„Nevin sam, kad ti kažem, milostiva.“ Hark je pozdravi dižući ruke do čela, a gvozdeni lanci zazvečaše. Nasmeši se ulizički. Pričao je veoma brzo. „Sve su to laži i slučajnosti, kad ti kažem. Ja sam ti čestiti kraljičin čovek, kad ti kažem da jesam. U nemirima sam nosio boje tvoje majke, moja gospo. Ne da sam uzeo učešća u nemirima, razumeš. Kada ima posla, ja sam pisar, mada trenutno posla nema. Ali nosio sam njene boje na kapi, da ih svi vide, vala jesam.“ Veza je bila ispunjena Birgitinom sumnjičavošću.
„U sobi gazda Harka bili su kovčezi prepuni uredno isečenih kesa“, nastavi glavni pisar. „Bilo ih je na hiljade, moja gospo. Doslovce na hiljade. Pretpostavljam da sada žali zbog toga što je čuvao svoje... ovaj... spomene na pobede. Većina secikesa je dovoljno pametna da se što je pre moguće otarasi ukradenih kesa.“
„Kupim ih kad ih vidim, kad ti kažem, moja gospo.“ Hark raširi ruke koliko su mu lanci dopuštali i slegnu ramenima, kao slika i prilika lažno optuženog nevinog čoveka. „Možda to jeste bilo glupo, ali nisam video nikakvo zlo u tome. To je samo bezazlena zabava, milostiva.“
Gazdarica Harfor glasno frknu, sa očiglednim neodobravanjem na licu. Harku pođe za rukom da deluje još više povređeno.
„U njegovim odajama takođe je pronađeno novca u vrednosti od preko stotinu dvadeset zlatnih kruna, sakrivenog ispod patosa, u rupama u zidovima, u krovnim gredama – svuda. Njegov izgovor za to“, Nori diže glas kada Hark ponovo otvori usta, „bio je da nema poverenja u bankare. Tvrdi da je taj novac nasledstvo koje je dobio od ostarele tetke iz Četiri Kralja. Ali čisto sumnjam da magistrati u Četiri Kralja imaju zabeleženo takvo nasledstvo. Magistrat koji je sudio u njegovom slučaju kaže da se iznenadio kada je čuo da se nasledstva beleže.“ I zaista, Harkov osmeh malo izblede na to podsećanje. „Kaže da je radio za Vilbina Saemsa, trgovca po zanimanju, sve do Saemsove smrti pre četiri meseca, ali gazda Saemsova kćer nastavila je da vodi posao i ni ona ni drugi pisari ne sećaju se nikakvog Samvila Harka.“
„Mrze me, kad ti kažem, moja gospo“, nadureno odvrati Hark. Šake mu stisnuše lanac između ruku. „Prikupljao sam dokaze o tome da su potkradali čestitog gospodara – i to njegova rođena ćerka, samo što je on umro pre nego što sam stigo da mu ih uručim, pa su me izbacili na ulicu i to bez preporuke i prebijene pare, da ti kažem. Spalili su sve što sam prikupio, istukli me i izbacili.“
Elejna se zamišljeno prstom lupnu po bradi. „Pisar, kažeš. Većina pisara govori lepše od tebe, gazda Hark, ali ponudiću ti priliku da dokažeš svoju tvrdnju. Gazda Nori, da li bi poslao nekoga po priručni stolić?“
Nori se mršavo nasmeši. Kako taj čovek uspeva da se osmehne tako suvo? „Nema potrebe, milostiva. Magistratu zaduženom za njegov slučaj sinula je ista zamisao.“ Prvi put otkad ga zna videla ga je kako iz korica koje je prigrlio uz nedra vadi list hartije. Pomislila je da bi trube trebalo da se oglase! Harku osmeh potpuno iščile dok mu je pogled pratio kako taj list putuje od Norijeve šake do njene.
Bio je dovoljan samo jedan pogled. Nekoliko neravnih redova prostiralo se preko manje od pola stranice, slova zbijenih i nezgrapno napisanih. Svega pet ili šest reči bilo je čitljivo, a i to jedva.
„Teško da bi se ovo moglo nazvati pisarskim rukopisom“, promrmlja ona. Vraćajući stranicu Noriju, pokuša da složi lice u strog izraz. Imala je prilike da gleda svoju majku kako donosi presudu. Morgaza je umela da izgleda neumoljivo. „Gazda Hark, bojim se da ćeš sedeti u ćeliji sve dok se ne pošalje upit magistratima u Četiri Kralja, nakon čega ćeš uskoro biti obešen.“ Hark trznu usnama i uhvati se za grlo, kao da već oseća omču. „Sem ako ne pristaneš da za mene pratiš jednog čoveka, naravno. To je opasan čovek koji ne voli da ga niko prati. Ako budeš mogao da mi kažeš kuda on noću ide, bićeš prognan u Baerlon. Bilo bi ti pametnije da tamo nađeš drugačiji posao. Guverner će biti obavešten o tebi.“
Hark se odjednom opet nasmeši. „Naravno, moja gospo. Jeste da sam nevin, ali vidim da su me ocrneli, da ti kažem. Pratiću koga god hoćeš. Da ti kažem, bio sam za tvoju majku, a sada sam za tebe. Odan sam ti ja, moja gospo, odan pa makar i na moju štetu.“
Birgita podrugljivo frknu.
„Birgita, postaraj se da gazda Hark vidi Melarovo lice, a da pritom ne bude primećen.“ Jeste da je čovek neupadljiv, ali nema potrebe izlagati ga opasnosti. „A onda ga pusti.“ Hark je izgledao kao da će svakog časa zaigrati, bez obzira na gvozdene lance u koje je okovan. „Ali najpre... Gazda Hark, vidiš li ovo?“ Diže desnicu kako bi bila sigurna da će on videti njen prsten Velike zmije. „Možda si čuo da sam ja Aes Sedai.“ Pošto je Moć već u njoj, bilo joj je veoma lako da izatka Duh. „To je istina.“ Tkanje koje je položila na Harkovu kopču na opasaču, čizme, kaput i čakšire bilo je pomalo slično zaštitničkoj vezi, mada daleko manje složeno. Za nekoliko nedelja će mu iščileti s odeće i čizama, ili u najboljem slučaju za nekoliko meseci, ali na metalu će se Nalazač zadržati večno. „Gazda Hark, položila sam tkanje na tebe. Sada možeš biti pronađen gde god da si.“ Zapravo, samo bi ona mogla da ga nađe – Nalazač je prilagođen onoj koja ga izatka – ali nema nikakvog razloga da to njemu kaže. „Samo da se osiguram da ćeš zaista biti odan.“
Harku se usne ukočiše i na licu mu ostade zaleđeni osmeh. Čelo mu se orosi znojem. Kada Birgita priđe vratima i pozva Hansarda da uđe, pa mu izdade uputstva da odvede Harka tako da ga ne primete radoznale oči, Hark se zatetura tako da bi skoro pao da ga mišićavi gardista ne uhvati pri izlasku iz sobe.
„Bojim se da sam Melaru upravo dala šestu žrtvu“, promrlja Elejna. „Ovaj mi se čini kao da nije u stanju ni rođenu senku da prati, a da se ne spotakne o sopstvene čizme.“ Nije baš da toliko žali zbog Harkove smrti; taj čovek bi sasvim sigurno bio obešen. „Želim toga ko je smestio onog krvavog čoveka u moju palatu. Želim te ljude toliko da me zubi bole!“ Palata je bila prepuna uhoda – Rina je posle Skelita otkrila još desetak njih, ali je verovala da je to sve – međutim, bez obzira na to je li Melar poslat da je uhodi ili da pripremi njenu otmicu, gori je od tih drugih. Namestio je da ljudi budu ubijeni, ili ih je lično ubio, kako bi došao na mesto na kojem je sad. To što su ti ljudi mislili da su tu kako bi nju ubili ne čini nikakvu razliku. Ubistvo je ubistvo.
„Veruj mi, milostiva“, reče Nori prislanjajući prst uz svoj dugi nos. „Secikese su... ovaj... šunjala po prirodi, ali retko kada dugo žive. Pre ili posle preseku kesu nekome ko trči brže od njih i ko neće da čeka gardiste.“ Odsečno mahnu rukom kao da nekoga ubada. „Hark traje najmanje dvadeset godina. Čitav niz kesa u njegovoj... ovaj... zbirci izvezeno je molitvama zahvalnicama za kraj Aijelskog rata. Koliko se sećam, te su brzo izašle iz mode.“
Birgita sede na rukonaslon stolice do nje i prekrsti ruke ispod grudi. „Mogla bih da uhapsim Melara“, tiho kaza, „i da ga stavim na pitanje. Tada ti Hark ne bi bio potreban.“
„Loša šala, milostiva, ako smem da primetim“, ukočeno reče gazdarica Harfor, u istom trenutku kada gazda Nori kaza: „To bi bilo... ovaj... protivzakonito, milostiva.“