Polaznica koja je ispravljala šator imala je dovoljno pameti da ne iznosi primedbe o tome što ona čita, kao i da ne pogleda dvaput tu knjigu s drvenim koricama. Bodvin Kauton sasvim je lepa, ali bez obzira na to i pametna devojka, mada oko očiju pomalo liči na svog brata, a u glavi poprilično više nego što je spremna da prizna. Nesumnjivo je već debelo zagazila na put ka Zelenom, ili možda Plavom. Ta devojka želi da proživi pustolovine, a ne da samo čita o njima, kao da joj život Aes Sedai neće doneti više pustolovina nego što bi želela, a da ih ne traži. Romanda nije osećala nikakvo žaljenje zbog smera kojim se devojka zaputila. Žute će imati velikog izbora među prikladnijim polaznicama. Naravno, ne dolazi u obzir da prihvate nijednu od starijih žena, ali i to svejedno ostavlja ogroman izbor. Ona pokuša da se usredsredi na stranicu. Baš uživa u priči o Birgiti i Gajdalu Kejnu.
Šator nije bio nešto posebno veliki, te je stoga bio veoma skučen. U njemu su bila tri tvrda platnena ležaja, jedva nešto malo udobnija zahvaljujući tankim dušecima natrpanim ućebanom vunom, tri stolice s naslonima od razapete kože, koje su očigledno napravila tri različita majstora, kao i klimavi umivaonik s naprslim ogledalom i okrnjenim plavim bokalom u belom lavoru. Sem toga, naspram stola, s parčencetom drveta podmetnutim pod nogare da se ne bi klimali, nalazili su se u mesing okovani kovčezi za odeću, posteljinu i lične potrepštine. Budući Predstavnica, mogla je da čitav taj prostor ima za sebe, ali dopada joj se to što može pomno držati na oku Mahlu i Salitu. To što su sve tri Predstavnice Žutih nije razlog da im previše veruje. Mahla bi trebalo da joj je saveznica u Dvorani, ali prečesto ume da ide svojim putem, dok Salita retko kada radi išta drugo. Svejedno, to dovodi i do drugih nezgodacija sem gužve. Bodvin ima mnogo posla, koji se uglavnom svodi na sklanjanje haljina i papuča koje je Salita razbacala preko otrcanih ćilima nakon što je odlučila da joj ne odgovaraju. Ta žena je dovoljno lakomislena i tašta da bude Zelena. Svakog jutra preturi svu svoju odeću! Verovatno je mislila da će Romanda narediti svojoj služavci da to dovodi u red – kao da uvek misli da je Elmara u njenoj službi koliko i Romanda – ali Elmara je Romandu služila godinama pre nego što se povukla iz službe, a to što joj je nešto kasnije nakon toga pomogla da pobegne iz Far Madinga nakon jednog malog nesporazuma ne treba ni pominjati. Nema nikakve mogućnosti da zatraži od Elmare da se stara o još jednoj sestri pored nje.
Namrštila se na knjigu, ali nijednu reč nije videla. Zašto je, za ime Svetlosti, Mahla bila uporna u tome da se baš Salita izabere dok su bile u Salidaru? Zapravo, Mahla je mahala s nekoliko imena, pri čemu su sva bila potpuno besmislena, ali rešila se za Salitu kada je zaključila da dežmekasta Tairenka ima najbolje izglede da bude uzdignuta na stolicu. Romanda je podržala Dagdaru, koja je bila daleko prikladnija, a ne treba pominjati to da je mislila kako će nju bez preteranih poteškoća privoleti na svoje mišljenje, ali u tom trenutku je i ona pokušavala da dođe do stolice, a Mahla je već držala položaj. To ima izvesnu težinu, bez obzira na to što je Romanda prethodno držala stolicu daleko duže nego bilo ko, koliko se pamti. Pa, s time je završeno – i to je to. Šta se ne može izlečiti, mora se otrpeti.
Nisao pognute glave uđe u šator, a svetlost saidara oko nje ugasi se istog časa. Za taj kratki tren pre nego što šatorsko krilo pade iza nje, napolju se video Sarin – njen ćelavi panj od Zaštitnika – sa šakom na balčaku i kako okreće glavu, očigledno na straži.
„Možemo li da porazgovaramo nasamo?“, upita sićušna sestra. Dovoljno niska da Sarin naspram nje izgleda visoko, uvek je podsećala Romandu na nekog krupnookog vrapca. Ali nije bilo ničeg sitnog u vezi s njenim moćima zapažanja ili pameću. Bila je prirodan izbor za savet koji su ađasi obrazovali kako bi pokušali da Egvenu drže na oku i svakako nije bila njena krivica što je rečeni savet malo ili nije nimalo sputavao tu ženu.
„Naravno, Nisao.“ Romanda nehajno sklopi knjigu i odiže se da bi je tutnula pod žuti jastuk s resama na svojoj stolici. Nikako ne bi valjalo da se pronese glas kako ona čita takve stvari. „Bodvin, mora da je već vreme za tvoj naredni čas. Ne želiš da zakasniš.“
„O ne, Aes Sedai! Šarina bi se veoma naljutila.“ Raširivši bele suknje da padne u dubok naklon, polaznica izjuri iz šatora.
Romanda stisnu usne. Šarina bi se zaista naljutila. Ta žena je znamenje svega pogrešnog u tome što je tih osamnaest primljeno među polaznice. Njena moguća snaga više je nego neverovatna, ali to nije bitno. Šarina Meloj stvara pometnju. Ali kako da je se otarasi? I nje i svih ostalih žena prestarih da im se imena uopšte upišu u knjigu polaznica. Načini da se neka žena izbaci kada joj se ime nađe u knjizi strogo su ograničeni. Nažalost, tokom godina je otkriveno da je čitav niz žena lagao o svojoj starosnoj dobi kako bi bile primljene u Kulu. U većini slučajeva, razlika je svega nekoliko godina, ali to što im je bilo dopušteno da ostanu postavilo je presedane. A Egvena al’Ver postavila je još jedan – i to još gori. Mora postojati neki način da se to prevaziđe.
„Mogu li se postarati da nas niko ne čuje?“, upita Nisao.
„Ako želiš. Jesi li saznala nešto o pregovorima?“ Iako je Egvena zarobljena, pregovori su se nastavili u paviljonu u podnožju mosta u Dareinu. Bolje reći, privid pregovora. Ti su pregovori lakrdija, predstava svojeglavosti i tvrdoglavosti, ali ipak je bilo neophodno pomno držati pregovaračice na oku. Varilin je veći deo tog posla prigrabila za sebe, pozivajući se na prava Sivog ađaha, ali Mahla je iznalazila načine da se umeša u to kad god je mogla, kao i Saroja, Takima i Fejzela. Još gore od činjenice da nijedna od njih kao da nije imala poverenja u ostale da sprovode pregovore – ili bilo šta drugo, kad je već kod toga – bilo je to što sve skoro kao da su pregovarale za Elaidu. Pa, možda nije baš toliko loše. Odlučno su protiv ženinog besmislenog zahteva da se Plavi ađah raspusti i zalagale su se, premda nedovoljno žestoko, da se Elaida odrekne položaja, ali da im ona – i Lelejna, morala je da prizna – nije povremeno zatezala uzdu, lako je moguće da bi pristale na neke od Elaidinih drugih mrskih uslova. Svetlosti, kao da su povremeno zaboravljale na čitavu svrhu marša na Tar Valon! „Naspi nam čaj“, nastavi i pokaza na obojeni drveni poslužavnik povrh dva naslagana kovčega, i na njemu srebrni ibrik i nekoliko ulubljenih kositrenih šoljica, „i ispričaj mi šta si čula.“
Sjaj na tren okruži Nisao dok je postavljala zaštitu oko šatora i vezivala tkanje. „Ne znam ništa o pregovorima“, kaza sipajući čaj u dve šolje. „Htela sam da te zamolim da razgovaraš s Lelejnom.“
Romanda uze pruženu šoljicu i iskoristi to što je lagano srknula čaj da razmisli. Bar se čaj još nije pokvario. Lelejna? Šta to u vezi s Lelejnom zahteva zaštitu? Ipak, bilo bi korisno bilo šta što bi joj dalo prednost u odnosu na nju. Lelejna u poslednje vreme izgleda preterano samozadovoljno da bi se ona osećala lagodno. Promeškolji se na jastuku. „U vezi sa čim? Zašto ti ne razgovaraš s njom? Još nismo pale na onako niske grane kao što je izgleda Bela kula pod Elaidom.“
„Ja sam razgovarala s njom. Ili bolje reći, ona je razgovarala sa mnom – i to prilično silovito.“ Nisao sede, pa spusti svoju šolju na sto dok je preterano pomno nameštala svoje suknje sa žutim prugama. Malčice se mrštila. Izgledalo je kao da i ona oteže ne bi li dobila na vremenu. „Lelejna je zahtevala da prestanem da se raspitujem o Anaiji i Kajren“, naposletku reče. „Prema njoj, ta ubistva se tiču samo Plavog ađaha.“
Romanda frknu, pa se opet promeškolji. Drvene korice knjige bile su kao tvrd grumen pod njom, a njihovi uglovi podbadali su je u bedro. „To je čista glupost. Ali zašto si postavljala pitanja? Ne sećam se da si bila radoznala u vezi s takvim stvarima.“