Elejna se namršti ne primećujući da gricka donju usnicu. Usporila. Usporavanje. Otkuda je gostioničarka u Ebou Daru mogla da zna ove reči? Možda je Setejl Anan išla u Kulu kada je bila devojčica, mada ne bi tamo dugo ostala, jer je bilo očito kako ne može da usmerava. Elejna bi to prepoznala, čak i da joj je sposobnost bila zanemarljiva, kao kod njene sopstvene majke, a Morgaza Trakand imala je tako zanemarljivo malu sposobnost da bi bila vraćena posle nekoliko nedelja, verovatno, samo da nije bila potomak tako jake Kuće.
„Oslobodi je, Ninaeva", reće ona uz osmeh. Uistinu se osećala dobronamerno, više naklonjena ovoj ženi, sada. Mora da je bilo užasno otići na taj put do Tar Valona samo da bi bila odbačena. Nije postojao nijedan razlog zbog kojeg bi ta žena morala da im veruje nešto ju je golicalo u vezi s tim, ali nije mogla da odredi šta uopšte nijedan razlog, ali ako je ova išla na put sve do Tar Valona, onda će, možda, prepešačiti i Trg Mol Hara. Merilila, ili bilo koja druga sestra, moći će sve da joj objasni.
„Osloboditi je?“, ciknu Ninaeva. „Elejna?“
„Oslobodi je. Gazdarice Anan, vidim da je jedini način na koji mogu da vas ubedim da...“
„Sama Amirlin Tron uz podršku tri sestre ne bi me ubedila, dete.“ Svetlosti, je li ta ikad ikome dopustila da završi rečenicu? „E sad, ja stvarno nemam više vremena za igranje. Mogu da vam pomognem, obema. Ili bar poznajem one koje to mogu, neke žene koje prihvataju one što su zalutale. Možete da zahvalite lordu Metu što sam uopšte voljna da vas odvedem do njih, ali moram da budem sigurna. Jeste li ikada bile u Kuli ili ste divljakuše? Ako ste bile tamo, jeste li odbačene ili ste pobegle? Istinu. One sa svakom postupaju na drugi način.“
Elejna slegnu ramenima. Završile su ono zbog čega su došle; bila je više no spremna da prestane sa gubljenjem vremena i nastavi sa sledećim što je trebalo obaviti. „Ako ne možemo da vas ubedimo, onda je to tako. Ninaeva? Odavno je prošlo vreme kada je trebalo da pođemo.“
Tokovi oko gostioničarke nestadoše, kao i sjaj oko Ninaeve, međutim, Ninaeva je samo stajala tamo posmatrajući ženu oprezno ali i puna nade. Ona je ovlažila usne. „Poznajete neke žene koje bi mogle da nam pomognu?"
„Ninaeva?“, reče Elejna. „Nama nije potrebna nikakva pomoć. Mi jesmo Aes Sedai, sećaš li se?“
Sumnjičavo pogledavši prema njoj, gazdarica Anan protrese suknje kako bl ih ispravila i saže se da poravna svoje vidljive podsuknje. Sva njena pažnja bila je usmerena na Ninaevu. Elejna se nikada u životu nije osetila do te mere potpuno odgurnuta u stranu. „Poznajem nekoliko žena koje prihvataju povremene divljakuše, ili pobegulje, kao i žene koje su pale na ispitivanju za Prihvaćene ili za Šal. Mora da ih ima pedesetak, sve u svemu, mada je taj broj promenljiv. One vam mogu pomoći da otpočnete život u kome se nećete izlagati opasnosti od pravih sestara koje bi vas naterale da poželite da budete žive odrane i da se to već jednom završi. Sad, nemojte mi lagati. Jeste li ikada bile u Kuli? Ako ste pobegulje, mogle biste isto tako odmah da se odlučite na povratak. Kula je uspevala da pronađe većinu begunica čak i za vreme Stogodišnjeg rata, tako da nije potrebno umišljati kako će ih ova trenutna mala gnjavaža zaustaviti. U stvari, moj predlog u tom slučaju jeste da pređete preko ovog trga i izložite se na milost sestrama. Biće to slaba milost, bojim se, ali možete mi verovati kad vam kažem da će to biti mnogo više nego što ćete dobiti ako vas budu odvukle nazad. U tom slučaju, nećete pomišljati ni da napustite zemljište Kule, a nekmoli nešto drugo.“
Ninaeva duboko udahnu. „Rečeno nam je da napustimo Kulu, gazdarice Anan. Zakleću se u to kako god da zatražite."
Elejna se izbuljila u nju sa nevericom. „Ninaeva, šta to govoriš? Gazdarice Anan, mi jesmo Aes Sedai.“
Ta se žena, Anan, zasmeja. „Dete, ostavi me da razgovaram s Ninaevom, koja je makar dovoljno odrasla da ima nešto razuma. Budeš li tako govorila pred Kružokom, one to neće primiti dobronamerno. Njih nije briga možeš li ti da usmeravaš; one takođe to mogu, a naprašiće ti zadnjicu ili će te naglavačke izbaciti na ulicu ako pred njima budeš glumila ludilo."
„Ko je taj Kružok?", zahtevala je da zna Elejna. „Mi jesmo Aes Sedai. Pređite preko, do Tarezinske palate, pa ćete videti."
„Zauzdaću je ja“, odvažila se da kaže Ninaeva, koja se sve vreme mrštila i krivila lice na Elejnu, kao da je ova ta koja je prolupala.
Ta žena, Anan, samo klimnu glavom. „U redu. Sada skidajte to prstenje i uklonite ga. Kružok ne dopušta takvo lažno predstavljanje. One će ih pretopiti da biste imale osnovu za početak. Mada, po izgledu vaše odeće, vas dve imate novca. Ako ste ga ukrale, ne dopustite da Riejna sazna. Jedno od prvih pravila koja ćete morati da naučite jeste kako nema krađe, pa makar crkavale od gladi. One ne žele da privlače pažnju.“
Elejna stisnu šaku u pesnicu i sakri je iza leđa. I posmatrala je kako Ninaeva pokorno skida svoj prsten i spušta ga u kesu o pojasu. Ninaeva, koja je urlala svaki put kada bi Merilila ili Adeleas, ili bilo koja od njih zaboravila da je puna sestra!
„Veruj mi, Elejna“, reče Ninaeva.
Što bi Elejni bilo daleko lakše da uradi kad bi samo postojala ikakva naznaka o tome šta je druga žena naumila. A opet, ona joj jeste verovala. Uglavnom. „Mala žrtva“, mrmljala je. Aes Sedai su znale da idu bez svojih prstenova, ako se za tim ukazivala potreba, pa i ona sama je tako činila dok je izigravala sestru, ali bio je njen po pravu, sada. Skidanje te zlatne karike gotovo da ju je fizički zabolelo.
„Porazgovaraj sa svojom prijateljicom, dete“, ona žena, Anan, nestrpljivo se obraćala Ninaevi. „Riejna Korli neće trpeti to zlovoljno durenje, a ako sam zbog vas protraćila jutro ni za šta... Hajdete, hajdete. Imate vi mnogo sreće da mi je lord Met drag.“
Elejna je jedva uspevala da održi hladnu staloženost. Zlovoljno durenje? Zlovoljno durenje. Čim joj se ukaže prva prilika, šutnuće Ninaevu tamo gde će je najviše zaboleti!
23
Kuća pored tkača
Ninaeva je želela da porazgovara sa Elejnom, podalje od gostioničarkinih ušiju, ali nije odmah imala prilike za to. Žena ih je izmarširala iz sobe, savršeno oponašajući stražara sa zatvorenicima, a njenu kamenu odlučnost nisu pomutili ni obazrivi pogledi koje je bacala ka Metovim vratima. U zadnjem delu krčme, kamene stepenice bez rukohvata vodile su u veliku, vrelu kuhinju, punu mirisa pečenja, gde je najokruglija žena koju je Ninaeva ikada videla nosila ogromnu drvenu varjaču poput žezla, dajući uputstva ostalim trima koje su iz pećnica vadile vekne rumenih korica a na njihovo mesto ubacivale smotke bledog testa. Ogroman lonac proste bele kaše, koja se ovde služila za doručak, nežno je ključao na jednom od ognjišta sa belim pločama.
„Enida“, obrati se gazdarica Anan okrugloj ženi, „ja izlazim na neko vreme. Moram da odvedem ova dva deteta nekome ko ima vremena da im izigrava majku onako kako treba.“
Obrisavši krupne, nabrašnjavljene šake o parče bele krpe, Enida je sa neodobravanjem odmeravala Ninaevu i Elejnu. Sve na njoj bilo je okruglo, znojavo lice maslinastog tena, njene tamne oči, celo njeno telo; delovala je kao da je sastavljena od ogromnih lopti naguranih u haljinu. Venčani nož, koji je nosila preko snežnobele kecelje, svetlucao je sa svih dvanaest kamenića. „Jesu li to one dve lajavice o kojima je Kaira brbljala, gazdarice? Malo preterano uštogljene za ukus mladog gospodara, rekla bih. On više voli one vrckavije.“ To ju je očito zabavljalo, ako je suditi po njenom glasu.
Gostioničarka srdito odmahnu glavom. „Ne rekoh li ja toj maloj da drži jezik za zubima? Neću dozvoliti da se takve priče raspredaju po Izgubljenoj ženi. Podseti Kairu umesto mene, Enida, a ako zatreba, upotrebi i svoju varjaču da bi ova bolje obratila pažnju.“ Način na koji je potom odmerila Ninaevu i Elejnu bio je toliko uvredljiv da Ninaeva gotovo zasopta. „Zar bi iko sa iole zdravog razuma mogao da poveruje kako su ove dve Aes Sedai? Spiskale su sve što su imale na haljine da bi ostavile utisak na mladića, a sad će crći od gladi ako mu se ne budu smeškale. Aes Sedai!“ Ne dajući Enidi priliku da odgovori, ona desnom rukom dočepa Ninaevino a levom Elejnino uvo, pa ih u tri brza koraka izvuče u štalsko dvorište.