Suze su se slivale iz Mogedijeninih očiju, niz obraze koji su se već presijavali. Ona se bacakala po svojoj tvrdoj slamarici, ruke i noge su joj se grčile dok se borila očajnički, uzaludno, da se probudi. Više nije bila svesna da sanja sve je delovalo stvarno ali dublja sećanja i dalje su bila tu, a u tim dubinama, nagon je vrištao i grebao ne bi li pobegla.
Dobro joj je bio poznat strmi prokop čiji je svod bio pun kamenih bodeža, nalik na očnjake, a sa zidovima koji su isijavali bledu svetlost. Mnogo je puta išla dole, niz ovu stazu, od onog dana, tako davnog, kada je prvi put došla da se pokloni Velikom gospodaru. Mnogo puta. Ovde je moglo biti urađeno ono što nije moglo biti napravljeno nigde drugde. Ovde se moglo dogoditi ono što se nije moglo zbivati nigde drugde.
Trgla se kada joj je jedan od kamenih očnjaka očešao kosu, a onda se pribrala najbolje što je mogla. Ti su šiljci i sečiva ipak lako propuštali čudnog, previsokog Mirdraala, ali iako je on bio viši od nje za glavu i ramena i još preko toga, ona je sada bila prisiljena da pomera glavu kako bi izbegavala njihove vrhove. Stvarnost je bila poput gline za Velikog gospodara, na ovom mestu, a on je često pokazivao svoje nezadovoljstvo na ovakav način. Kameni zub ubode je u rame, a ona se sagnula da prođe ispod sledećeg. Više nije bilo dovoljno mesta da hoda uspravljena. Ona se spustila još niže, vukući se pogurena dok ju je Mirdraal vodio i pokušavajući da mu se primakne. On nije menjao brzinu hoda, ali bez obzira koliko brzo se ona pokretala, razmak među njima nije se smanjivao. Svod je postajao sve niži, i očnjaci Velikog gospodara koji će rascepiti izdajice i budale, a Mogedijen se spustila na šake i kolena, puzeći, a onda se pružila na laktove i kolena. Svetlost je treperila i podrhtavala po prokopu, isijavajući iz ulaza u samu Jamu, baš pred njom, a Mogedijen se klizala na stomaku, vukla se napred pomoću šaka, odgurujući se napred stopalima. Kameni vrhovi zabadali su joj se u meso, hvatali su joj se za haljinu. Teško dišući, uvijala se dok je prelazila preko poslednjeg dela, praćena zvukom vune koja se cepala.
Zagledavši se preko ramena, počela je nekontrolisano da se trese. Tamo gde je trebalo da bude ulaz u prokop, sad je stajao gladak kameni zid. Možda je Veliki gospodar to baš tako i namerio, a možda, da je bila malo sporija...
Greben na kome je ležala nadnosio se nad crnilom prošaranim crvenim jezerom istopljenog kamena, gde su plamenovi visine čoveka poigravali i umirali i ponovo se rađali. Nad glavom, pećina se dizala nezasvođena kroz planine, sve do neba po kome su divlji oblaci jurili, prošarani crvenim i žutim i crnim, kao da ih nose sami vetrovi vremena. Nije to bilo ono nebo puno tamnih oblaka koje se videlo spolja, nad Šajol Gulom. Ništa od toga nije pogledala po drugi put, a to nije bilo samo zbog toga što je to videla već mnogo puta. Rupa na mestu gde je bio zatvoren Veliki gospodar nije ovde bila ništa bliža negoli bilo gde drugde na zemlji, ali na ovom mestu mogla je da je oseti, ovde je mogla da se kupa u isijavajućoj slavi Velikog gospodara. Prava moć izlivala se na nju, tako jaka na ovom mestu da bi je svaki pokušaj da je usmerava pretvorio u pepeo. Mada ona ni inače nije imala nikakvu čežnju da bilo gde plati cenu koja ide uz to.
Počela je da se podiže na kolena, a nešto je pogodi između lopatica, pritisnuvši je jako na kamenu liticu, izbijajući joj vazduh izpluća. Mirdraal je stajao, jednom ogromnom čizmom čvrsto joj pritiskajući leđa. Gotovo da je posegnula za saidarom, mada je usmeravati ovde bez izričite dozvole bio vrlo dobar način da se umre. Nadmenost na padinama tamo gore bila je jedno, ali ovo!
„Znaš li ti ko sam ja?“, zahtevala je da zna. „Ja sam Mogedijen!“ Taj bezoki pogled posmatrao ju je kao da je neki insekt; čestoj e viđala Mirdraale kako na taj način posmatraju obične smrtnike.
MOGEDIJEN. Taj glas, unutar njene glave, raspršio je sve misli o Mirdraalu; jednostavno joj je raspršio svaku pomisao. Naspram ovoga, bilo koje, najdublje ljudsko sjedinjenje ljubavnika bilo je samo kapljica vode naspram okeana. KOLIKO SI DUBOKO PALA, MOGEDIJEN? IZABRANI SU UVEK NAJJAČI, ALI TI SI DOPUSTILA DA BUDEŠ ZAROBLJENA. OBUČAVALA SI ONE KOJI ČE MI SE SUPROTSTAVITI, MOGEDIJEN.
Dok su joj kapci podrhtavali, borila se za suvislost. „Veliki gospodaru, naučila sam ih samo sitnice, a borila sam se protiv njih koliko god sam mogla. Naučila sam ih načinu na koji, kao, mogu da otkriju kada muškarac usmerava.“ Uspela je da se nasmeje. „Kada ga vežbaju, dobijaju takve glavobolje da satima nisu sposobne za usmeravanje.“ Tišina. Možda je tako i bolje. One su odustale od pokušaja da to nauče mnogo pre nego što je izbavljena, ali Veliki gospodar to nije morao da zna. „Veliki gospodaru, ti znaš kako sam te ja služila. Ja služim u senkama, a tvoji neprijatelji nikada ne osete moj ugriz dok moj otrov ne počne da deluje. “ Nije se baš usuđivala da kaže kako je namerno dopustila da bude zarobljena, ne bi li radila iznutra, ali mogla je to da nagovesti. „Veliki gospodaru, ti znaš koliko sam tvojih neprijatelja oborila u Ratu Moći. Iz senki, neprimećena, ili kako se činilo, nedovoljno vredna pažnje jer nikako nisam mogla da predstavljam pretnju...“
MOJI IZABRANI UVEK SU NAJJAČI. MOJA SE RUKA POKRENULA.
Taj glas, koji joj je odjekivao u glavi, pretvarao joj je kosti u ključali med a mozak u plamen. Mirdraal joj je držao bradu u svojoj šaci, terajući je da podigne glavu pre no što joj se vid dovoljno pročistio da uoči nož kojije držao drugom rukom. Svi njeni snovi završiće se ovde, prerezanog grla, a njenim telom nahraniće Troloke. Možda će Šajdar Haran sačuvati izabrano parče za sebe. Možda...
Ne. Znala je da će umreti, ali ovaj Mirdraal neće pojesti ni parčence nje! Ona posegnu da prigrli saidar, a oči joj se iskolačiše. Tamo nije bilo ničega. Ničega! Kao da je bila odrezana! Znala je da nije bilo je rečeno da je rascepljivanje najjači bol koji iko može da spozna, da ga je nemoguće umanjiti ali...!
U tom trenutku otupelosti, Mirdraal joj silom otvori usta, pređe joj sečivom preko jezika, a onda je ubode u uvo. I dok je odlazio sa njenom krvlju i pljuvačkom, ona je znala, čak i pre nego što je izvadio nešto što je ličilo na majušan, lomljivi kavez od zlatne žice i kristala. Neke stvari mogle su se učiniti samo ovde, neke samo onima koji su imali sposobnost usmeravanja, a ona je svojevremeno dovela bezbroj muškaraca i žena da bi im učinili isto ovo.