„Pa, nije baš najbolje.“ Dečko uzdahnu. I pored očiju delovao je blago i imao je mek glas. „Nivin me je dokačio po nozi u drugom prolazu, a onda se okliznu u trećem, tako da sam mu probio srce a ne ruku koja drži mač. Uvreda nije bila vredna ubistva, pa ću sad morati da izrazim saučešće njegovoj udovici.“ Činilo se da žali zbog toga koliko i zbog Nivinove smrti.
Tilinino osmehnuto lice nikako nije odgovaralo ženi kojoj je sin upravo saopštio kako je ubio čoveka. „Samo se potrudi da poseta bude kratka. Probodi mi oči ako Davindra ne bude jedna od onih udovica kojima je potrebna uteha, a onda ćeš morati ili da se ženiš ili da joj pobiješ svu braću.“ To je izgovorila tako da se činilo kako je prva mogućnost mnogo gora od druge, koja je samo bila dosadna neprijatnost. „Ovo je gospar Met Kauton, sine moj. On je ta’veren. Nadam se da ćete se sprijateljiti. Možda ćete ići zajedno na plesove u Noći Svovana.“
Met poskoči. Nipošto nije želeo da se bilo gde pojavi s tipom koji se bori u dvobojima, a majka ga pri tom miluje po obrazu. „Nisam ja za balove“, brzo progovori. Žitelji Ebou Dara bili su nerazumni u praznovanju. Visoki Časelin samo što je prošao, a već naredne nedelje su imali pet praznika, od čega dva celodnevna, ne samo proste večernje zabave. „Ja plešem po krčmama. Onim grubljim. Ništa što bi ti se dopalo.“
„Obožavam grublje krčme“, osmehnut, Beslan progovori istim mekim glasom. „Balovi su za matorce i njihove ljubimce."
Nakon toga bilo je kao da se spušta niz odron. Pre nego što je Met i shvatio šta se dešava, Tilin ga je vezala u vreću. On i Beslan zajedno će posećivati proslave. Sve proslave. Loviće, tako je to Beslan nazivao, a kada Met bez razmišljanja odvali kako je lov za devojčice – da je razmišljao nikada to ne bi odvalio pred nečijom majkom – dečak se samo nasmeja i reče: „Devojka ili dvoboj, napućene usne ili bleštavo sečivo. Koji god ples da trenutno plešeš, on je najzabavniji. Je li tako, Mete?“ Tilin se blago osmehivala Beslanu.
Met je uspeo da se nasmeje na silu. Ovaj Beslan je potpuno lud, i on i njegova majka.
17
Razum nadvladava
Kada ga je Tilin konačno pustila da ode, Met dugim koracima požuri iz palate, a da je smatrao kako bi mu to iole pomoglo, trčao bi. Koža na leđima, između lopatica, toliko mu je bridela da je gotovo zaboravio na kockice koje su mu poigravale u glavi. Najgori trenutak – najnajgori od desetak užasnih – bio je kada je Beslan počeo da začikava svoju majku, rekavši kako bi trebalo sebi da nađe ljubimca za balove, a Tilin mu je smejući se odgovorila kako kraljice nemaju vremena za mladiće, sve vreme odmeravajući Meta onim prokletim orlovskim pogledom. Sada je znao zašto zečevi trče tako brzo. Teturao je preko Trga Mol Hara, ništa ne videći. Da su Ninaeva i Elejna igrale kolo s Džaihimom Karidinom i Elaidom u fontani ispod kipa neke davno umrle kraljice, koja je visoka preko dva hvata i pokazuje prema moru, on bi bez osvrtanja prošao pored njih.
Zajednička prostorija Izgubljene žene bila je mračna i primetno hladnija posle jare napolju. On zahvalno skide šešir. Slabašna izmaglica dima lule visila je u vazduhu, ali ornamentalno izrezbareni zasloni koji su pokrivali visoke, zalučene prozore propuštali su sasvim dovoljno svetla. Iznad prozora je bilo okačeno nekoliko prašnjavih borovih grančica za Noć Svovana. U jednom uglu, dve žene s flautama i čovek s malim bubnjem među kolenima izvodili su piskavu treperavu muziku kakvu je Met naučio da voli. Čak i u ovo doba bilo je posetilaca, strani trgovci u manje-više običnoj vuni prošarani žiteljima Ebou Dara, koji su većinom bili u prsnicima raznih esnafa. Ovde nije bilo šegrta ni putnika; tako blizu palate, Izgubljena žena uopšte nije bila jeftino mesto za jelo i piće, kao ni za konak.
Čangrljanje kockica na stolu u uglu bilo je odjek onoga u njegovoj glavi, ali on se okrete na drugu stranu, ka stolu kraj kojeg su na klupama sedela trojica njegovih Ijudi. Korevin, upadljivo mišićav Kairhijenjanin, s nosom od koga su mu oči delovale još sitnije nego što su bile, sedeo je go do pojasa, držeći svoje istetovirane ruke nad glavom dok mu je Vanin obavijao zavoje oko tela. Vanin je bio tri puta veći od Korevina, ali delovao je kao ćelava vreća sala koja se preliva preko klupe. Kaput mu je izgledao kao da je nedeljama spavao u njemu, uvek, čak i sat vremena pošto bi ga neka od služavki opeglala. Neki od trgovaca uznemireno su ih posmatrali, ali ne i žitelji Ebou Dara; muškarci ili žene, oni su često viđali slično, ako ne i gore.
Harnan, Tairenac četvrtaste vilice i vođa čete u Družini, s grubo istetoviranim jastrebom na levom obrazu, grdio je Korevina: „...nije briga šta je spaljeni trgovac ribom lajao, ti žabokrečino od kozje bljuvotine, upotrebi svoju prokletu toljagu umesto što prihvataš žarene izazove samo zato što...“ On umuknu kada je ugledao Meta, i pokuša da izgleda kao da nije izustio ni reč onoga što je upravo izrekao. Umesto toga, delovao je kao da ga muči zubobolja.
Da je Met počeo da se raspituje, ispostavilo bi se kako se Korevin okliznuo i pao na sopstveni bodež, ili nešto tako blesavo, a Met bi morao da se pretvara kako u to veruje. Umesto toga, samo je spustio pesnice na sto i pravio se kao da ne vidi ništa neuobičajeno. Istini za volju, ovo i nije bilo innogo neobično. Vanin je bio jedini od njih koji nije učestvovao u najmanje dvadesetak čarki do sada; iz nepoznatih razloga, oni koji su tražili nevolje zaobilazili su Vanina u širokom luku, isto kao i Nalesina. Jedina je razlika bila što je izgledalo da je Vanin sasvim zadovoljan zbog toga. „Jesu li Tom ili Džuilin već dolazili?“
Vanin i ne podiže pogled sa zavoja koje je vezivao. „Ne videh kožu, kosu ni nokat. Mada, Nalesin je svraćao.“ Kod Vanina nije bilo glupiranja s lordovima. On nije krio kako ne trpi plemstvo. Osim nesrećnog izuzetka, kada je Elejna u pitanju. „Ostavio je okovan kovčeg u tvojoj sobi i odbatrgao je trtljajući o nekakvim sitnicama.“ Krenu da pljune kroz razmaknute zube, a onda pogleda jednu od devojaka koje su posluživale i predomisli se. Gazdarica Anan delovala je smrtonosno za svakoga ko bi pljuvao na njene podove, ili bacao koske, pa čak samo istresao lulu. „Dečak je napolju, u štalama“, dodade pre nego što je Met stigao i da postavi pitanje, „sa svojom knjigom i jednom od gostioničarkinih kćeri. Jedna od devojaka naprašila mu je tur jer ju je uštinuo za zadnjicu.“ Završiviši poslednji čvor, on uputi Metu pogled pun optužbe; kao da je on nekako bio kriv zbog toga.
„Jadni mališan“, progunđa Korevin, izvijajući se da proveri hoće li zavoji ostati na mestu. Imao je leoparda i vepra istetovirane na jednoj ruci, a lava i ženu na drugoj. Izgledalo je da je žena odevena samo u svoju kosu. „Slinio je, jeste. Mada se malo razvedrio kada ga je Lerala pustila da je drži za ruku.“ Momci su pazili na Olvera kao jato ujaka gusana, iako zasigurno nisu bili od vrste koju bi ijedna majka želela blizu svog sina.
„Preživeće", suvo zaključi Met. Dečko je ove navike najverovatnije i skupljao od svojih „ujaka“. Kako su počeli, uskoro će mu pokloniti i tetovažu. Bar se Olver nije išunjao da jurca uokolo s uličnom decom; izgledalo je kao da u ovome uživa koliko i u uznemiravanju odraslih žena. „Harnane, ti sačekaj ovde i ako vidiš Toma ili Džuilina, zauzdaj ih. Vanine, hoću da vidiš šta možeš da saznaš u okolini Čelzijanske palate, dole, blizu Kapije Tri kule.“ Oklevajući, pogleda po prostoriji. Devojke koje su služile ulazile su u kuhinje i izlazile s hranom i još češće s pićem. Izgledalo je da se većina gostiju zadubila u svoje srebrne vrčeve, mada su se dve žene u tkačkim prsnicima tiho raspravljale, ne obraćajući pažnju na svoj vinski punč i naginjući se preko stola jedna ka drugoj. Neki od trgovaca izgleda da su se cenkali, mašući rukama i umačući prste u svoje piće da ispišu brojeve po stolu. Muzika je zaglušivala njegove reči, niko nije mogao da prisluškuje, ali on ipak spusti glas.