Gazda Gil je piljio u nju opuštene vilice, a Perin nije bio siguran da i sam nije zinuo. „Nisam baš siguran da li sam shvatio šta tražiš od mene“, polako je otpočeo, a sedokosa žena ulete pre nego što je i završio rečenicu.
„Ne pravi se blesav. To ti neću poverovati ni za trenutak. Lepo sam videla kako imaš više mozga od većine muškaraca. To je vama, muškima, najgori običaj, da se pravite kako ne vidite ono što vam je pod nosom.“ Šta bi sa svim onim naklonima? S rukama prekrštenim preko grudi, oštro ga je odmeravala. „Pa, ako baš moraš da se pretvaraš, da ti pojasnim. Onaj tvoj gospodar Zmaj radi šta god ’oće, kako čujem. Taj tvoj Prorok izabire ljude i venčava ih na licu mesta. Odlično; da si pokupio Majgdin i Talanvora i da si ih venčo. On će da ti bude zahvalan, a i ona će. Čim se prizove pameti."
Zapanjen, Perin baci pogled ka gazda Gilu, koji samo slegnu ramenima kiselo se smeškajući. „Ja ti se izvinjavam“, reče Perin namrštenoj ženi, „ali imam neka neodložna posla koja moram smesta da pozavršavam.“ On se žurno udalji, samo jednom bacivši pogled iza sebe, na Lini koja je pretila prstom gazdi Gilu, očito ga ribajući i pored sveg njegovog protivljenja. Povetarac je duvao ka njima, pa Perin nije mogao da čuje o čemu razgovaraju. U stvari, nije ni želeo da ih čuje. Oni su svi bili ludi!
Berelajn je možda imala svoje dve sobarice i svoje hvatače lopova, ali Faila je imala sopstvenu svitu, na neki način. Skoro dvadeset mladih Kairhijenjana i Tairenaca sedelo je prekrštenih nogu blizu šatora; žene behu odevene u čakšire i kaputiće, s mačevima o boku, baš kao i muškarci. Nikome od njih kosa nije bila ispod ramena, a i muškarci i žene su je vezivali pozadi, u rep, oponašajući aijelski repić. Perin se pitao gde li su ostali. Retko su se udaljavali toliko da ne čuju Failin glas. Mogao je samo da se nada da ne izazivaju neke neprilike. Ona ih je uzela pod svoje da bi ih držala podalje od nevolja, tako je rekla, a sama Svetlost je znala koliko bi se uvalili u njih da su ostali u Kairhijenu s gomilom mladih budala kakvi su i sami bili. Perinovo mišljenje bilo je da većini njih treba dobar šut u stražnjicu, da im ulije malo razuma. Prave dvoboje, igraju se đi’e’toha, pretvaraju se da su neka vrsta Aijela. idiotizam!
Kada se Perin približio, Lejsila se diže na noge; beše to bleda sitna žena s crvenim trakama pričvršćenim na revere, s malim zlatnim karikama u ušima i izazivačkim pogledom koji bi ljude iz Dve Reke povremeno nagnao da pomisle, bez obzira na njen mač, kako bi možda želela poljubac. Ovog puta izazov je bio tvrd poput kamena. Trenutak kasnije ustala je i Arela, visoka i tamnoputa, kratko ošišane kose, kao kod Devica, i odećom jednostavnijom nego u većine muškaraca. Za razliku od Lejsile, Arela je jasno davala do znanja kako bi radije poljubila nekog psa negoli muškarca. Njih dve se pokrenuše kao da će stati pred ulaz u šator i Perinu zaprečiti put, međutim, čova četvrtaste vilice, u kaputu naduvanih rukava, zakevta naređenje i one ponovo sedoše. Nevoljno. U stvari, Pejrilejn je prelazio palcem preko te masivne brade kao da će se predomisliti. Kada ga je Perin prvi put sreo, on je imao bradicu nekolicina Tairenaca se tada tako nosila no Aijeli ne nose bradice.
Perin ispod glasa zagunđa o glupiranju. Oni su bili Failini, do koske, a činjenica do joj je on bio muž njima nije mnogo značila. Aram je možda bio ljubomoran ako bi obratio pažnju na nekoga, ali Aram je makar delio njegovu odanost Faili. Mogao je da oseti oči mladih idiota dok je ulazio. Faila će ga živog odrati sazna li ikada kako se on nadao da će oni nju držati podalje od nevolja.
Šator je bio visok i prostran, s cvetnim tepihom umesto poda i krupnim nameštajem koji se sklapao da bi se prevezao kolima, uglavnom. To nikako nije bio slučaj s teškim stajaćim ogledalom. Izuzimajući mesingom okovane kovčege, prekrivene vezenim stolnjacima, koji su im služili kao dodatni stolovi, ravne pruge svetlucave pozlate ukrašavale su sve, uključujući stalak za umivaonik i ogledalo nad njim. Od desetak lampi sa ogledalima unutra je bilo svetlo gotovo koliko i napolju, mada osetno hladnije, a čak su s krovnih greda visile i svilene zavese, previše napadne za Perinov ukus. Suviše ukočene, s pticama i cvećem koji su marširali u prugama i pod uglovima. Dobrejn ih je opremio da putuju kao kairhijensko plemstvo, mada je Perinu pošlo za rukom da „izgubi“ najgore od toga. Za početak, jedan ogroman krevet, blesavu stvar kada je u pitanju putovanje. On je sam zauzimao gotovo čitava jedna kola.
Faila i Majgdin sedele su zajedno, same, sa ukrašenim srebrnim kupama u rukama. Izgledale su kao žene koje jedna drugu opipavaju, obe u osmesima, ali s naznakom oštrine u pogledu, s nagoveštajem osluškivanja nečeg iza reči, i bez ikakvih znakova da li će u sledećem trenutku pasti jedna drugoj u zagrljaj ili povaditi noževe. Pa, pomislio je, većina žena ne bi zaista potegla noževe, ali s Failom je to bilo sasvim moguće. Majgdin je delovala manje odrpana od puta nego ranije, umivena i poćešljana, očetkane haljine. Na stočiću s mozaikom koji je stajao između njih, nalazilo se još kupa i visoki orošeni srebrni vrč iz koga se izvijao bockavi miris biljnog čaja. Obe se žene okrenuše da ga pogledaju kada je ušao, i u trenutku su obe imale gotovo istovetne izraze lica hladno čuđenje što se iko usuđuje da upada i nezadovoljstvo zbog tog ometanja. Mada je Faila svoje lice odmah umekšala osmehom.
„Gazda Gil mi je ispričao vašu priču, gazdarice Dorlejri’, rekao je. „Suočili ste se s teškim danima, ali možete biti sigurni da ste ovde bezbedni sve dok ne odlučite da nas napustite.“ Žena promrmlja zahvaljujući mu preko ivice svoje kupe, ali mirisala je zabrinuto, a njene oči su pokušavale da ga pročitaju, kao da je knjiga.
„Majgdin mi je isto tako ispričala njihovu priču, Perine“, rekla je Faila, „a ja imam jednu ponudu za nju. Majgdin, ti i tvoji prijatelji imate za sobom iscrpljujuće mesece, a kako mi kažeš, ništa čemu biste se mogli nadati pred sobom. Primite se službe kod mene, svi vi. Još uvek ćete morati da putujete, ali pod daleko boljim usiovima. Ja dobro plaćam, a nisam suviše stroga gazdarica.“ Perin se smesta složio s predlogom. Ako je Faila želela da zadovolji svoju sklonost prikupljanju lutalica, on je barem isto tako želeo da pomogne ovim ljudima. Možda će biti bezbedniji s njim nego da ovuda lutaju sami.
Zagrcnuvši se čajem, Majgdin je gotovo ispustila kupu. Žmirkala je ka Faili, tapkajući mrlju na bradi lanenom maramicom oivičenom čipkom, a stolica joj slabašno zakrcka kada se okrenula da, začudo, odmeri Perina. „Ja... zahvaljujem vam“, konačno je lagano progovorila. Još jedan trenutak proučavanja Perina i glas joj osnaži. „Da, zahvaljujem vam i svim srcem prihvatam vašu ljubaznu ponudu. Moram da kažem svojim saputnicima.“ Podigavši se, oklevajući je spustila kupu na poslužavnik, a onda se ispravila samo da bi raširila suknje i spustila se u naklon dostojan palate. „Potrudiću se da te dobro služim, moja gospo“, rekla je ravnim glasom. „Smem li da se povučem?“ Pošto joj je Faila dala dozvolu, ona se ponovo naklonila i tako se, unatraške, povukla dva koraka pre nego što se okrenula da izađe! Perin se počeša po bradi. Još jedna koja će se klatiti oko njega svaki put kad se bude okrenuo.
Samo što se šatorsko krilo iza Majgdin spustilo, Faila odloži kupu i poče da se smeje, udarajući petama o tepih. „O, ona mi se toliko dopada, Perine. Ima duha! Kladim se da bi ti spržila bradu zbog onih barjaka da te nisam spasila. O, da. To je duh!“
Perin zagunđa. Samo mu je to trebalo. Još jedna žena koja bi da mu spaljuje bradu. „Obećao sam gazda Gilu da ću paziti na njih, Faila, ali... Možeš li da pogodiš šta je Lini zahtevala? Tražila je da udam Majgdin za onog tipa, Talanvora. Da ih postavim i venčam, šta god oni mislili! Tvrdila je kako oni to, u stvari, žele.“ Napunio je jednu od srebrnih kupa čajem, pa se zavalio u stolicu koju je Majgdin oslobodila, ne obraćajući pažnju na upozoravajuće krckanje zbog njegove težine. „U svakom slučaju, ta je glupost najmanja od svirt mojih briga. Gazda Gil kaže da su Seanšani zauzeli Amador, a ja mu verujem. Svetlosti! Seanšani!“