„Spaljen bio, znam da to mora da je tako. Nadao sam se da sam pogrešio, ali...“ Zvučao je ljutito kao i ona. On nije imao nikakva prava da se ljuti! „Elejna je na sigurnom, u Beloj kuli, Amirlin Tron ne bi je pustila ni 'blizu ijednog muškarca koji može da usmerava, pa čak i ako je on Ponovorođeni Zmaj naročito u tom slučaju! a Majgdin Dorlejn ne može učiniti ništa ni u vezi s Amirlin Tron, ni Ponovorođenim Zmajem, niti Lavljim prestolom. Ona samo može da završi slomljenog vrata, ili preklana, ili...!“
„Majgdin Dorlejn može da posmatra!", prekinula ga je, delimično i da bi zaustavila to užasno nabrajanje. „Može da sluša! Može...!“ Ljutita, prekinula se. Šta stvarno može da učini? Odjednom je shvatila kako sedi u tankoj košulji, pa se brzo uvila u ćebad. Činilo se da je noć stvarno prohladna. Ili joj se koža ježila od Talanvorovog nevidljivog pogleda kojim ju je odmeravao. Od te pomisli zažariše joj se obrazi, što on, nadala se, nije mogao da primeti. Na svu sreću, to joj je unelo i polet u glas. Nije bila mlada devojka pa da crveni zato što ju je neki tamo muškarac pogledao! „Učiniću sve što mogu, šta god to bilo. Postoji mogućnost da čujem ili uradim nešto što bi moglo da pomogne Elejni, i ja ću to i učiniti!“
„To je opasna odluka“, smireno joj je rekao. Poželela je da u tami može da mu vidi lice. Naravno, samo da bi znala kakav izraz ima. „Čula si ga kada je zapretio da će obesiti svakoga ko ga samo pogleda popreko. Ja u to verujem, jer ima onakve oči. Kao neka zver. Iznenadio sam se što je pustio tog čoveka; očekivao sam da će mu iščupati grkljan! Ako bude saznao ko si ti, ko si bila... Balver bi mogao da te izda. Nikada nam nije zaista objasnio zašto nam je pomogao da pobegnemo iz Amadora. Možda je mislio kako bi kraljica Morgaza mogla da mu da novi položaj. Sada, kada zna da nema mogućnosti za nešto takvo, možda će pokušati da učini uslugu novom gospodaru i gospodarici.“
„Da li se ti to bojiš lorda Perina Zlatookog?“, prezrivo ga je upitala. Svetlosti, taj ju je čovek ispunjavao strahom! Te oči su bile vučje. „Balver zna dovoljno da bi držao jezik za zubima. Šta god da kaže, to bi se odrazilo i na njega; došao je sa mnom, na kraju krajeva. A ti, ako se bojiš, slobodno produži dalje!“
„Uvek mi to nabijaš na nos“, uzdahnuo je, čučnuvši. Nije mogla da mu vidi oči, ali je osećala njegov pogled. „Produži dalje, ako ti se tako dopada, kažeš. Jednom beše vojnik koji je bio zaljubljen u jednu kraljicu, iz daleka, jer je znao kako je to beznadno, znao je kako se nikada neće usuditi da o tome progovori. Sada kraljice više nema, ostala je samo jedna žena, a ja se nadam. Gorim od nade! Ako zaista želiš da odem, Majgdin, onda to i kaži. Jednom rečju. ’Idi!’ To je mala reč.“
Otvorila je usta. Mala reč, pomislila je. Svetlosti, to je samo jedna reč! Zbog čega ne mogu da je izgovorim! Svetlosti, molim ti se! Po drugi put te noći Svetlost joj nije pomogla. Sedela je tako, uvijena u ćebad, poput neke budale, otvorenih usta, a lice joj se sve više žarilo.
Da se ponovo zakikotao, zarila bi svoj nožić u njega. Da se nasmejao, ili dao bilo kakav znak nadmoći... Umesto toga, on se nežno nagnuo i poljubio joj kapke. Ona ispusti dubok grleni zvuk; činilo se kao da ne može da se pomeri. Razrogačenih očiju, posmatrala ga je kako se uspravlja. Bio je obris naspram mesečeve svetlosti. Ona je bila kraljica bivša kraljica naviknuta da izdaje naređenja, naviknuta na teške odluke u teškim vremenima, međutim, u tom trenutku, đamaranje njenog srca zaglušivalo je svaku misao u njenoj glavi.
„Da si mi rekla ’idi’“, saopštio joj je, „pokopao bih nadu, ali nikada ne bih mogao da te napustim."
Sve dok se nije vratio u sopstvenu ćebad nije se usuđivala da ponovo legne i uvije se u svoju. Teško je disala, kao da je trčala. Noć jeste bila prohladna; tresla se od hladnoće, nije samo podrhtavala. Talanvor je bio premlad. Premlad! A još je gore što je bio u pravu. Spaljen bio zbog toga! Sobarica jedne gospe nije mogla da učini ništa što bi uticalo na događaje, a ako vukooki ubica Ponovorođenog Zmaja sazna da mu je Morgaza od Andora pala šaka, moći će da je iskoristi protiv Elejne, umesto u njenu korist. Odakle mu pravo da bude u pravu kada ona želi da je pogrešio! Nelogičnost te misli potpuno ju je razbesnela. Mora da postoji mogućnost da ona, ipak, uradi nešto korisno! Mora da postoji!
U njenom potiljku, jedan se glasić nasmejao. Ne možeš da zaboraviš da si Morgaza Trakand, podsmevao joj se, a čak i pošto se odrekla prestola, kraljica Morgaza ne može da drži ruke podalje odposlova moćnih, ne obazirući se na to kolikoje štete do sada napravila. A ne može ni da kaže jednom muškarcu da ode, jer ne može da prestane da razmišlja o njegovim snažnim rukama, o njegovim usnama i kako se izvijaju kada se osmehuje, i...
Besna, navukla je ćebe preko glave, pokušavajući da ućutka glasić. Ne ostaje samo zato što ne može da se odrekne moći. A što se tiče Talanvora... Odlučno će mu pokazati gde mu je mesto. Ovog puta hoće! Samo... Koje je njegovo mesto u odnosu na ženu koja više nije kraljica? Pokušavala je da ga izbaci iz misli i pokušavala je da ne obraća pažnju na taj glasić koji joj se podsmevao, medutim, i kada joj je san konačno sklopio oči, i dalje je osećala dodir njegovih usana na kapcima.
9
Zapetljancija
Perin se, kao i obično, probudio pre prvog svetla i, kao i uvek, Faila je već bila na nogama i zauzeta svojim poslovima. Kada je to želela, miš je naspram nje bio bučan, a imao je osećaj da bi, čak i kada bi ustao samo sat vremena pošto je legao, ona nekako uspela da ustane pre njega. Satorska krila na ulazu bila su otvorena i povezana, a stranice malo odignute, tako da je vazduh strujao dajući utisak svežine. Perin se zbilja malo stresao od hladnoće dok je tražio košulju i čakšire. Pa, ovo bi trebalo da bude zima, čak iako vremenske prilike o tome nisu imale pojma.
Obukao se u mraku pa je istrljao zube solju, bez potrebe da pali lampe, a kada je izašao iz šatora, sa čizmama na nogama, u sivilu ranog jutra video je kako je Faila već okupila novu poslugu oko sebe, a neki od njih su ima’i upaljene fenjere. Gospodskoj kćerki potrebne su sluge; trebalo je to da sredi i ranije. U Kaemlinu je bilo nekih iz Dve Reke koje je ona lično obučila, međutim, zbog toga što je sve moralo da ostane tajno, nije bilo načina da se oni pokupe. Gazda Gil će hteti da ide kući što pre bude mogao, a Lemgvin i Breana će otići s njim, ali možda će se Majgdin i Lini zadržati.
Aram ustade s mesta pored šatora gde je sedeo prekrštenih nogu, pa u tišini sačeka Perina. Da ga Perin nije sprečio u tome, Aram bi spavao ispred ulaza. Jutros je na sebi imao kaputić s crvenim i belim prugama, mada je elo bilo pomalo mutno, a čak i sada mu se jabuka mača u obliku vučje glave uzdizala nad ramenima. Perin je sekiru ostavio u šatoru, zahvalan što je se otarasio. Talanvor je i dalje nosio mač o pojasu preko kaputa, međutim, gazda Gil i druga dvojica nisu.
Faila mora da ga je očekivala, jer čim je Perin izašao, ona pokaza rukom ka šatoru, očito izdajući neke naredbe. Majgdin i Breana požuriše pored njega i Arama, noseći fenjere, čvrsto stisnutih usana i, zbog nečega, mirišući na odlučnost. Nijedna se nije naklonila, što je bilo prijatno iznenađenje. Lini jeste, nakratko je povila kolena pre nego što je požurila za drugim dvema gunđajući nešto o „znati svoj položaj“. Perin je imao utisak da je Lini jedna od onih žena koje svoj „položaj“ vide kao mogućnost da svima zapovedaju. Kad malo bolje razmisli, to je radila većina žena. Izgleda da je tako bilo svuda u svetu, ne samo u Dve Reke.
Talanvor i Lemgvin su išli za ženama, a Lemgvin se veoma ozbiljno poklonio, kao i Talanvor, koji je bio gotovo smrknut. Perin uzdahnu i uzvrati im poklon, a oni se obojica trgoše, piljeći u njega. Linin odrešiti povik naterao ih je da produže u šator.
Dobacivši mu samo jedan brz osmeh, Faila je krenula ka kolima, naizmenično se obraćajući Bazelu Gilu s jedne i Sebanu Balveru s druge strane. Svaki od njih držao je po jedan fenjer da bi joj osvetilo put. Naravno, dve šake onih idiota držalo se na dornetu sluha, šetkajući se i poigravajući se balčacima svojih mačeva i piljeći u polumrak kao da očekuju napad ili se nadaju kako će jedan uslediti. Perin čupnu svoju kratku bradu. Ona je uvek uspevala da nađe puno posla da joj ispuni sate, a niko nije pokušavao da joj ga preotme. Niko se ne bi usudio da to pokuša.