Uz udarac koji natera Galinu da zagunđa, kožni džak pade na zemlju i prevrnu se. Bez imalo zabrinutosti, kao da je ona samo džak krompira, Device je istresoše na smeđu travu, presekoše konopce koji su joj vezivali palčeve, i izvadiše joj krpe iz usta. Prašina i suvo lišće zalepiše se za znoj kojim je bila okupana.
Veoma je želela da se uspravi, da se suoči sa svima njima oči u oči, pogled za pogled. Umesto toga, uspe samo da se pridigne na dlanove i kolena, a potom zabi prste u rastresito šumsko tlo. Još samo malo, i ne bi mogla da se suzdrži da rukama ne pokrije svoju crvenu, užarenu kožu. Osećala je sopstveni znoj kao sok ledenih papričica. Preostajalo joj je samo da kleči i drhti, pokušavajući da povrati malo vlage u usta, dok je sanjarila o tome šta će uraditi ovim divljacima.
„Verovala sam da si jača od ovoga“, zamišljeno nad njom progovori Sevana, „ali možda je Belinda u pravu. Moguće je da si sada dovoljno meka. Ako se zakuneš da ćeš me slušati, prestaćeš da budeš datsang. A čak može biti i da nećeš morati da ostaneš ni gai’šain. Hoćeš li mi se zakleti na potpunu poslušnost?“
„Da!“ Hrapava reč je bez oklevanja sletela s Galininog jezika, iako je morala da proguta pljuvačku pre nego što je mogla ponovo da progovori. „Slušaću te! Zaklinjem se!“ I zaista će je slušati. Dok se ne ukaže prorez koji joj je bio potreban. Je li samo to bilo neophodno? Zakletva koju bi položila još prvog dana? Sevana će naučiti šta znači visiti nad vrelim ugljevljem. O da, ona će...
„Onda nećeš imati ništa protiv da svoju zakletvu položiš na ovome“, reče Sevana, spuštajući nešto pred nju.
Galina oseti kako joj sekosa diže na glavidokjezurila u to. Beli štap, kao od uglačane slonovače, stopu dugačak i nimalo deblji od njenog zgloba. A onda ugleda oznake izrezbarene na kraju koji je bio okrenut ka njoj, brojeve korišćene u Dobu legendi. Sto jedanaest. Bila je pomislila da je to Štap zakletvi, nekako ukraden iz Bele kule. I on je isto tako bio označen, samo brojem tri, za koji su neke mislile da označava tri zakletve. Možda to nije bilo ono što se činilo. Možda. Pa ipak, nijedna guja otrovnica iz Potopljenih zemalja sklupčana na tom mestu ne bi mogla tako potpuno da je zaledi.
„Baš lepa zakletva, Sevana. Kada si nameravala da i nama kažeš za nju?“
Od tog glasa Galina trže glavu uvis. To je takođe moglo da joj odvrati pogled od guje otrovnice.
Među drvećem se pojavila Terava, vodeći sa sobom desetinu Mudrih bezizražajnih lica. Zaustavile su se iza nje kako bi se suočile sa Sevanom, a svaka od prisutnih žena, izuzimajući Device, bila je prisutna i kada je Galina osuđena da nosi crno. Jedna Teravina reč, i Sevanino kratko klimanje glavom, pa se Device brzo udaljiše. Galina je i dalje bila oblivena znojem, no vazduh se odjednom činio hladan.
Posle brzog pogleda prema Belindi, koja je izbegavala njen pogled, Sevana izvi usne, upola podsmešljivo a upola režeći, pa se podboči pesnicama. Galina nije mogla da shvati odakle joj ta hrabrost, toj ženi koja uopšte nije mogla da usmerava. Neke od ovih žena posedovale su snagu koja nimalo nije bila za potcenjivanje. Ne, nije smela razmišljati o njima samo kao o divljakušama ako je nameravala da pobegne i osveti se. Terava i Somerin bile su jače od svake žene u Kuli, a bilo koja od njih lako bi mogla postati Aes Sedai.
Međutim, Sevana se prkosno suočila s njima. „Izgleda da ste brzo dosegle pravdu“, rekla je glasom suvim kao prašina.
„Sve je bilo jednostavno", mirno odgovori Tion. „Meradini su dobili pravdu koju zaslužuju.“
„I saopšteno im je da su je dobili uprkos tvom pokušaju da utičeš na nas“, dodade Rijle pomalo žestoko. Sevana je zamalo stvarno zarežala na to.
Međutim, Terava nije dozvoljavala da je skrenu s njenog nauma. Jednim brzim korakom prišla je Galini, uhvativši punu šaku njene kose, pa ju je podigla na kolena i povukla joj glavu unazad. Terava nije bila najviša među ovim ženama, već niža gotovo za celu glavu, ali je ipak delovala viša od većine muškaraca dok ju je sokolovim očima posmatrala odozgo, rasterujući bilo kakvu misao o osveti ili otporu. Beli zalisci su joj šarali tamnocrvenu kosu i zbog toga je samo delovala još više zapovednički u licu. Galinine ruke stisnuše se u pesnice na bokovima, nokti joj se zabiše u dlanove. Čak se i peckanje koje je osećala po koži smanjilo pred tim pogledom. Sanjarila je kako će slomiti sve ove žene, terajući ih da mole za milost, smejući se dok odbija njihove molbe. Svaku od njih, osim Terave. Noću joj je Terava ispunjavala snove, a Galina je samo mogla da beži; jedini beg je bilo buđenje uz vrisak. Galina je slamala jake muškarce i jake žene, ali je od pogleda u Teravine oči počinjala da drhti.
„Ova nema ni časti ni stida.“ Terava gotovo da je ispljunula te reči. „Ako želiš da je slomiš, Sevana, daj je meni. Kada ja budem završila s njom, tako će slušati da neće biti potrebe za igračkom tvog prijatelja Kadara.“
Sevana besno odvrati, poričući prijateljstvo s tim Kadarom, ko god to bio, a Rijle se izlanu kako ga je Sevana dovela do ostalih, i ostale otpočeše raspravu tome hoće li „privezivač“ raditi imalo bolje nego „putokutije“.
Sićušan deo Galininog uma posegnu za pomenutim putokutijama. I ranije ih je čula da pričaju o tome, žudela je da stavi ruku na jednu makar samo na trenutak. Pomoću ter’angreala koji bi joj omogućio da Putuje, koliko god nesavršeno da je radio, mogla bi da... Čak i nada u bekstvo nije mogla da opstane pri pomisli na to šta bi joj Terava mogla uraditi ako ove žene pristanu na njen zahtev. Kada joj je Mudra, oko sokolovo, pustila kosu da bi se pridružila raspravi, Galina se bacila prema štapu, padajući na stomak. Bilo šta, čak i da bude primorana na poslušnost Sevani, bilo je bolje nego da bude predata Teravi. Da se nije nalazila pod štitom, sama bi usmerila da pokrene štap.
Samo što joj se prsti sklopiše oko glatkog štapa, Teravino stopalo snažno ih pritisnu, bolno joj prikovavši šaku za tlo. Nijedna od Mudrih nije se ni osvrnula ka mestu gde je ležala, beznadežno pokušavajući da se oslobodi.
Nije bila sposobna da sebe natera da snažnije povuče; kao kroz maglu prisećala se kako je nekada primoravala vladare da blede od straha, ali se nije usuđivala da pomeri nogu ove žene.
„Ako treba da se zaklinje“, progovori Terava, oštro posmatrajući Sevanu, „trebalo bi da se zakune da će slušati sve nas ovde.“ Ostale su klimale glavama, neke glasno se slažući, sve osim Belinde, koja je zamišljeno skupila usne.
Sevana joj uzvrati podjednako žestokim pogledom. „U redu“, konačno je popustila. „Ali mene pre svih. Ja nisam samo Mudra; ja govorim za poglavara klana.“
Terava se tanušno osmehnu. „Tačno tako. Nas dve pre svih, Sevana. Tebe i mene.“ Ni trunčica prkosa nije izbledela sa Sevaninog lica, međutim, klimnula je glavom. Nevoljno. Tek tada je Terava pomerila svoje stopalo. Okruži je svetlost saidara, a tok Duha dotaknu brojeve na kraju štapa koji je Galinina držala u rukama. Baš kao što je rađeno sa Štapom zakletvi.
Galina je za trenutak oklevala, razmrdavajući prignječene prste. Na dodir je bio isti kao i Štap zakletvi; ni sasvim slonovača, ni sasvim staklo, veoma hladan među njenim dlanovima. Ako je i ovo bio Štap zakletvi, mogao bi se iskoristiti za otklanjanje bilo koje zakletve koju bi sada položila. Ako joj se ukaže prilika. Nije htela da sebe dovodi u opasnost, a u svakom slučaju nipošto nije želela da se zaklinje Teravi. Pre ovoga, za svoga života uvek je ona bila ta koja je zapovedala; otkada je zarobljena, njen je život bio bedan, ali Terava bi od nje napravila poslušno kučence! A opet, ako to ne učini, hoće li Teravi biti dopušteno da je slomi? Nije imala ni trunku sumnje da bi ta žena upravo to učinila. Potpuno.
„Pod Svetlošću i zarad nade u spasenje i ponovno rođenje“ ona više nije verovala ni u Svetlost niti u nadu za spasenje, i nije bilo potrebe da izgovori išta više od običnog obećanja, međutim, one su očekivale snažnu zakletvu – „zaklinjem se da ću u svemu slušati svaku od ovde prisutnih Mudrih, a pre svih Teravu i Sevanu.“ Poslednja nada da je ovaj „privezivač" ipak nešto drugo nestala je kada je Galina osetila kako se zakletva spušta na nju, kao da se odjednom našla u pretesnoj odeći koja ju je prekrivala od temena do stopala. Zabacivši glavu, zavrištala je. Delimično, jer je odjednom izgledalo kao da je peckanje kože bilo utisnuto u meso, ali to je, najvećim delom, bilo od pukog očaja.