Tek kada joj se srce povuklo iz grla, Egvena shvati da se bojala kako Lelejna već zna ono što joj je lord Brin rekao. Ili čak za sastanak koji je organizovala. Sledećeg trenutka srce joj ponovo poskoči. Morski narod? Dvorana sigurno nije mogla da sazna za pogodbu koju su Ninaeva i Elejna bile sklopile. Nije mogla ni da zamisli šta ih je ponukalo na takvu propast, kao ni kako će se nositi s time.
Dok joj se stomak vezivao u čvor, zauzela je mesto za stolom, ne pokazujući ništa od svojih osećanja. A ona glupa noga od stolice se sklopila, gotovo je oborivši na tepih pre nego što je uspela da je cimne nazad. „Morski narod u Kaemlinu ili u Kairhijenu?“ Da; to je zvučalo prikladno smireno i pribrano.
„Kairhijenu.“ Romandin visoki glas odjeknuo je poput iznenadne zvonjave. „Sasvim sigurno, Kairhijenu.“ Naspram njenog pojavljivanja, Lelejna je delovala gotovo sramežljivo, dok je snaga njene ličnosti iznenada ispunjavala šator. Kod Romande nije bilo toplih osmeha; iako joj je lice bilo privlačno, delovalo je kao da nije načinjeno za njih.
Teodrin je ušla za njom, a Romanda zbaci svoj ogrtač jednim zamahom i dobaci ga vitkoj sestri s obrazima poput jabuka, posedničkim pokretom poslavši Teodrin u ugao nasuprot Faolajn. Faolajn je bila upadljivo mirna, ali Teodrinine iskošene oči bile su veoma razrogačene, kao da je neprekidno zaprepašćena, a usne je držala kao da će svakog časa zasoptati. Kao i kod Faolajn, njeno pravo mesto u poretku Aes Sedai zahtevalo je bolji posao, ali nijedna ga neće dobiti u skorije vreme.
Romanda za trenutak zamišljeno odmeri Sijuan, kao da razmatra da i nju pošalie u ćošak, a onda se progura pored Lelejne, gotovo kao i da ne postoji, pre nego što se obruši na Egvenu. „Izgleda da je onaj mladić razgovarao s Morskim narodom, majko. Žuti doušnici u Kairhijenu veoma su uzbuđeni zbog toga. Imaš li ikakvu predstavu o tome šta bi ga moglo zanimati kod Ataan Mijera?“
I pored zvaničnog oslovljavanja, Romanda nije zvučala kao da se obraća Amirlin Tronu, a opet, nikada i nije tako zvučala. Nije bilo sumnje ko je „onaj mladić“. Sve su sestre u logoru prihvatile da je Rand Ponovorođeni Zmaj, ali ko god bi ih čuo kako razgovaraju, poverovao bi kako raspravljaju neobuzdanom mladiću koji bi se mogao pojaviti pijan na nekoj večeri i ispovraćati se po stolu.
„Teško da će ona znati šta je u dečakovoj glavi“, upade Lelejna pre nego što je Egvena uopšte stigla da zausti. Ovoga puta njen osmeh nije imao nimalo topline. „Ako treba potražiti odgovor, Romanda, onda on leži u Kaemlinu. Ataan Mijere tamo nisu izolovani na brodu, a zaista ne verujem da su tako značajne predstavnice Morskog naroda došle tako daleko od mora radi različitih poslova. Nikada nisam čula da tako nešto učine, bez obzira na razloge. Možda ih on zbog nečega zanima. Dosad već mora da znaju ko je on.“ Romanda joj uzvrati osmehom, a to je moglo izazvati da se na stranama šatora pojavi mraz. „Teško da postoji potreba za isticanjem onoga što je očigledno, Lelejna. Prvo pitanje je kako ćemo to otkriti.“
„Upravo sam krenula da se pobrinem za to kada si ti onako hrupila, Romanda. Sledeći put kada majka bude srela Elejnu ili Ninaevu u Tel’aran’riodu, može im preneti uputstva. Merilila može otkriti šta žele Ata’an Mijere, ili možda šta onaj dečko radi, kada bude stigla u Kaemlin. Šteta što se devojke ne drže nekog određenog rasporeda, ali to ćemo morati da prevaziđemo. Merilila može da se sretne s jednom Predstavnicom u Tel’aran’riodu kada bude imala saznanja.“ Lelejna kratko mahnu rukom; očito je trebalo da ona bude ta Predstavnica. „Pomislila sam kako bi Salidar bio zgodan za taj susret.“ Romanda glasno šmrknu, jer očito se zabavljala. Ali ni u tome nije bilo nimalo topline. „Lakše je Merilili dati uputstva nego postarati se da ih ona i sprovede u delo, Lelejna. Pretpostavljam da ona zna kako je čeka oštro ispitvanje. Ta Zdela vetrova trebalo je prvo da se donese nama, zarad proučavanja. Nijedna od sestara u Ebou Daru nema mnogo sposobnosti za Ples oblaka, verujem, a posledice možete da vidite i same, sva ova pometnja i naprasitost. Palo mi je na pamet da pred Dvoranom potegnem pitanje o svima koje su u to upletene.“ Glas sedokose žene odjednom je omekšao kao maslac. „Koliko se sećam, ti si podržala izbor Merilile.“
Lelejna se uz trzaj ispravi. Oči su joj plametele. „Podržala sam predlog Sivih, Romanda, ništa više od toga“, uvređeno je saopštila. „Otkud sam mogla pomisliti kako će joj pasti na pamet da tamo upotrebe Zdelu? I da uključe divljakuše Morskog naroda u krug! Kud li je samo mogla da poveruje kako one znaju o radu s vremenskim prilikama koliko i Aes Sedai?“ Njena uvređenost je odjednom splasnula. Zauzela je odbrambeni stavpred svojom najvećom suparnicom u Dvorani, pred svojoni jedinom pravom suparnicom. Ali ono što je po njenom mišljenju moralo biti još gore, bilo je da se složila s njom o Morskom narodu. Nije bilo u pitanju to što su se slagale, međutim, bilo je sasvim drugo što je to glasno obznanjeno.
Romanda dopusti svom ledenom osmehu da se raširi, dok je Lelejnino lice bledelo od besa. Napadno pažljivo je ispravljala svoje suknje boje bronze dok je Lelejna pokušavala da pronađe neki način da preokrene situaciju. „Videćemo šta Dvorana misli, Lelejna“, konačno je saopštila. „A dok se to pitanje ne raščisti, mislim da je najbolje da se Merilila ne susreće ni s jednom od Predstavnica koje su bile umešane u njeno izabiranje. I sam nagoveštaj nekakvog tajnog sporazuma mogao bi da izazove sumnjičave poglede. Sigurna sam da ćeš se složiti kako bi ja trebalo da budern ta koja će razgovarati s njom.“
Lelejnino lice poblede nešto drugačije. Nije se bojala, bar ne otvoreno, međutim, Egvena je gotovo mogla da vidi kako se preračunava koja bi sve mogla da ustane za nju, ili protiv nje. Otpužba za tajni sporazum bila je ozbiljna gotovo koliko i ona za izdaju, a zahtevala je samo manjinsku saglasnost. Verovatno bi mogla to da izbegne, međutim, rasprava će biti dugotrajna i ogorčena. Može čak da se dogodi da Romanda dobije još pristalica. To bi izazvalo nebrojene teškoće, bez obzira na to hoće li Egvenine sopstvene zamisli uroditi plodom. A nije bilo ničega što bi mogla učiniti da bi to sprečila, osim da otkrije šta se zbilja dogodilo u Ebou Daru. Mogla ih je isto tako zamoliti da joj dopuste da prihvati istu onu ponudu koju su dali Faolajn i Teodrin.
Egvena uzdahnu. Možda će moći makar da predupredi da se sastanci u Tel’aran’riodu održavaju u Salidaru. Tu se ona sada sastajala sa Elejnom i Ninaevom. Kada bi se sastajala, u svakom slučaju; nije to učinila danima. Pošto su se Predstavnice pojavljivale tu i tamo u svetu snova, bilo je teško naći mesto gde bi bile sigurne da se one neće pojaviti. „Sledeći put kada se sretnem sa Elejnom ili Ninaevom, preneću im vaša uputstva u vezi s Merililom. Obavestiću vas kada bude spremna da se sretne s vama.“ Što se nikada neće dogoditi, kada bude završila s tim uputstvima.
Predstavnice naglo okrenuše glave, a dva para očiju se zapiljiše u nju. Potpuno su zaboravile da je i ona prisutna! S mukom zadržavši bezizražajno lice, shvatila je kako razdraženo tapka nogom, pa se zaustavila. Moraće još neko vreme da podržava njihovo mišljenje o sebi. Još samo malo. Bar je zbog toga više nije spopadala mučnina. Samo ljutnja.
U tom trenutku tišine Čeza upade noseći Egvenin podnevni obrok na krpom prekrivenom poslužavniku. Tamnokosa, bucmasta i lepuškasta sredovečna žena, Čeza je uspevala da ukaže dužno poštovanje bez dodvoravanja. Njen je naklon bio jednostavan kao i njena tamnosiva haljina, koja je imala samo malo jednostavne čipke oko vrata. „Oprostite mi na ometanju, majko, Aes Sedai. Meni je stvarno žao što ovo kasni, majko, ali izgleda da je Meri nekuda odlutala.“ S neodobravanjem je coktala jezikom dok je spuštala poslužavnik pred Egvenu. Lutanje uokolo bilo je malo verovatno za Meri, kojoj ime nikako nije pristajalo. Ta stroga žena nije odobravala sopstvene pogreške kao što nije odobravala ni greške drugih ljudi.