Naravno, njen postupak nije naišao na dobar prijem. Nastade trenutak bezglasnog okievanja dok su plemići premišljali kako da povrate ravnotežu, kao i nekoliko iskrivljenih lica kada su shvatili da je to nemoguće. Njih osmoro sedoše, smrknutih lica, četiri muškarca i četiri žene, uz mnogo ljutitog prikupljanja ogrtača i nameštanja sukanja. Oni nižeg zvanja stajali su iza stolica, a očito nije bilo mnogo ljubavi između Andoraca i Muranđana. U stvari, Muranđani, i muškarci i žene, gunđali su i gurali se za bolje mesto međusobno koliko i sa svojim „saveznicima“ sa severa. Mnogo mrkih pogleda beše upućeno i Aes Sedai, a nekolicina se mrštila na Brina, koji je stajao malo po strani držeći pod jednom rukom kalpak. On je bio dobro poznat na obe strane granice, a uvažavala ga je ćak i većina onih koji bi žarko želeli da ga vide mrtvog. Bar je tako bilo dok se nije pojavio predvodeći vojsku Aes Sedai. On na njihove otrovne poglede nije obraćao ništa više pažnje nego što je to činio zbog otrovnih jezika pojedinih Predstavnica.
Još jedan čovek se nije pridružio nijednoj strani. Bled čovek, jedva za šaku viši od Egvene, u tamnom kaputu i grudnom oklopu, imao je izbrijan prednji deo glave, a oko leve ruke nosio je vezanu crvenu maramu. Na tamnosivom ogrtaču imao je krupnu crvenu šaku izvezenu na grudima. Talamanes je stajao nasuprot Brinu, bezobrazno opušteno naslonjen na jedan od stubova paviljona, i posmatrao ih, ničim ne nagoveštavajući o čemu razmišlja. Egvena je želela da zna šta će on tu. Želela je da može da zna šta je pričao pre nego što je stigla. U svakom slučaju, moraće da porazgovara s njim. Ako to bude moguće a da je ne prisluškuju na stotine ušiju.
Mršav, ogrubeo čovek u crvenom ogrtaču, koji je sedeo u sredini reda stolica, nagnuo se napred i nešto zaustio, ali Šerijam ga preduhitri jasnim, zvonkim glasom.
„Majko, dopusti mi da predstavim: iz Andora Aratela Renšar, Visoko sedište kuće Renšar, Pelivar Koilen, Visoko sedište kuće Koilen, Aemlin Kerend, Visoko sedište kuće Kerend, i njen suprug Kulhan Kerend.“ Nevoljno su potvrdili svoja imena samo lakim klimanjem glave. Pelivar je bio onaj mršavko, spreda mu je tamna kosa bila proređena. Šerijam nastavi bez zastajkivanja. „Dopusti mi da predstavim: iz Murandije Donel do Morni a’Lordin. Sajan do Mehon a’Mekensa. Pejtr do Firna a’Kon. Segan do Avharin a’Rus.“ Činilo se da Muranđanima nedostatak isticanja plemenitog porekla smeta još više nego Andorcima. Donel, s više čipke na sebi negoli većina žena, besno je uvrtao izvijene brkove, dok je Pejtr delovao kao da pokušava da iščupa sopstvene. Segan je pućila punačke usne, dok su joj tamne oči bljuvale vatru, dok je Sajan, bucmasta proseda žena, duvala kroz nos, prilično glasno. Šerijam nije nimalo obraćala pažnju na to. „Nalazite se pred očima Čuvarke Pečata. Nalazite se pred Plamenom Tar Valona. Dopušta vam se da iznesete svoju poslanicu pred Amirlin Tron.“
Dobro. To im se nije dopalo, ni najmanje. Egvena je i pre toga mislila da izgledaju kiselo, ali sada su delovali kao da su se svi prejeli zelenih šljiva. Možda su verovali kako mogu da se pretvaraju da ona uopšte nije Amirlin Tron. Naučiće. Naravno, prvo će morati da poduči Dvoranu.
„Postoje prastare veze između Andora i Bele kule“, progovorila je, glasno i odlučno. „Sestre su uvek uživale dobrodošlicu u Andoru ili Murandiji. Zašto onda vi dovodite vojsku pred Aes Sedai? Petljate se tamo gde se prestoli i narodi boje i da priđu. Tronovi su padali jer su se mešali u ono što se ticalo Aes Sedai.“
To je zvučalo zadovoljavajuće preteće, bez obzira jesu li Mirela i ostale uspele da joj pripreme prolaz. Uz malo sreće, one su se upravo vraćale u logor nikom ništa. Osim ako neko od ovog plemstva izgovori pogrešno ime. To bi je ostavilo bez prednosti nad Dvoranom, ali u poređenju sa svim ostalim, to je bila slamka naspram plasta.
Pelivar razmeni poglede sa ženom koja je sedela pored njega, a ona ustade. Bore na njenom licu nisu mogle sakriti činjenicu da je Aratela, kada je bila mlada, bila prelepa žena, skladnih crta; sada su joj sede gusto šarale kosu, a pogled joj je bio tvrd kao u nekog Zaštitnika. Rukama u crvenim rukavicama čvrsto je držala strane svoga ogrtača, ali očigledno nije bila zabrinuta. Usta skupljenih u tanku crtu proučavala je red sestara, pa je tek onda progovorila. Zaobilazeći Egvenu, sestrama iza nje. Škrgućući zubima, Egvena na lice namesti izraz pažnje.
„Nalazimo se ovde baš zato što ne želimo da se nađemo upetljani u poslove Bele kule.“ Aratelin glas delovao je odlučno, što nije bilo iznenađenje za Visoko sedište jedne moćne kuće. Nije bilo ni nagoveštaja nesigurnosti koja bi se mogla očekivati, čak i od moćnog Visokog sedišta, kada se suočava s tako mnogo sestara, da ne pominjemo i Amirlin Tron. „Ako je sve što smo čule tačno, onda pustiti vas da nesmetano prođete kroz Andor u najboljem slučaju može u očima Bele kule delovati kao da pružamo pomoć, ili čak da smo u savezu. Propustiti da vam se suprotstavimo može značiti da naučimo ono što grožđe nauči kada se nađe na muljanju za vino.“ Nekolicina Muranđana smrknuto okrenuše poglede ka njoj. Niko u Murandiji nije pokušao da sestrama ospori prolaz. Najverovatnije da niko od njih nije ni razmišljao o mogućim događajima posle onog dana kada pređu na zemlje nekog drugog.
Aratela je nastavila kao da to nije ni primetila, ali Egvena u to nije verovala. „U najgorem slučaju... Čuli smo... izveštaje... da Aes Sedai krišom dolaze u Andor, praćene stražom Kule. Možda je bolje to nazvati govorkanjima, ali stižu sa raznih strana. Niko od nas ne želi da u Andoru vidi bitku između Aes Sedai.“
„Neka nas Svetlost sačuva i zaštiti!“ upade Donel, crven u licu. Pejtr je klimao glavom da se slaže, skliznuvši na ivicu svog sedišta, a Sajan je delovala kao da će svakog časa i sama poskočiti. „Ni ovde niko to ne želi da vidi!“, izlete Donelu. „Ne između Aes Sedai! Naravno, čuli smo šta se dogodilo tamo, na istoku! A te sestre.J."
Egvena poče lakše da diše kada ga Aratela odlučno prekide. „Ako bi moglo, lorde Donele. Imačeš svoj red da govoriš.“ Ponovo se okrenula ka Egveni u stvari, ponovo ka Predstavnicama ne čekajući da joj on odgovori, ostavivši ga da zamuckuje dok je ostatak Muranđana gunđao. Ona sama delovala je potpuno neuznemireno, jednostavno; bila je žena koja je iznosila činjenice. Iznosila ih je, smatrajući da se moraju videti onako kako ih je videla ona.
„Kao što rekoh, to je naša najveća bojazan, ako su te priče tačne. A iako nisu. Aes Sedai se možda tajno okupljaju u Andoru sa stražom Kule. Aes Sedai s vojskom spremaju se da uđu u Andor. Suviše je često izgledalo kako Bela kula gađa jednu metu, samo da bismo mi ostali kasnije otkrili kako je sve vreme u pitanju bila neka druga. Teško mi je da zamislim da bi čak i Bela kula išla tako daleko, ali ako je ikada postojala meta zbog koje biste se vezale u čvor, onda je to Crna kula.“ Aratela se lagano stresla, a Egvena nije mislila da je to zbog hladnoće. „Bitka među Aes Sedai mogla bi da uništi zemlje miljama uokolo. Ona bitka mogla bi da uništi pola Andora.“
Pelivar skoči na noge. „Jednostavno rečeno, morate da krenete drugim putem.“ Glas mu je bio neočekivano visok, ali ništa manje odlučan od Aratelinog. „Ako moram da umrem da bih odbranio svoje zemlje i svoje ljude, onda bolje da to bude ovde nego tamo gde će izumreti i moje zemlje i moji ljudi.“
Povukao se kad je Aratela načinila umirujući pokret, i utonuo ponovo u svoju stolicu. Tvrdog pogleda, nije nimalo delovao kao da se umirio. Aemlin, punačka žena uvijena u tamnu vunu, klimala je glavom da se slaže s njim, kao i njen muž kojeg je krasila četvrtasta vilica.
Donel je piljio u Pelivara kao da mu ni ova misao nikada ranije nije pala na pamet, a nije bio usamljen. Neki od Muranđana koji su stajali počeše glasno da se raspravljaju, dok drugi ne počeše da ih utišavaju. Ponekad i uz mahanje pesnicom. Šta je spopalo te ljude da se udružuju sa Andorcima?