Pazio je zbog uličnih straža koje se sastoje od gardista, ali nije očekivao da će naleteti na neku od njih. Da su gardisti u blizini, batinaši i džeparoši bi tražili plen negde drugde. Naravno, on neke preterano radoznale gardiste može oterati jednom rečju, ali nije želeo nikakve posmatrače i nikakva pitanja u vezi s tim zašto je toliko daleko od palate - i to peške. Na tren je zastao kada su se dve debelo zabrađene žene pojavile na jednoj raskrsnici podalje od njega, ali one nastaviše dalje i ne gledajući u njegovom smeru, a on uzdahnu od olakšanja. Malo je žena spremno da u to doba noći izađe na ulicu bez muškarca s mačem ili motkom da im pravi društvo. Bez obzira na to što im nije video lica, bio je spreman da se opkladi u šaku zlatnika naspram crvljive jabuke da su te dve Aes Sedai. Ili neke od onih čudnih žena što su zauzele većinu soba u palati.
Namrštio se kada se setio te gomile, a između plećki ga je zasvrbelo kao da ga je tu oprljio rukohvat kopriva. Šta god da se u palati dešava, on se od toga ježi. Dovoljno su bile gadne one žene iz Morskog naroda, i to ne samo zato što se onako zavodnički njišu dok hodaju, a onda potegnu nož na čoveka. Nije čak ni pomišljao da neku potapše po zadnjici nakon što je shvatio da se one i Aes Sedai merkaju kao nepoznate mačke u kutiji. A ove iz Morskog naroda očigledno su, koliko god to bilo nemoguće, veće mačke. Ove druge su na neki način još gore. Ma šta glasine govorile, on zna kako Aes Sedai izgledaju - i to ne uključuje bore. A opet, neke od njih mogu da usmeravaju i muči ga krajnje uznemirujući osećaj da zapravo sve one to mogu. Što nema nikakvog smisla. Možda pripadnice Morskog naroda imaju nekakvu neobičnu poštedu, ali što se tiče tih Srodnica, kako ih je Falion nazvala, svi znaju da se Aes Sedai pojavi pre nego što tri žene koje mogu da usmeravaju, a nisu Aes Sedai, sednu za isti sto i stignu da ispiju ibrik vina; ona im kaže da se raziđu i da se više nikada u životu ne obrate jedna drugoj. A još će se postarati da tako bude. Jednostavno je tako. Ali eno sada tih žena u palati, preko stotinu njih, kako održavaju sastanke i šetaju se pored Aes Sedai a da se pri tom jedne na druge i ne mršte, a kamoli nešto više. Bar je tako bilo do danas. Mada, šta god ih je nateralo da se skupe jedna uz drugu kao prestravljene kokoške, Aes Sedai su takođe bile pod uticajem toga. Što se njega tiče, previše je tu neobičnosti. Kada Aes Sedai krenu da se ponašaju čudno, vreme je da čovek pripazi na sopstvenu kožu.
On opsova i prenu se iz premišljanja. Čovek i noću mora da pazi na svoju kožu, a sanjarenjem se to ne čini. Sva sreća pa nije stao, pa čak ni usporio hod. Nakon još nekoliko koraka, tanko se nasmešio i palcem opipao oštricu bodeža. Vetar je uzdahnuo niz ulicu i stao, zazviždao preko krovova pa stao, a u kratkim trenucima tišine između tih naleta severca on je jasno čuo slabašnu škripu čizama koje su počele da ga prate ubrzo pošto je izašao iz palate.
Na narednom ukrštanju ulica, skrenuo je desno - i to istim ravnomernim korakom - a onda se odjednom pribio leđima uz pročelje jedne konjušnice podignute na samom uglu. Široka dvokrilna vrata bila su zatvorena, a verovatno je i zasun namaknut, ali kroz ledeni vazduh osećao se snažan smrad konja i konjske balege. Gostionica preko puta takođe je bila zatvorena, prozora mračnih i s namaknutim kapcima, i jedini zvuk koji se prolamao kroz noč, sem hučanja vetra, bila je škripa table s nazivom koju on u mraku nije mogao da razazna. Nigde nikog ko bi mogao da vidi nešto što ne bi trebalo.
Bat čizama se ubrzao u pokušaju da ga sustigne kako ne bi izmakao iz vida onome ko ga je sledio; to mu je bilo upozorenje, a zatim se jedna glava sakrivena kapuljačom oprezno pomolila iza ugla. Naravno, nedovoljno oprezno. Leva šaka mu polete u kapuljaču i zgrabi grkljan istog trena kada desnom kratko zari bodež u telo. Napola je očekivao da će ispod kaputa tog čoveka naići na prsnik ili verižnjaču, i bio je spreman za to, ali palac čelika ipak lako utonu ispod ključne kosti. Nije znao zašto to sprečava rad pluća, i da probodeni čovek ne može da viče sve dok se ne udavi u sopstvenoj krvi, ali znao je da je tako. Svejedno, noćas nema vremena da čeka. Trenutno nigde na vidiku nema gardista, ali to ne znači da će ostati tako. Naglim potezom on tresnu čovekovom glavom o kameni zid konjušnice dovoljno snažno da mu razmrska lobanju, a onda mu zari bodež do balčaka, osećajući kako sečivo grebe kost dok probija kičmu.
Za sve to vreme disao je ravnomerno - za njega je ubijanje samo nešto što povremeno mora da se uradi, a ne razlog zbog kojeg bi se uzbudio - ali je žurno spustio leš na sneg pored zida i čučnuo pored njega, pa obrisao sečivo o mrtvačev tamni kaput istovremeno zabijajući drugu šaku pod pazuh kako bi skinuo debelu kožnu rukavicu opšivenu čeličnim pločama. Okrećući glavu i levo i desno, motrio je niz ulicu u oba smera dok je brzo opipavao lice u mraku. Hrapava brada pod prstima bila mu je znak da to jeste muškarac, ali to je bilo sve. Njemu nije bitno je li reč o muškarcu, ženi ili detetu - budale se ponašaju kao da deca nemaju oči da vide ili jezike da ispričaju šta su videla - ali priželjkivao je da su mu prsti naleteli na brkove ili natekli nos, bilo šta samo da mu raspali pamćenje i saopšti ko je taj čovek bio. Kada je stisnuo mrtvačev rukav, naleteo je na debelu vunu, koja niti je bila nežna na dodir niti nešto naročito gruba, a ispod nje na mišićavu ruku kakva bi lako mogla pripadati nekom činovniku, kolskom vozaru ili sluzi. Ukratko, bilo kome, baš kao taj kaput. Pretražujući kaput, isprevrtao mu je i džepove, našavši drveni češalj i klupko konopca, koje je bacio. Šaka mu je zastala kod opasača. Tu su bile kožne kanije, samo prazne. Nema tog čoveka na zemnome šaru koji bi mogao da izvadi bodež nakon što mu se Henlonovo sečivo našlo u plućima. Naravno, ima dobrih razloga da čovek nosi goli nož u ruci kada se noću šeta, ali razlog koji mu u tom trenutku izgleda najverovatnije jeste namera da se tim nožem neko ubode u leđa ili da se zakolje.
Ali to je bila tek prolazna pomisao. Ne traćeći vreme na nagađanja, on odseče kesu čoveku ispod vezica. Po težini novčića koje je sasuo u šaku i žurno strpao u svoj džep video je da tu nema zlata, a verovatno ni srebra, ali odsečena kesa i to što novac nedostaje navešće one koji budu otkrili telo da pomisle kako su ga napali razbojnici. Ispravljajući se, on opet navuče verižnu rukavicu i svega trenutak nakon što je zario sečivo u čoveka, opet se zaputio niz zaleđenu kaldrmu, bodeža priljubljenog uz telo ispod plašta i opreznog pogleda. Nije se opustio sve dok se nije našao ulicu dalje od mrtvaka, a ni tada se nije preterano opuštao.
Većina ljudi koji budu čuli za to ubistvo prihvatiće priču o ubijanju pri krađi, koju im je on pripremio, ali to ne važi i za one koji su tog čoveka poslali. To što ga je sledio čak od palate znači da ga je neko poslao - ali ko? Bio je prilično siguran da bi svaka pripadnica Morskog naroda koja želi da zarije nož u njega to učinila lično. A premda ga Srodnice muče i samo zbog toga što su tu, u palati, one se izgleda drže sebe, ćute i hodaju pognutih glava. Istina, ljudi koji se trude da izbegavaju da privlače pažnju najskloniji su tome da pribegnu unajmljenom bodežu u mraku, ali za sve to vreme ni s jednom od njih nije progovorio više od tri reči u istom trenutku, a svakako da nikada nije ni pokušao da neku od njih opipa. Aes Sedai mu deluju kao verovatniji naručioci, ali sasvim je siguran da ničim nije na sebe privukao njihovu sumnju. Svejedno, ma koja od njih lako može imati sopstvene razloge za to što želi da ga vidi mrtvog. Sa Aes Sedai se nikad ne zna. Birgita Trahelion je glupa seljanka koja izgleda misli da jeste lik iz neke priče, a možda i prava Birgita, ako je prava Birgita ikada zaista postojala, ali lako je moguće da je došla do ubeđenja kako on predstavlja smetnju njenom položaju. Možda jeste drolja, kad onako vrcka hodnicima u onim čakširama, ali pogled joj je hladan. Ta bi mogla narediti da ga prekolju a da i ne trepne. Poslednja mogućnost ga zapravo najviše brine. Njegovi gospodari teško da su ljudi prepuni poverenja, a nije baš ni da su od poverenja. A gospa Šiejn Avarin, koja mu trenutno izdaje naređenja, upravo je ona koja mu je poslala poziv zbog kojeg je izašao u noć. Je li se slučajno zadesilo da ga čeka čovek s nožem u ruci i da ga prati? Ma šta ljudi pričali o tom Al’Toru - on ne veruje u slučajnosti.