„Naravno." Ona mu se široko nasmeši, ali oči su joj i dalje bile tupe kao smeđe kamenje. „Ali najpre mi reci otkud ti sveža krv na rukavici?"
On joj uzvrati osmeh. „Secikesa koju je izdala sreča, milostiva." Možda je ona poslala tog čoveka, a možda i nije - ali svejedno je dodao njeno grlo na spisak onih koje namerava da prekolje. A mogao bi tu dodati i Marilin Gemalfin. Naposletku, priču o onome šta se desilo jedino može ispripovedati onaj ko preživi.
16
Predmet pregovora
Jutarnje sunce lebdelo je nad obzorjem tako da je njemu bliža strana Tar Valona i dalje bila obgrljena senkama, ali sneg što je po svemu popadao svejedno se blistavo belasao. Čitav grad kao da je plamteo iza svojih jih belih zidina, načičkanih hrabrim tornjevima i barjacima, ali Egveni - koja je sedela u sedlu svog uškopljenog dorata na rečnoj obali iznad grada - činio se još daljim nego što je odista bio. Reka Erinin na tom je mestu bila šira od dve milje, a Alindrela Erinin i Osendrela Erinin, koje su tekle s leve i s desne strane ostrva, bile su skoro upola toliko široke, tako da je izgledalo kao da se Tar Valon nalazi posred nekog golemog jezera, i da se do njega nikako ne može stići uprkos ogromnim mostovima podignutim visoko iznad vode, kako bi brodovlje moglo s lakoćom ploviti ispod njih. Bela kula, beli toranj debeo kao kost, dizala se iz srca grada sve do nemogućih visina, a od tog prizora srce joj se ispunilo čežnjom za domom. Ne za Dve Reke, već za Kulom. Sada je to njen dom. Pogled joj privuče dimna perjanica, tanani crni stub koji se dizao sa suprotne obale, iza grada, pa se namrštila. Daišar zakopa kopitom po snegu, ali smiri se kada ga ona potapša po vratu. Da se i njegova jahačica smiri biće potrebno nešto više. Čežnja za domom najmanje je od onoga što je muči. U poređenju sa ostalim - neprimetno.
Uzdahnu, pa spusti uzde na visoku jabuku svog sedla i diže dugi mesingani durbin. Plašt joj skliznu s jednog ramena, ali ona zanemari hladnoću od koje joj se dah ledio i jednom rukom u rukavici zakloni prednje sočivo od sunčevog sjaja. Gradske zidine odjednom iskočiše bliže nego što su bile. Usredsredi se kroz durbin na visoke zakrivljene ruke Severne luke koje su se zarivale u uzvodne struje. Ljudi su se kretali povrh grudobrana s kruništima kojima je luka bila okružena kao da nešto rade, ali s te daljine ona jedva da je mogla razlikovati muškarce od žena. Svejedno, bilo joj je drago što ne nosi svoju sedmobojnu ešarpu i što joj je lice sakriveno kapuljačom, čisto za slučaj da neko ima jači durbin od nje. Široki ulaz u luku podignutu ljudskim rukama bio je zaprečen ogromnim gvozdenim lancem, zategnutim nekoliko stopa iznad vode. Sićušne tačke na reci, ptice koje ispred luke love ribe, omogućavale su da se sagledaju razmere tog lanca. Bila bi potrebna dva čoveka da podignu samo jednu, korak dugu alku. Možda se čamac provuče ispod njega, ali nijedno veće plovilo neće moći da uđe u luku ako to Bela kula ne dopusti. Naravno, namena lanca jeste da sprečava prolaz samo neprijateljima.
„Eno ih, majko“, promrmlja lord Garet, a ona spusti durbin. Njen vojskovođa je jedan zdepast čovek u jednostavnom oklopnom prsniku, koji nosi preko jednostavnog smeđeg kaputa, bez trunčice pozlate ili veza. Lice iza prečage njegove čelenke strogo je i oprljeno suncem i vetrom, a godine mu daju nekakav čudan, utešan spokoj. Dovoljno je bilo samo pogledati Gareta Urina i shvatiti da će, sve da se Jama usuda i otvori pred njim, on potisnuti st rah i uraditi ono što je potrebno da se uradi. A drugi će ga u tome slediti. Na bezbrojnim bojnim poljima dokazao je da je put kojim on ide, put koji vodi u pobedu. Dobro je što taj čovek sledi nju. Pogled joj je pošao za njegovom Sakom u oklopnoj rukavici, koja je pokazivala uzvodno.
Iza jedne okuke u reci taman je dolazilo pet, šest - ne, sedam - rečnih lađa, sekući Erinin kao da su plugovi. Tako velika plovila viđala su se na reci jedno s tri jarbola isticalo se zategnutim trouglastim jedrima - a njihove duge kobilice oštro su sekle plavo-zelenu vodu kako bi makar malo dobile na brzini. Sve o tim plovilima govorilo je o gorućoj želji za brzinom, i za lim da se do Tar Valona stigne smesta! Reka je na tom mestu bila dovoljno duboka da lađe mogu da se približe obali da se čuju dovikujući, ali ove su lađe plovile u bezmalo ravnom redu sredinom reke, koliko su to krmanoši mogli da postignu a da pri tom ne izgube vetar u jedrima. Članovi posade koji su se držali za jarbole motrili su na obalu, a ne na sprudove.
Zapravo, sve dok se drže van dometa luka - nemaju čega da se boje. Istina, ona bi ih s tog mesta mogla zapaliti sve do jedne, ili im jednostavno proseči trupove i pustiti da potonu. To bi se dalo završiti za tili čas. Ali ako bi tako nešto učinila, začelo bi se makar neko od članova posade utopio. Struja je tu snažna, voda hladna kao led, a do obale ima da se pliva - i to za one koji umeju da plivaju. Svaka smrt značila bi da je koristila Moć kao oružje. Ona pokušava da živi kao da je već vezana Trima zakletvama, a Zakletve štite ta plovila od nje, baš kao od svake druge sestre. Sestra koja je položila zavet na Štapu zakletvi ne bi bila u stanju da natera sebe da počne da ispreda ta tkanja, a možda čak ni da pokuša da to učini, ako joj ne pođe za rukom da ubedi sebe kako se nalazi u neposrednoj opasnosti od tih lađa. Ali izgleda da ni kapetani ni članovi posada ne misle tako.
Kako su se lađe približavale, tako je vika postala jedva čujna zbog velike razdaljine preko površine vode. Osmatrači na jarbolima pokazali su na nju i Gareta, a ubrzo je postalo očigledno kako misle da je reč o Aes Sedai sa Zaštitnikom. Ako ništa drugo, kapetani izgleda nisu bili spremni da prihvate mogućnost da je o nečemu drugome reč. Trenutak kasnije, veslanje se ubrzalo. Svega za delić, ali veslači su se napinjali iz petnih žila da odnekud smognu snage da nađu taj delić. Jedna žena na krmenoj palubi predvodničke lađe, verovatno kapetan, počela je da maše rukama kao da traži da se veslači još više potrude, a šaka ljudi potrča uz palubu pa niz nju, zatežući konopce ili ih olabavljujući, kako bi promenili ugao jedara - mada ništa nisu postizali time, koliko je Egvena mogla da vidi. Na tim palubama nije bilo samo mornara, već i drugih ljudi, a većina njih nagurala se uz ograde, dok je šačica nešto posmatrala kroz svoje durbine. Izgleda da su neki od njih odmeravali koliko im je ostalo da preplove pre nego što stignu do luke i bezbednosti.
Sinulo joj je da učini da iznad svakog plovila blesne blistava svetlost, možda uz neki glasan prasak. To bi svakako svima na tim lađama, koji imaju makar malo mozga, nedvosmisleno stavilo do znanja da ovde ni s brzinom ni s daljinom nisu bezbedni, već samo s popustljivošću koja izvire iz Tri zakletve. Trebalo bi da znaju da su bezbedni zbog Aes Sedai. Duboko uzdahnuvši, odmahnu glavom i u mislima izgrdi samu sebe. To jednostavno tkanje takođe bi privuklo pažnju u gradu, i to svakako više nego pojava jedne sestre. Sestre često dolaze do rečne obale da zure u Tar Valon i Kulu. Sve i da jedini odgovor na njeno bleštanje bude nešto slično, kada takvo nadmetanje jednom počne - teško ga je zaustaviti. A ako počne, stvari bi ubrzo lako mogle da poprime ozbiljnije razmere i da se otrgnu svakoj vlasti. I ovako ima previše prilika za tako nešto, naročito poslednjih pet dana.
„Lučki kapetan nije propustio više od osam ili devet lađa istovremeno otkako smo mi stigli“, reče Garet kada se prvo plovilo poravna s njima, „ali izgleda da su kapetani razradili vremenski raspored. Ubrzo će se pojaviti još jedna skupina brodovlja i stići do grada taman nakon što se garda Kule uveri tla su ovi ljudi zaista došli da stupe među njih. Džimar Čubajn dovoljno je iskusan da bi motrio da ja ne provučem svoje ljude u grad na tim brodovima. Natrpao je u luku više Gardista nego igde drugde, osim u tornjeve koji čuvaju mostove, a koliko čujem zapravo ih nigde drugde i nema u nekom velikom broju. Ali to če se promeniti. Od svitanja pa skoro do sutona brodovi pristižu i ovamo i u Južnu luku. Izgleda da ove lađe nisu dovele ni izbliza onoliko vojnika kao što je to obično slučaj. Majko, svaki plan je sjajan dok ne kucne čas da se ostvari, ali čovek onda mora da se prilagodi okolnostima ili će biti pregažen."