Možda bi mogla da poveruje kako su se ostale unezverile zbog razvoja događaja, ali ne i Romanda ili Lelejna. Već pola nedelje razgovori o Elaidi ili zauzimanju Kule u senci su brige oko one nemoguće moćne i nemoguće duge stihije Moći. Skoro sve su htele da znaju šta ju je izazvalo, a skoro sve su se bojale da to otkriju. Egveni je tek juče pošlo za rukom da ubedi Dvoranu kako je sasvim sigurno bezbedno da jedna mala družina Putuje do mesta u kojem je ta stihija divljala - čak je i sećanje na nju dovoljno jako da svi lično ocene gde se to odigravalo - pa većina sestara napeto iščekuje da se Akarin i ostale vrate. Svi su ađasi hteli da pošalju nekog svog, ali Akarin je lula jedina Aes Sedai koja je to gurala.
Doduše, ni Lelejna ni Romanda nisu se time bavile. Ma koliko taj događaj bio silovit i dugotrajan, takođe je bio veoma daleko i za njim nije sledovalo nikakvo očigledno zlo; ako je to delo Izgubljenih, kao što se čini da začelo jeste, izgledi da će se nešto s tim u vezi saznati i otkriti sve su manji, a mogućnost da će moći da učine išta da se tome suprotstave još je neznatnija. Traćenje vremena i napora na nešto što je nemoguće potpuno je besmisleno kada je pred njima važan zadatak. Tako su kazale, sve vreme škrgućući zubima zato što su u saglasju jedna s drugom. Ali saglasile su se i da Elaidi ešarpa i štap moraju biti oduzeti. Romanda se za to zalagala skoro jednakim žarom kao Lelejna, a ako je Lelejna pobesnela kada je Elaida svrgla nekadašnju Plavu s mesta Amirlin, od Elaidinog proglasa da se Plavi ađah raspušta postala je bezmalo mahnita. Ako njih dve dopuštaju da se priča o pregovorima... To nema nikakvog smisla.
Egvena ni najmanje nije želela da Delana ili ko drugi posumnja da su Šerijam i ostale nešto više od stražarskih pasa koji na nju motre, ali svejedno ih je pozvala oštrim povikom. One su dovoljno pametne da čuvaju tajne koje valja čuvati, budući da bi im njihovi sopstveni ađasi odrali kože da makar pola onoga što drže u tajnosti izađe na videlo. Tako su, bez neke velike žurbe, poterale konje i okružile je, lica spokojnih i strpljivih kao prave Aes Sedai. A onda je Egvena kazala Delani da ponovi šta joj je ispričala. Premda je prvobitno zahtevala da razgovara nasamo s njom, Siva se tek reda radi požalila pre nego što je poslušala Egvenu. I to je označilo kraj spokoju i strpljenju.
„Ma to je ludilo“, prasnu Šerijam pre nego što iko drugi stiže da otvori usta. Zvučala je besno, a možda i malčice prestravljeno. I treba da bude. Ime joj je na spisku za umirivanje. „Nemoguće da neka od njih zaista veruje da se može pregovarati."
„I ja bih tako rekla“, ubaci se Anaija. Njeno neugledno lice pre je pripadalo nekoj seljanki nego Plavoj sestri i oblačila se veoma jednostavno, bar u javnosti, u izdržljive vunene haljine, ali terala je svog uškopljenog dorata s jednakom lakoćom kao Delana svoju kobilu. Malo toga može da naruši Anaijin spokoj. Naravno, nijedna Plava među Predstavnicama nije spominjala pregovaranje. Anaija nimalo ne liči na nekakvog vojnika, ali za Plave ovo je rat do noža i kosti, u kojem se milost ne traži niti nudi. „Elaida je krajnje jasno predstavila stvari."
„Elaida nije razborita“, javi se Karlinja i zabaci glavu tako da joj kapuljača pade na ramena a kratke tamne kovrdže joj se rastresoše, pa onda razdraženo opet navuče kapuljaču. Karlinja retko kada pokazuje i tračak osećanja, ali sada su joj se inače bledi obrazi zarumeneli skoro kao Šerijamini, a glas joj je bio ljutit. „Nemoguće da veruje kako ćemo se sada sve ponizno vratiti. Kako Saroja može da veruje da će ona pristati na išta manje od toga?"
„Mada, Elaida jeste zahtevala poniznost i gmizanje“, Morvrin kiselo promrmlja. Njeno inače smireno okruglasto lice sada se kiselo mrštilo, a dežmekaste šake čvrsto stiskale uzde. Tako se namrštila na jedno jato svraka koje su se uplašile od konja pa poletele iz jednog brezovog gaja da se činilo kao da bi sve do jedne trebalo da popadaju s neba. „Takima ponekad voli da sluša sebe kako priča. Mora da je to opet radila."
„A i Fejsela“, smrknuto reče Mirela, streljajuči pogledom Delanu kao da je ona kriva. Ta žena maslinaste puti bila je čuvena po svojoj prekoj naravi - čak i medu Zelenima. „Nikada ne bih očekivala da če ona tako nešto reči. Ranije nije bila glupača."
„Ne mogu da poverujem kako Mahla zaista misli tako nešto“, bila je uporna Nisao, gledajući čas jednu, čas drugu. „To je jednostavno nemoguće. Kao prvo, ma koliko mi bilo mrsko da tako nešto izjavim, Romanda Mahlu tako čvrsto drži u šaci da Mahla zaskiči kad god Romanda kine, a jedino oko čega se Romanda koleba jeste da li Elaidu treba išibati pre nego što se otera u izgnanstvo."
Delanino lice bilo je toliko bezizrazno da nema sumnje da se suzdržavala da se ne nasmeši samozadovoljno. Očigledno se nadala da će njene reči izazvati toliku plahovitost. „Romanda Saroju i Varilin drži u šaci jednako čvrsto, a Takima i Fejsela gotovo da ne smeju ni da koraknu bez Lelejnine dozvole, ali sve su one svejedno kazale to što su kazale. Mada, majko, mislim ila su tvoje savetnice po svojim stavovima bliže osećanjima koje većina sestara deli.“ Zagladivši rukavice, pogleda Egvenu ispod oka. „Ako nastupiš odlučilo, možda ćeš saseći ovo u korenu. Izgleda da ćeš od ađaha dobiti potrebnu podršku. Naravno, i od mog. Od mog i još od dovoljnog broja da učiniš kraj svemu ovome." Kao da je Egveni za tako nešto potrebna podrška. Možda pokušava da joj se umilostivi. Ili da učini da izgleda kako je njoj jedino stalo do toga da Egvena ima podršku u Dvorani.
Beonin je ćutke jahala, držeći plašt da joj se ne rastvori i zurila u neku tačku između ušiju svoje smeđe kobile - ali odjednom odmahnu glavom. Zbog krupnih plavosivih očiju obično je delovala iznenađeno, ali sada je besno sevala ispod kapuljače dok je pogledom šibala čas jednu a čas drugu saputnicu, uključujući Egvenu. „Zašto pregovori ne dolaze u obzir?" Šerijam zgranuto trepnu, a Morvrin se namršti i otvori usta, ali Beonin bezglavo nastavi, sada svu svoju srdžbu upravljajući na Delanu, tarabonskog naglaska izraženijeg no obično. „Sive smo, nas dve. Mi pregovaramo, posredujemo. Klaida, jeste ona postavila krajnje pogrešne uslove, ali to je često slučaj na početku pregovora. Mogle bismo da ujedinimo Belu kulu i svima osiguramo bezbednost - samo kad bi razgovarale."
„Mi takođe sudimo“, odbrusi Delana, „a Elaidi je presuđeno." To baš i nije istina, ali izgleda da je Beoninina plahovitost nju najviše zatekla. Glas joj je bio jedak kao žuč kad je rekla: „Možda si ti voljna da pregovaraš kako bi bila išibana, ali ja nisam - a čini mi se da ćeš naći još njih koje nisu."
„Stanje stvari - promenilo se“, Beonin je bila uporna. Pružila je ruku prema Egveni, skoro molećivo. „Elaida nikada ne bi izdala onakav proglas u vezi s Ponovorođenim Zmajem da ga nema u šaci, ovako ili onako. Onaj blesak saidara bio je upozorenje. Izgubljeni mora da su u pokretu, a Bela kula - mora biti..."
„Dosta“, prekide je Egvena. „Voljna si da otvoriš pregovore sa Elaidom? S Predstavnicama koje su i dalje u Kuli?" ispravi se. Elaida nikada ne bi pristala na razgovore.
„Da“, Beonin gorljivo reče. „Stvari se mogu urediti tako da svi budu zadovoljni. Ubeđena sam u to."
„Onda imaš moju dozvolu."
Istog trena sve sem Beonin progovoriše u jedan glas, ne slušajući jedna drugu, pokušavajući da je ubede kako je to pogrešno i da joj objasne kako je to suludo. Anaija je vikala glasno skoro kao Šerijam, široko mašući rukama dok je pričala, a Delana je iskolačila oči kao da je na rubu užasa. Neki konjanici počeše da gledaju prema sestrama skoro jednako koliko su na oku držali seoske posede pokraj kojih su projahivali, a i Zaštitnici se uskomešaše. Njihove veze im u tom trenutku svakako nisu bile potrebne da bi shvatili kako su njihove Aes Sedai uznemirene, ali nisu se mrdali sa svojih mesta. Pametni ljudi znaju da ne guraju nos u ono što ih se ne tiče kada Aes Sedai počnu da viču.