Egvena trže glavu kada pročita donji deo te stranice, pa je žurno spusti i pređe na sledeću. Sive su se nadale da će nešto postići. Izgleda da su jednu Sivu sestru prepoznali kako izlazi iz Kamena i pratili sve do sastanka s visokim lordom Tedosijanom i visokom gospom Estandom, koji su među onima što sprovode opsadu najviđeniji. „Merana“, uzdahnu. „Sijuan, kažu da je to bila Merana Ambrej.“ Ne shvatajući šta radi, poče da masira slepoočnicu. Glava ju je bolela još više.
„Ona možda malo poboljša stvari.“ Sijuan ustade, pa priđe jednom stočiću prislonjenom uz šatorski zid, gde je na poslužavniku bilo nekoliko rasparenih pehara i dva ibrika. U srebrnom ibriku bilo je vino sa začinima, a u plavom keramičkom bio je čaj, oba tu stavljena u praskozorje da bi sačekali Amirlin, tako da se sadržina oba ibrika odavno ohladila. Niko nije očekivao da će Egvena otići na jahanje do reke. „Samo da Tedosijan i ostali ne shvate za koga ona zaista radi.“ Sijuanin šal spade s jednog ramena kada dodirnu keramički ibrik, a svetlost saidara je na tren okruži kada usmeri Vatru da ga zagreje. „Ako otkriju da ona pripada Ponovorođenom Zmaju, neće joj verovati da pregovara s dobrom namerom.“ Nalivši čaj u uglačani kositreni pehar, pozamašno zasladi medom, sve to dobrano pomeša, pa donese pehar Egveni. „Možda ti ovo ublaži glavobolju. To je nekakav biljni napitak koji je Čeza otkrila, ali med ublažava ukus.“
Egvena oprezno srknu, pa se strese i spusti pehar. Ako je ovako oštrog ukusa s medom, kakav li je samo bez njega - nije htela ni da zamisli. Učini joj se da joj se glavobolja smanjuje. „Sijuan, kako možeš to da prihvatiš tako spokojno? To što se Merana pojavila u Tiru prvi je pravi dokaz koji imamo. Pre ću prihvatiti da su tvoje Predstavnice slučajnost nego to.“
U početku su bila samo šaputanja, od ađaha i Sijuaninih „očiju i ušiju“. U Kairhijenu su Aes Sedai i dolaze u Sunčevu palatu i odlaze iz nje dok je Ponovorođeni Zmaj tamo. A onda su šaputanja postala promukla i nelagodna, čak kolebljiva. „Oči i uši“ u Kairhijenu nisu želele to da kažu. Niko nije liteo da ponovi ono što njihove uhode govore. U Kairhijenu ima Aes Sedai, a izgleda da one slede naređenja Ponovo rođenog Zmaja. Kada su imena procurela, ispalo je još gore. Neke od njih su žene koje su bile u Salidaru, neke od prvih koje su se suprotstavile Elaidi, dok su druge bile žene za koje se znalo da su njoj odane. Koliko Egvena zna, niko nije naglas pomenuo Prinudu, ali mora da misle na to.
„Nema svrhe skupljati kosu u rep kada vetar ne duva u pravcu koji ti odgovara“, odgovori Sijuan pa opet sede. Krenu da prekrsti noge, ali naglo spusti oba stopala nazad na tepih kada joj se tronožac nakrivi. Gunđajući sebi u bradu, tržnu ramenima da namesti šal. I opet samo što se ne preturi. „Moraš da nameštaš jedra kako vetar duva. Budi hladne glave i vratićeš se na obalu. Ako se usijaš, utopićeš se.“ Sijuan ponekad ume da zvuči kao da i dalje radi na ribolovačkom brodu. „Majko, čini mi se da moraš da popiješ više od jednog gutljaja da bi ti to koristilo."
Egvena se namršti, pa odgurnu pehar malo dalje od sebe. Ukus koji joj se zadržao na jeziku bio je u najmanju ruku gadan kao glavobolja. „Sijuan, volela bih da mi kažeš ako uviđaš neki način da ovo iskoristimo. Ne želim ni da razmišljam o iskorišćavanju činjenice da je Rand možda Prinudio neke sestre. Ne želim ni da pomišljam na mogućnost da je to zaista učinio." Niti o mogućnosti da zna tako odvratno tkanje, ili da bi ga izatkao na nekome. Ona ga zna - još jedan poklončić od Mogedijen - i žarko želi da može da ga zaboravi.
„U ovom slučaju, ne radi se toliko o koriščenju toga koliko o iznalaženju odgovora na pitanje kakve će to učinke imati. Vremenom ćemo morati da izađemo na kraj s njime, a možda i da mu održimo bukvicu, ali ne želiš da sada sestre pojure za njim, a od onih priča iz Kairhijena svi su postali oprezni." Sijuan je pričala smireno, ali meškoljila se, očigledno duboko u sebi uznemirena. Nema te Aes Sedai koja o tome može previše spokojno da govori. „Istovremeno, kada sve malo bolje razmisle, shvatiće da ovo znači da su one priče o tome da se potčinio Elaidi obične gluposti. Možda je ona poslala sestre da motre na njega, ali one ne bi prihvatile sestre koje žele da svrgnu Elaidu. To će uliti malo hrabrosti u one koje su pomislile da ga Elaida drži na povocu. To je jedan razlog manje da joj se iko potčini."
„A šta je s Kecuejn?“, upita Egvena. Od svih imena za koje se iz Kairhijena čulo, to je sestre najviše zabezeknulo. Kecuejn Melajdrin je legenda, a onih koje tu legendu ne odobravaju ima isto koliko onih koje je odobravaju. Neke sestre bile su ubeđene da je to greška; Kecuejn mora da je mrtva. Druge su izgleda samo priželjkivale da je mrtva. „Jesi li sigurna da je ostala u Kairhijenu nakon što je Rand nestao ?“
„Postarala sam se da je moji ljudi drže na oku čim sam joj čula ime“, odgovori Sijuan, više ne zvučeći smireno. „Ne znam je li ona Prijatelj Mraka, samo sumnjam u to, ali pouzdano tvrdim da je bila u Sunčevoj palati nedelju dana nakon što je on nestao."
Čvrsto sklopivši oči, Egvena dlanovima pritisnu kapke. To kao da nikakvog uticaja nije imalo na dobovanje u njenoj glavi. Možda je Rand u društvu jedne Crne sestre, ili je bio. Možda je neko primenio Prinudu na Aes Sedai. Dovoljno je loše da se to primenjuje na bilo koga, ali nekako je gore da se koristi na Aes Sedai, zlokobnije. Desetostruko je, ili stostruko, verovatnije da će se ono što se sme upotrebiti protiv Aes Sedai upotrebiti i protiv onih koji ne mogu da se brane. Vremenom će nekako morati da s njim izađu na kraj. Odrasla je s Random, ali ne sme dopustiti da to utiče na nju. On je sada Ponovorođeni Zmaj, nada čitavog sveta, ali istovremeno i najveća pretnja s kojom se taj svet suočava. Možda. Seanšani ne mogu da nanesu štete koliko Ponovorođeni Zmaj. A ona će upotrebiti mogućnost da je Prinudio sestre. Amirlin Tron je zaista drugačija žena od one gostioničareve kćeri.
Mršteći se na kositreni ibrik navodnog čaja, uze ga u ruku i natera sebe da iskapi tu poganu tečnost, sve vreme grcajući i boreći se da ne povrati. Ako ništa drugo, možda joj taj ukus skrene misli s glavobolje.
Taman je ona spustila pehar uz oštar kliktaj metala po drvetu, kad u šator uđe Anaija, neuglednog lica namrštenog i utučenog.
„Majko, vratile su se Akarin i ostale“, kaza. „Morija mi je rekla da te obavestim da je sazvala Dvoranu da sasluša njihov izveštaj."
„Isto važi za Eskaraldu i Malindu“, dodade Morvrin, ulazeći s Mirelom odmah nakon Anaije. Zelena je bila slika i prilika spokojne srdžbe, ako je tako nešto moguće, maslinastog lica bezizraznog a očiju u plamenu kao tamno ugljevlje, ali Morvrin se tako mrštila da je Anaija naspram nje delovala veselo. „Šalju polaznice i Prihvaćene da trkom nađu sve Predstavnice“, kaza Smeđa. „Ne možemo da otkrijemo ni šapat o onome što je Akarin saznala, ali mislim da Eskaralda i ostale nameravaj u da to iskoriste kako bi Dvoranu poterale prema nečemu."