Nisejn bojažljivo i plahovito zagladi tamne vunene suknje i pročisti grlo. Krakata Siva naglašene brade i iznenađujuće plavih očiju bila je pomalo ugledna kada je reč o zakonima i sporazumima, ali očigledno joj nije bilo ugodno zbog toga što će govoriti pred čitavom Dvoranom. Gledala je pravo u Egvenu, kao neko ko baš i ne želi da vidi sve Predstavnice najednom mestu. „Majko, uzevši u obzir koliko se saidara tamo upotrebilo, nije bilo nikakvo iznenađenje što smo zatekli ostatke debele skoro kao snežni nanosi." Glas joj je odjekivao murandijskim naglaskom. „Čak i nakon toliko vremena, trebalo je da bar donekle shvatim šta je to tamo tkano, ako je makar malo slično ičemu meni poznatom, ali ništa nisam shvatila. Majko, bezmalo da sam mogla da iscrtam tkanje koje se tamo koristilo - i nije imalo nikakvog smisla. Nikakvog. Zapravo, delovalo je tako tuđinsko, kao da nije..." Opet pročistivši grlo, proguta knedlu. Preblede još malo. „Možda ga nije izatkala žena. Naravno, pomislile smo da to mora da su bili Izgubljeni, pa sam ispitala odjeke. Sve smo to učinile." Napola se okrenuvši da pokaže svoje saputnice, smesta se opet okrenu napred. Bilo je sasvim očigledno da više voli da gleda Egvenu nego Predstavnice, koje su se sve do jedne napeto nagnule napred. „Ne znam šta se tu učinilo, sem što su se iskopale tri milje zemlje, niti kako se to učinilo - ali sasvim sigurno je takođe bio upotrebljen saidin. Odjek je bio tako snažan da je trebalo da mu osetimo miris. Korišćeno je daleko više saidina nego saidara - neizmerno više - kao Zmajeva planina naspram nekog brdašceta. I to je sve što mogu da kažem, majko." Paviljonom se prenese zvuk: sestre koje prestaju da zadržavaju dah u plućima. Šerijam kao da je najglasnije izdahnula, ali to je možda samo zato što joj je najbliža.
Egvena se natera da zadrži bezizrazno lice. Izgubljeni i tkanje koje bi moglo razoriti pola Tar Valona. Ako Malinda zaista predloži beg, hoće li joj poći za rukom da natera sestre da ostanu i da se suoče s time? Može li dići ruke od Tar Valona i Kule, ali i od Svetlost samo zna koliko desetina hiljada života? „Ima li još neko nešto da pita?“, upita.
„Imam ja“, suvo kaza Romanda. Njen spokoj nije popustio ni za dlaku. „Ali ne ove sestre. Ako više niko nema pitanja za njih, sigurna sam da bi više volele da odu, da ih čitava Dvorana više ne gleda."
Nije baš bilo na njoj da to predloži, ali donekle i jeste, pa je Egvena pustila da to prođe. Ispostavilo se da više niko nema šta da pita ni Akarin ni njene saputnice, pa im je Romanda iznenađujuće toplo zahvalila na trudu. Opet, to baš i nije bilo njeno da čini.
„Kome je tvoje pitanje upućeno?“, upita Egvena kada se Akarin i ostalih pet raštrkaše da se pridruže sve većem broju sestara što su se gurale među podnim svetiljkama i gorionicima. Kao što Romanda reče, bile su željne da se sklone Dvorani s očiju, ali htele su da čuju šta će biti sa onim što su uradile. Egveni je bilo veoma teško da joj se u glasu ne čuje osornost. Romanda se pretvarala da ne primećuje. A možda zaista nije primećivala.
„Moriji“, odgovori ona. „Več od početka smo sumnjale na Izgubljene. Znamo da je to što se dogodilo, šta god zaista bilo, nešto moćno i daleko. Zapravo, jedino smo saznale da Šadar Logota više nema - a što se mene tiče, celom svetu je mnogo bolje bez tog Senkinog slivnika." Namršti se na Plavu Predstavnicu i ošinu je onim svojim pogledom zbog kojeg su se mnoge Aes Sedai godinama vrpoljile dok su bile polaznice. „Moje pitanje je sledeće: je li se za nas išta promenilo?"
„Trebalo bi da jeste“, odgovori Morija, gledajući drugu ženu pravo u oči. Ona možda nije u Dvorani dugo kao Romanda, ali Predstavnice bi bar trebalo tla su valjda na ravnoj nozi. „Odavno smo se pripremile za slučaj da Izgubljeni nasrnu na nas. Svaka sestra zna kako da obrazuje krug ako sposobna jeste, ili da se pridruži nekom koga zatekne da krug obrazuje, sve dok svaki krug njih trinaest ne dosegne. Sve bi trebalo da se uključe u to, čak i polaznice, čak i najmlađe." Lelejna je oštro pogleda, ali ma koliko želela da prekori Moriju, pripadaju istom ađahu. Moraju se bar prividno držati zajedno. Ali Lelejni usne prebledeše od silnog truda da zadrži jezik za zubima.
Romandu to nije sprečavalo. „Zar baš moraš da objašnjavaš nešto što sve ovde prisutne znaju? Mi smo to pripremile. Možda si zaboravila?" Glas joj je ovoga puta bio zajedljiv. Otvoreno pokazivanje gneva zabranjeno je u Dvorani, ali ne i podbadanje.
Međutim, ako je Morija i osetila žaoku, to ničim nije pokazala sem što je nameštala šal. „Otpočetka moram to da objasnim, jer nismo dovoljno daleko promislile. Malinda, mogu li se naši krugovi suprotstaviti onome što su Akarin i Nisejn opisale?"
Uprkos oštrom pogledu, Malindine pune usne kao da su uvek bile spremne za smešak, ali kada je ustala bila je sasvim stroga i pogledala je sve Predstavnice kao da želi da što više naglasi svoje reči. „Ne mogu. Sve i da preuredimo stvari tako da su najjače sestre uvek u istom krugu - a to znači tla bi morale živeti, jesti i spavati zajedno, ako hoćemo da budu spremne ila se za tren povežu - čak i tada bile bismo kao miševi naspram mačke.
Dovoljno miševa može nadvladati čak i krupnu i gladnu mačku, ali ne pre nego što mnogo miševa izgine. A ako dovoljno tih miševa pogine, umreće i Bela Kula." Paviljonom se opet pronese talas uzdaha kao plahoviti lahor.
Egveni pođe za rukom da zadrži spokojan izraz lica, ali morala je naterati u pesnice stisnute šake da joj puste suknju. Šta li će predložiti - napad ili beg? Svetlosti, kako da im se usprotivi?
Bile one iz istog ađaha ili ne, Lelejna više nije mogla da trpi. „Morija, šta predlažeš?" prasnu. „Sve i da danas ujedinimo Kulu, to neće promeniti te činjenice."
Morija se neznatno nasmeši, kao da je druga Plava upravo izgovorila reči za koje se ova nadala da će ih neko kazati. „Ali moramo činjenice promeniti. Činjenice su trenutno da su naši najsnažniji krugovi - preslabi. Nemamo angreale, a kamoli sa’angreale, tako da ih slobodno zanemariti možemo. Nisam nešto sigurna da i u Kuli ima nekih koji bi nam nešto značili. Onda, kako da svoje krugove osnažimo? Dovoljno, nadati se moramo, da se suočimo sa onim što se dogodilo kod Šadar Logota i da to sprečimo. Eskaralda, šta ti o tome imaš kazati?"
Egvena se iznenađeno nagnu napred. One zaista rade zajedno. Ali s kakvim ciljem?
Nije bila jedina koja je shvatila da su tri Predstavnice koje su sazvale Dvoranu sve na nogama. Time što su ostale da stoje, Morija i Malinda kao da su izdale proglas. Eskaralda je stajala kao kraljica, ali sićušna Smeđa izgleda je bila i predobro svesna pogleda koji su klizili od nje, pa preko Malinde do Morije i zamišljenog mrštenja i bezizraznih lica. Dvaput je namestila šal pre nego što je progovorila. Glas joj je bio tih ali snažan i zvučala je kao da drži predavanje.
„Drevni spisi sasvim su jasni, mada se bojim da se slabo čitaju. Sakupljaju prašinu a ne čitaoce. Spisi sakupljeni u najranijim godinama Kule jasno kažu da u Dobu legendi krugovi nisu bili ograničeni na trinaest. Tačan mehanizam - zapravo, trebalo bi da kažem tačna ravnoteža - nije poznat, ali ne bi trebalo da bude preteško da se otkrije. Za one među vama koje nisu provele onoliko vremena koliko je to bilo potrebno u biblioteci Kule, način da se poveća veličina kruga jeste...“ Tada je glas prvi put izdade i vidno natera sebe da nastavi, „...jeste da se u krug uključe muškarci koji mogu da usmeravaju.“