Fejsela skoči na noge. „Šta to predlažeš?“, zatraži da čuje i smesta sede, kao da će neko pomisliti da stoji u znak podrške.
„Tražim da se Dvorana ima isprazniti!“, ustajući reče Mahla. Baš kao Morija, i ona je Ilijanka, a od napetosti naglasak joj se znatno pogoršao. „Ovo nije pitanje da se raspravlja sem na zatvorenoj sednici Dvorane." I ona sede čim završi, mršteći se, širokih ramena pogurenih a šaka koje su se otvarale i stiskale na njenim suknjama.
„Bojim se da je malo prekasno za to“, glasno odvrati Morija. Morala je da govori glasno, kako bi se čula od žamora sestara koje su iza klupa uzbuđeno pričale, što je zvučalo kao bruj ogromnog osinjaka. „Rečeno je šta rečeno jeste i previše je to sestara čulo da bi iko sada mogao te reči da ućutka." Duboko je udahnula i još povisila glas. „Iznosim pred Dvoranu predlog da uđemo u sporazum s Crnom kulom, pa da možemo po potrebi muškarce u naše krugove uvoditi." To što je na kraju zvučala pomalo kao da će se zadaviti nije bilo za čuđenje. Malo je Aes Sedai koje to ime mogu izgovoriti bez gađenja, ako ne već otvorene mržnje. Te reći padoše na brujanje glasova - i za tri otkucaja srca izazvaše potpunu tišinu.
„To je ludilo!“ Šerijamin vrisak skrha bezglasje - i to na više načina. Čuvarka ne učestvuje u raspravama u Dvorani. Čak ne može ni da uđe u Dvoranu bez Amirlin. Lica koje se sve više crvenelo, Šerijam se ispravi, možda se pripremajući da se suoči s neumitnim prekorom, a možda da se brani. Ali Dvorana je izgleda imala druga posla nego da nju kori.
Skačući s klupa tek na toliko da kažu šta imaju, Predstavnice počeše da govore, da viču, ponekad preklapajući jedna drugu.
„Ludilo je najblaža moguća reč za to!“, viknu Fejsela istovremeno kada Varilin zakuka: „Kako možemo stupiti u savez s muškarcima koji mogu da usmeravaju?”
„Ti takozvani Aša’mani su ukaljani i izopačeni!“, dreknu Saroija, bez tračka one čuvene suzdržanosti Belog ađaha. Čvrsto stiskajući šal, toliko se tresla da su se duge snežnobele rese njihale. „Ukaljani dodirom Mračnog!"
„Takav predlog u suprotnosti je sa svime što Bela kula znači“, grubo reče Takima. „Prezrele bi nas sve žene koje sebe zovu Aes Sedai, a i Aes Sedai koje su odavno u grobovima!"
Mahla ode čak toliko daleko da pripreti pesnicom, sa srdžbom koju nije ni pokušala da prikrije. „Samo bi Prijatelj Mraka mogao predložiti tako nešto! Samo Prijatelj Mraka!“ Morija preblede na tu optužbu, a onda i ona pocrvene od gneva.
Egvena nije znala kojoj strani da se prikloni. Crnu kulu je stvorio Rand, a možda je i neophodna da bi bilo bar neke nade da se u Poslednjoj bici pobedi, ali Aša’mani jesu muškarci koji mogu da usmeravaju - što je već tri hiljade godina užasna stvar - i usmeravaju saidin ukaljan Šenkom. I Rand je muškarac koji može da usmerava, ali bez njega će Senka pobediti u Tarmon Gai'donu. Svetlost joj pomogla zbog toga što sve to tako hladno sagledava, ali to je teška istina. Međutim, na kojoj god da je strani, stvari joj pred njenim očima izmiču iz ruku. Eskaralda razmenjuje uvrede s Fejselom, a obe urlaju na sav glas. Otvorene uvrede! U Dvorani! Saroija je digla ruke i od poslednjih ostataka hladnoće i suzdržanosti po kojima je Beli ađah poznat, pa vrišti na Malindu, koja vrištanjem odgovara, a nijedna ne čeka da ona druga završi. Zapravo, čudno bi bilo da uopšte čuju šta pričaju, mada je možda blagoslov to što ne čuju. Za divno čudo, ni Romanda ni Lelejna nisu otvorile usta otkad je sve to počelo. Samo sede i netremice zure jedna u drugu. Vrlo verovatno pokušavaju da procene kakav će stav ona druga zauzeti, kako bi mogle da zauzmu suprotan. Mahla je ustala sa svoje klupe i pošla prema Moriji kao neko ko jedva čeka da razmeni udarce. Ne reči, već udarce. Pesnice su joj bile stisnute pored bokova, a šal sa izvezenom lozom neprimećeno joj je spao na tepih.
Egvena ustade i prigrli Izvor. Sa izuzetkom izvesnih tačno propisanih stvari, usmeravanje je zabranjeno u Dvorani - što je još jedan od običaja koji su pokazatelj mračnih vremena u istoriji Dvorane - ali načinila je jednostavno tkanje od Vazduha i Vatre. „Predlog je iznet pred Dvoranu“, reče i pusti saidar. To nije bilo teško kao nekada. Ne lako, ni blizu toga da bude lako, ali ne onako teško. Spomen na slatku Moć ostade, dovoljan da izdrži do sledećeg puta.
Pojačane tkanjem, njene reči zagrmeše paviljonom. Aes Sedai ustuknuše, trzajući se i pokrivajući uši. Tišina koja je potom usledila delovala je neverovatno glasno. Mahla se zabezeknuto zablenu u nju, a onda se lecnu kada shvati da je stigla na pola puta do klupa Plavih. Šerijam je stajala i otvoreno plakala. Egvenino tkanje začelo nije bilo toliko glasno.
„Predlog je iznet pred Dvoranu“, ponovi Egvena u toj tišini. Nakon onog treštanja pojačanog pomoću Moći, sopstveni glas joj je odzvanjao u ušima. Možda j e ipak bilo preglasno. To tkanje nikada nije bilo namenjeno koriščenju u zatvorenom prostoru, što uključuje i šatorska krila. „Morija, kako se izjašnjavaš kada je reč o predlogu savezništva s Crnom kulom?" Ona sede čim završi. A na kojem je ona stanovištu o tome? Kakve će poteškoće to njoj doneti? Kako se to može iskoristiti da joj donese prednost? Zaista - Svetlost joj pomogla. To dvoje joj je prvo sinulo. Žarko je želela da Šerijam obriše oči i da stisne zube. Ona je Amirlin Tron i potrebna joj je Čuvarka, a ne mlakonja.
Bilo je potrebno nekoliko dužih trenutaka da se povrati red dok su Predstavnice nameštale odeću i nepotrebno gladile suknje, izbegavajući da se pogledaju u oči, a naročito ne gledajući sestre koje su sve to posmatrale nagurane ispred klupa. Lica nekih Predstavnica crvenela su se kao bulke, ali to nikakve veze nije imalo s gnevom. Predstavnice ne vrište jedna na drugu kao seljanke kad se ovce šišaju. Naročito ne ispred drugih sestara.
„Suočene smo s dve naizgled nepremostive poteškoće“, naposletku kaza Morija. Glas joj je opet bio pribran i staložen, ali obrazi su joj se i dalje malčice rumeneli. „Izgubljeni su otkrili oružje - otkrili novo ili iznova počeli da koriste neko staro, jer da su ga imali, do sada bi ga sasvim sigurno već upotrebili - oružje kojem ne možemo da se suprotstavimo. Oružje na koje ne možemo da odgovorimo nekim našim, mada samo Svetlost znade zašto bismo to htele, ali najvažnije - oružje koje niti možemo da preživimo niti možemo da ga zaustavimo. A istovremeno... Aša’mani... namnožili su se kao pečurke posle kiše. Pouzdani izveštaji govore da ih sada ima skoro kao svih živih Aes Sedai. Sve i da je taj broj naduvan, ne možemo priuštiti da verujemo kako je mnogo preteran. A svakoga dana stižu im novi ljudi. Izveštaji koje 'oči i uši' šalju previše su ujednačeni da bismo mogle verovati u nešto drugo. Naravno, trebalo je da pohvatamo te ljude i da ih smirimo, ali to smo zanemarile zbog Ponovorođenog Zmaja. Odlagale smo da se pobrinemo za njih. Gorka je istina da je sad prekasno da ih pohvatamo. Previše ih je. Možda je bilo prekasno i kada smo saznale šta to oni rade.
Ako ne možemo da smirimo te ljude, onda moramo nekako da ovladamo njima. Dogovor s Crnom kulom - savez je prejaka reč - znači da pomoću pažljivo sročenog sporazuma možemo načiniti prve korake prema tome da svet zaštitimo od njih. Takođe ih možemo uvesti u svoje krugove." Digavši prst u znak upozorenja, Morija pređe pogledom po klupama, ali glas joj ostade pribran i staložen. I odlučan. „Moramo jasno staviti do znanja da će sestra uvek stapati tokove - ja ne predlažem da prepustimo nekom muškarcu vlast nad povezanim krugom - ali ako uvrstimo muškarce, moći ćemo proširiti krugove. Uz blagoslov Svetlosti, možda možemo proširiti krugove dovoljno da se suprotstavimo tom oružju Izgubljenih. Udarcem jednim dve ćemo muve ubiti. Ali te muve kao lavovi su i ako na njih ne udarimo, neka će ubiti nas začelo. Jednostavno je tako.“