Odmahnuvši glavom, Tarabonka se vrati da posmatra Džahara. Zaštitnici drugih sestara baš je i ne zanimaju, bar ne kao njeni. „Aša’mani žale na isti način kao Zaštitnici. Mislila sam da Džahar i Damer možda samo slede ostale, ali Džahar mi reče da je to i njihov običaj. Naravno, nisam se mešala, ali posmatrala sam ih kako piju u sećanje na Dejđininog mladog Ibena. Ime mu nisu spomenuli, ali napunili su pun pehar vina i za njega. Besen i Netan znaju da svakoga dana mogu da poginu - i to prihvataju. Džahar očekuje da će umreti; svakoga dana. Za njega je svaki tren poslednji."
Kecuejn se jedva suzdrži da je ne pogleda. Merisa ne priča često toliko dugo. Lice joj je bilo bezizrazno i ponašala se staloženo, ali zbog nečega se uzrujala. „Znam da vežbaš povezivanje s njim“, oprezno i pažljivo poče, gledajući u dvorište. Pažnja je neophodna kada se s drugom sestrom priča o njenom Zaštitniku. To je bio jedan od razloga zbog kojih je namršteno zurila u dvorište. „Jesi li uspela da dođeš do zaključka je li mali Al’Tor uspeo kod Šadar Logota? Da li je zaista uspeo da očisti mušku polovinu Izvora?"
I Korela je uvežbavala povezivanje s Damerom, ali ta Žuta se toliko usredsredila na svoje zaludne pokušaje da shvati kako da sa saidarom radi ono što on čini sa saidinom da ne bi primetila opačinu Mračnog ni da joj klizi niz grlo. Šteta što ona nije došla do šala pedeset godina kasnije nego što jeste; da je tako, lično bi vezala jednog od tih muškaraca i ne bi morala nikog ništa da pita. Ali tih pedeset godina značilo bi da bi Norla umrla u svojoj kućici u Crnim brdima pre nego što bi Kecuejn Melajdrin uopšte otišla u Belu kulu. To bi poprilično izmenilo istoriju. Kao prvo, bilo bi krajnje neverovatno da bi se ona zatekla u ma čemu što nalikuje okolnostima u kojima se trenutno nalazi. Pa je stoga pitala, pažljivo, i čekala na odgovor.
Merisa je dugo nepomično ćutala, a onda je uzdahnula. „Ne znam, Kecuejn. Saidar je spokojno more koje će te odneti kud god želiš, sve dok mu poznaješ struje i pustiš ih da te nose. Saidin... Lavina gorućeg kamena. Ledene planine koje se urušavaju. Osećaj je čistiji nego kada sam se prvi put povezala sa Džaharom, ali u tom haosu bilo šta može da se krije. Bilo šta.“
Kecuejn klimnu. Nije bila sigurna da je očekivala ikakav drugi odgovor. Zašto bi pa našla nekakvu sigurnost u vezi s jednim od dva najvažnija pitanja na svetu kada ne može da je nađe ni u vezi s mnogo jednostavnijim? U dvorištu Lanovo drveno sečivo stade, ali ovoga puta ne uz prasak, već samo dodirnu Džaharovo grlo, pa se krupniji čovek opet skladno vrati u pripravan stav. Netan opet ustade, a Džahar mu opet odmahnu i besno diže mač pa i sam zauze položaj. Merisin treći Zaštitnik, Besen, nizak i širok čovek preplanuo bezmalo kao Džahar iako je Kairhijenjanin, zasmeja se i odvali grubu primedbu o ljudima toliko željnim dokazivanja da se sapliću o sopstvena sečiva. Tomas i Damer zgledaše se i odmahnuše glavama; ljudi tih godina obično su davno digli ruke od podrugivanja. Zveket drvenih mačeva opet otpoče.
Ostala četiri Zaštitnika nisu bila jedina publika Lanu i Džaharu u dvorištu. Vitka devojka, tamne kose u dugoj pletenici, s crvene klupe je usplahireno gledala šta se dešava i bila meta Kecuejninog mrštenja. To dete mora da maše prstenom Velike zmije ljudima pred nosevima kako bi je smatrali za Aes Sedai, što i jeste, mada samo po slovu zakona. To nije samo stoga što Ninaeva ima lice kao devojka; i Beldejn izgleda premlado. Ninaeva je poskakivala na klupi, neprestano na rubu toga da skoči s nje. Usne su joj se povremeno micale kao da nemo uzvikuje pokliče ohrabrenja, a i ruke bi joj se ponekad mrdale kao da pokazuje kako je Lan trebalo da pomeri mač. Lakoumna devojka, prepuna strasti, koja tek retko pokazuje da ima mozga. Min nije jedina koja je zbog muškarca bacila i srce i glavu u bunar. U skladu sa običajima mrtvog Malkijera, crvena tačka na Ninaevinom čelu označavala je da je u braku s Lanom, mada se Žute retko kada udaju za svoje Zaštitnike. Zapravo, veoma malo sestara to čini. A naravno, Lan nije Ninaevin Zaštitnik, koliko god se ta devojka i on pretvarali da je suprotno. To kome on zapravo pripada pitanje je koje njih dvoje izbegavaju kao lopovi koji se šunjaju kroz noč.
Još zanimljiviji i još više onespokojavajući bio je Ninaevin nakit - duga zlatna ogrlica i tanak zlatni opasač, sa odgovarajućim narukvicama i prstenjem, pri čemu neukusni crveni, zeleni i plavi dragulji kojima je taj nakit načičkan grozno odskaču od njene haljine sa žutim prugama. A na levoj ruci nosi i onaj čudan komad nakita, zlatno prstenje pljosnatim lančićima spojeno sa zlatnom narukvicom. To je angreal, mnogo snažniji od Kecuejninog ukrasa za kosu u obliku svračka. I drugi su veoma nalik njenim ukrasima: ter’angreali očigledno načinjeni u isto vreme, za vreme Slamanja sveta, kada je svaka Aes Sedai mogla da se zatekne u prilici da mnogi budu protiv nje, a naročito muškarci koji mogu da usmeravaju. Čudno je bilo pomisliti da su se i oni zvali Aes Sedai. To bi bilo kao da nabasa na muškarca koji se zove Kecuejn.
Pitanje - izgleda da joj je jutro prepuno pitanja, a sunce još nije prevalilo ni pola puta do podneva - pitanje je da li ta devojka taj nakit nosi zbog malog Al’Tora ili Aša’mana? Ili zbog Kecuejn Melajdrin? Ninaeva je dokazala odanost mladiću iz svog sela, a pokazala je da ume da ga se pazi. Ima ta mozak, samo kada reši da ga koristi. Ali dok ne dobije odgovor na to pitanje, preopasno je da joj veruje. Muka je u tome što u poslednje vreme veoma malo toga nije preopasno.
„Džahar postaje snažniji“, Merisa odjednom reče.
Na trenutak, Kecuejn se namršti na drugu Zelenu. Snažniji? Mladićeva košulja već je počela da mu se lepi za leđa, a na Lanu izgleda nije bilo ni graške znoja. A onda shvati. Merisa misli na Moć. Ali Kecuejn samo upitno izvi jednu obrvu. Nije mogla da se seti kada je poslednji put dozvolila da joj se zaprepašćenje vidi na licu. Mora da se to dogodilo pre svih onih silnih godina u Crnim brdima, kada je tek počela da zaslužuje te ukrase koje sada nosi.
„Isprva, mislila sam da je zbog toga kako se ovi Aša’mani obučavaju on već doterao do svoje pune snage“, nastavi Merisa, mršteći se na tu dvojicu koji vežbaju drvenim mačevima. Ne; to se ona na Džahara mršti. Tek neznatno nabiranje u uglovima očiju, ali ta se mršti samo na one koji to mogu da vide i spoznaju njeno nezadovoljstvo. „Kod Šadar Logota mislila sam da mi se to pričinjava. Pre tri ili četiri dana, bila sam napola ubeđena da grešim. A sada, sigurna sam da sam u pravu. Ako muškarci snagu stiču tako u naletima, nema načina da se oceni koliko će on biti snažan."
Naravno, nije dala glasa onome što je očigledno brine; da će možda postati snažniji od nje. Izgovoriti tako nešto nezamislivo je po mnogo čemu, a mada se Merisa pomalo svikla na to da čini nezamislivo - većina sestara pala bi u nesvest i od pomisli na to da se veže s muškarcem koji može da usmerava - nikada joj nije bilo lagodno da o njima priča. Kecuejn jeste, ali svejedno se trudila da joj se u glasu ne čuje ništa određeno. Svetlosti, što mrzi da bude pažljiva. Makar mrzi neophodnost toga.
„Merisa, deluje mi zadovoljno." Merisini Zaštitnici uvek deluju zadovoljno; dobro barata njima.
„Pomahnitao je od...“ Druga žena se uhvati za glavu kao da opipava splet osećaja koji dopiru kroz vezu. Zaista je uznemirena! „Ne od besa. Od osujećenosti." Zahvati rukom u zelenim koncem izvezenu kožnu torbicu za pojasom, pa izvadi malu pribadaču, vitko crveno-zlatno stvorenje, nalik na zmiju s nogama i lavljom grivom. „Ne znam otkud ovo mladom Al’Toru, ali dao ga je Džaharu. Ovo je za Aša’mane izgleda nešto što je šal za nas.
Naravno, morala sam da mu uzmem. Džahar je još u razdoblju privikavanja, kada mora naučiti da prihvata samo ono što ja kažem da sme. Ali toliko je uzrujan zbog ovoga... Da li da mu vratim? Na neki način, to bi bilo kao da sam mu to ja dala.“
Kecuejnine obrve stadoše da se izvijaju pre nego što stiže da ih obuzda. Merisa traži savet o tome šta da radi s jednim od svojih Zaštitnika? Naravno, Kecuejn joj je i predložila da ga iskuša, ali ta mera otkrivanja prisnosti je... Nezamisliva. Fuj! „Sigurna sam da ćeš postupiti ispravno, šta god da odlučiš."