Perin se tog jutra pokrenuo upravo zbog sadržine tih kazana od crnog gvožđa. Pošto je toliko ljudi lovilo, divljač se proredila, a i svega ostalog je lagano počelo da ponestaje. Spali su na to da traže žirove koje su veverice posakrivale kako bi imale da prezime i mleli ih da bi imali za kašu. U tako poznu zimu ono što su nalazili bilo je u najboljem slučaju staro i sasušeno. Ta kisela mešavina punila je trbuh, ali čovek mora biti zaista gladan pa da je proguta. Većina lica koja je Perin usput video žudno su zurila u kazane. Poslednja kola tandrkala su kroz procep u prstenu od naoštrenog kolja oko logora, a Kairhijenjani koji su ih vozili bili su do ušiju natrontani i pogrbljeni tako da liče na tamne vunene vreće. Sve što je u tim kolima bilo sada se nalazilo naslagano u središtu logora. Prazna kola zanosila su se po izrovanoj zemlji koju su za sobom ostavila kola ispred njih, pa su jedna za drugima nestajala u šumi sred koje su podigli bivak.
Kad se Perin pojavio s Berelajn i Argandom za sobom izazvao je metež, mada ne i među gladnim Dvorečanima. O, nekoliko njih je bojažljivo klimnulo u njegovom pravcu - jedan ili dvojica budala grubo su se poklonili - ali većina je i dalje pokušavala da ga ne gleda kada je Berelajn u blizini. Budale. Kamenoglave budale! Ali malo dalje od šatora s crvenim prugama sakupilo se mnogo drugih ljudi, gurajući se po prolazima između drugih šatora. Jedan neoklopljeni majenski vojnik u sivom kaputu pritrča s Berelajninom belom kobilom, pa se pokloni i pognu da joj pridrži uzengije. Anura je već bila u sedlu jedne vitke kobile, tamne skoro koliko je Berelajnina bila bleda. Tanke pletenice ukrašene đinđuvama padale su joj do grudi, prosipajući se iz kapuljače njenog plašta. Aes Sedai kao da nije ni obraćala pažnju na ženu koju bi trebalo da savetuje. Leđa pravih kao strela, ukočeno je zurila prema niskim aijelskim šatorima, gde se nije kretalo ništa sem tananih drhtavih stubova dima što su se dizali iz rupa na šatorima. Jednooki Galen, s crvenim kalpakom, oklopnim prsnikom i povezom preko oka, u potpunosti je nadomešćivao nepažnju tarabonske sestre. Čim se Berelajn pojavila, oštro je izdao naredbu od koje se pedeset Krilatih stražara ukipilo, uspravivši duga konjička koplja čeličnih vrhova i crvenih zastavica. Kada je uzjahala, Galen je opet izdao kratku zapovest na koju su se oni skoro kao jedan bacili u sedla.
Arganda se namršti prema aijelskim šatorima, namršti se na Majence, pa onda odsečnim koracima priđe jednakom broju geldanskih kopljanika u blistavim oklopima i kupastim zelenim kalpacima, pa se tiho obrati čoveku koji će im zapovedati, vitkom vojniku po imenu Kirejin, za kojeg je Perin pretpostavljao da je plemenitog roda, bar sudeći po nadmenom pogledu koji se video kroz prečage njegove posrebrene čelenke. Arganda je toliko nizak da je Kirejin morao da se pogne kako bi saslušao šta ovaj ima da mu kaže, pa mu se zbog toga lice još više smrzlo. Jedan od ljudi iza Kirejina umesto koplja sa zelenom zastavicom nosio je steg s crvenim barjakom i na njemu tri šestokrake srebrne zvezde Geldana, a jedan od Krilatih stražara nosio je majenskog zlatnog jastreba na plavom.
I Aram je bio tu, mada pomalo po strani i ne u sedlu. U svom otrovnozelenom plaštu, s balčakom mača koji mu je štrčao iza jednog ramena, ljubomorno se mrštio čas na Majence a čas na Geldance. Kada je video Perina, prestao je da se mršti i nadurio se, pa je odjurio gurajući se između Dvorečana koji su čekali doručak. Nije ni zastajao da se izvini ljudima u koje je udarao. Dok su dani prolazili u čekanju, Aram je postajao sve plahovitiji i brecao se i rugao svima sem Perinu. Juče skoro da se potukao s dvojicom Geldanaca oko nečega čega niko od njih nije mogao da se tačno seti kada su ih razdvojili, sem što je Aram kazao da su Geldanci puni nepoštovanja, a oni su rekli da on ima pogan jezik. Zato nekadašnji Krpar toga jutra ne ide s njim. U So Haboru biće dovoljno osetljivih stvari i bez Arama koji zapodeva tuče kada Perin ne gleda.
„Pazi na Arama“, tiho reče kada mu Danil dovede konja. „A još bolje pazi na Argandu“, dodade, trpajući kese u bisage i čvrsto ih zakopčavajući. Berelajnin prilog veoma je lepo dopunio njegov i Argandin. Pa, ona ima razloga da bude velikodušna. Njeni ljudi su gladni kao svi ostali. „Arganda mi liči na čoveka spremnog da napravi neku glupost." Stamen malčice poigra i zabaci glavu kada Perin prihvati uzde, ali pastuv se ipak brzo smiri pod odlučnom i nežnom rukom.
Prstom pocrvenelim od hladnoće Danil protrlja brkove nalik na kljove i pogleda Argandu ispod oka, a onda duboko uzdahnu a dah mu se pretvori u maglu. „Držaču ga na oku, lorde Perine“, promrmlja i malo cimnu plašt, „ali bez obzira na ono što si rekao da sam ja glavni, on me ništa neće slušati čim se ti izgubiš s vidika."
Nažalost, to je sušta istina. Perin bi radije poveo Argandu sa sobom a tu ostavio Galena, ali ni jedan ni drugi nisu bili voljni da to prihvate. Geldanac jeste prihvatao da će ljudi i konji uskoro početi da gladuju ako se odnekud ne obezbedi hrana, ali nije mogao naterati sebe da ode još dalje od svoje kraljice nego što već jeste, čak ni na dan puta. Na izvestan način, delovao je mahnitije i od Perina, ili možda samo spremnije da se tome prepusti. Prepušten samome sebi, Arganda bi se svakoga dana pomalo približavao Šaidoima sve dok im se ne nađe pred nosom. Perin je spreman da umre kako bi oslobodio Failu. Arganda je, izgleda, samo spreman da umre.
„Danile, čini šta god možeš kako bi ga sprečio da ne napravi neku glupost." Trenutak kasnije dodade: „Samo da ne dođe do udaraca." Naposletku, ne može mnogo očekivati od Danila kada je reč o obuzdavanju tog čoveka. Tri su Geldanca na svakog Dvorečanina, a Faila nikada neće biti oslobođena ako počnu da se međusobno ubijaju. Perin samo što ne nasloni glavu na Stamenove sapi. Svetlosti, što je umoran, i ne vidi ništa pred sobom.
Lagani bat kopita obznani dolazak Masuri i Seonid, s njihova tri Zaštitnika odmah iza njih, umotanih u plaštove koji su postizali da ti ljudi i njihovi konji većim delom izgledaju kao da ih nema. Obe Aes Sedai nosile su blistavu svilu, a ispod ruba Masurinog tamnog plašta videla se debela zlatna ogrlica, u slojevima debelih niti. Na Seonidinom čelu visio je malecki beli dragulj s jednog tananog zlatnog lančića prikopčanog za njenu kosu. Anura se opusti, pa se udobnije namesti u sedlu. Među aijelskim šatorima Mudre su stajale u redu i posmatrale ih - šest visokih žena s tamnim šalovima prebačenim preko glava. Žitelji So Habora će možda biti naklonjeni Aijelima taman koliko su žitelji Maldena bili, ali Perin nije bio siguran da će Mudre pustiti da pođe bilo koja od te dve sestre. One su bile poslednji razlog za čekanje. Sunce je već rudelo nad krošnjama.
„Što pre stignemo, to ćemo se ranije vratiti“, kaza i pope se u riđanovo sedlo. Dok je projahao kroz procep napravljen da se propuste kola, Dvorečani su već vraćali nedostajuće kolje. Pošto su Masemini ljudi u blizini, svi su na oprezu.
Do šume je bilo stotinu koraka, ali pogled mu je uhvatio kretnju, nekoga u sedlu kako se povlači u dublje senke ispod visokog drveća. Nesumnjivo da je reč o nekome od Maseminih posmatrača koji juri da javi proroku da su Perin i Berelajn izašli iz logora. Ali ma koliko brzo jahao, neće moći da stigne na vreme. Ako Masema hoće da ubije Berelajn ili Perina, što se čini verovatnim, moraće da sačeka drugu priliku.
Ali Galen nije imao namere da se kocka s tim. Ni od Santesa ni od Gendara, Berelajnina dva hvatača lopova, nije bilo ni traga ni glasa otkad se nisu vratili iz Maseminog logora, a za Galena je to bio siguran znak da su im svima glave u torbi. Naredio je da se njegovi kopljanici rašire u oštrooki prsten oko Berelajn pre nego što su stigli do ruba šume. A i oko Perina, mada je to bilo samo slučajno. Da se on nešto pitao, Galen bi poveo svih svojih negde oko devet stotina Krilatih stražara, mada bi po njegovom mišljenju bilo još bolje da Berelajn nikuda ne ide. I Perin je pokušao da je odgovori, ali u tome nije bio ništa uspešniji. Ta žena ume da lepo sasluša čoveka, a onda da uradi kako njoj dođe. I Faila je takva. Čovek ponekad s time jednostavno mora da živi. Zapravo, ne ponekad već uglavnom, pošto drugog izbora nema.