Kada ih je pitao šta to misle da rade, Edesina je ljutito odmahnula glavom i protresla crnu kosu što joj se prosipala niz leđa. „Gazda Kautone, zahvalna sam ti na tome što si me izbavio od Seanšana, i spremna sam da ti pokažem svoju zahvalnost, ali ima nekih granica. Nisam tvoja sluškinja da mi naređuješ. U selu nije bilo Seanšana, a lica smo sakrile. Nije bilo nikakve potrebe da za nama pošalješ svoje... pse.“ Ošinula je tri Seanšanke tako usijanim pogledom da je njime mogla da prži jaja. Edesina više nije bojažljiva prema svakome sa seanšanskim naglaskom. Sada hoće da im vrati za sve ono kroz šta je prošla, a sul’dam su joj nadohvat ruke. Met je računao da će ona čuvena vlast nad sobom, čime se Aes Sedai onoliko silno ponose, sprečiti da dođe do nasilja. Nadao se da nije već previše nategnuto. U onim drevnim uspomenama ima i prizora Aes Sedai kako bukte kao iluminatorska roba.
Na Betamininom tamnoputom licu nije se video ni tračak uzbuđenosti. Dok je Edesina pričala, ona je otresla svoj plašt i okačila ga o klin, a onda zagladila haljinu da joj bolje pada preko bokova. Noćas je nosila izbledele zelene podsuknje. Žalila se da je eboudarska odeća nepristojna, a on je pretpostavljao da će morati da joj nađe nešto drugo da nosi, pošto su se udaljili od obale, ali mora se priznati da je baš lepo popunila taj poprilično duboki uzani izrez. Ali za njegov ukus previše je zvučala materinski, „Jesu sakrile lica, milostivi“, otegla je, „i nisu se razdvajale. Nijedna nije pokušala da se iskrade. Sve u svemu, veoma su se lepo ponašale." Majka koja hvali svoju decu - ili možda gonič koji hvali svoje pse. Žutokosa Seta klimnu glavom u znak odobravanja. Sasvim sigurno gonič pasa.
„Ako moj lord želi da ne izlaze“, reče Rena, „uvek možemo da upotrebimo a’dam. Zaista ih ne bi trebalo puštati da se slobodno šetaju." Čak mu se seanšanski poklonila, presavijajući se pod pravim uglom. Njene krupne smeđe oči bile su pune nade. Teslina uzdahnu i prigrli svoj mokri plašt. Ona se svakako nije ratosiljala svog straha od sul’dam, premda je delovala opasno. Džolin, nadmena kao i uvek, ispravi se, a oči joj blesnuše. Bez obzira na spokoj s kojim se sve Aes Sedai ponose, iz Džolininih očiju kao da su munje sevale. Često je tako kada je reč o lepim ženama.
„Ne“, žurno odgovori Met. „Nema potrebe za tim. Dajte mi ta čuda i otarasiću ih se." Svetlosti, zašto li je uopšte natovario sebi na vrat te žene? Kada se čovek osvrne na ono što je uradio, i najbolja zamisao ume da se pretvori u potpunu glupost. „Sve vi morate da se pazite. Nismo prevalili ni trideset milja od Ebou Dara. Drumovi su puni krvavih Seanšana." Pogleda tri Seanšanke izvinjavajući im se. Ipakjesu na njegovoj strani. Takoreći. Nemaju kud da idu izuzev kod Egeanin, a shvatile su kod koga je novac. Betamin iznenađeno tržnu obrvama. Seanšanske velmože se ne izvinjavaju, čak ni pogledom.
„Seanšanski vojnici jesu prošli kroz selo juče“, primeti Teslina, pri čemu joj je seanšanski naglasak primetno bojio reči. „Jesu se raspitivali za strance na putu - a neki su se i žalili zbog toga što su poslati na sever.“ Teslina se osvrnu i pogleda sul’dam, a onda skrenu pogled s njih i duboko udahnu. „Izgleda da Povratak jeste usmeren na istok. Vojnici su bili ubeđeni da će Svepobednička vojska pre kraja proleća predstaviti Ilijan svojoj carici. Kako Grad, tako i ostatak." Aes Sedai se navodno odriču svoje domovine kada odu u Belu kulu, ali za svakog Ilijanca grad Ilijan je „Grad“ - i to veliko slovo se čuje kada govore.
„To je dobro“, promrmlja Met sebi u bradu, razmišljajući. Vojnici sve vreme pričaju kada ne treba, što je jedan od razloga zbog čega se običnim prašinarima planovi ne saopštavaju sve do poslednjeg časa. Teslina izvi tanke obrve, a on dodade. „To znači da će put za Lugard uglavnom biti čist.“ Teslina klimnu glavom odsečno i ne baš zadovoljno. Ono što bi Aes Sedai trebalo da rade i ono što rade počesto je veoma različito.
„Ni s kim nismo pričale, moj lorde, već smo samo držale devojke na oku“, kaza mu Betamin, još sporije nego obično, a Seanšani obično pričaju kao što med curi sred snežne oluje. Premda je ona očigledno glavna od njih tri, sve tri sul'dam zgledale su se pre nego što je nastavila. „U Ebou Daru, u odajama u kojima su sul’dam boravile, pričalo se samo o Ilijanu. Masna zemlja i mastan grad, gde će mnogi zadobiti nova imena. I bogatstvo." To je dodala kao da bogatstvo nije ništa naspram novog imena. „Trebalo je da same shvatimo da bi ti hteo da saznaš tako nešto." Ona opet duboko udahnu, tako da bezmalo izlete iz te haljine. „Ako imaš ikakvih pitanja, moj lorde, reći ćemo ti sve što znamo."
Rena mu se opet pokloni, lica željnog, a Seta se ubaci rečima: „Moj lorde, možemo da slušamo šta se priča i o varošima i selima u kojima se zaustavljamo. Devojke umeju da budu lakomislene, ali u nas možeš imati poverenja."
Zašto, kad god ti se žena ponudi da ti pomogne, uvek počinje time što te ćušne u kazan vrele vode i podloži vatru pod njim? Džolinino lice pretvori se u ledenu masku prezira. Seanšanke su nedostojne njene pažnje; to je samo jednim pogledom raščistila. Ali Met krvavi Kauton bio je meta njenog ledenog pogleda. Edesina stisnu usne i pokuša da i njega i sul'dam proburazi sevanjem očima. Čak i Teslina uspe da izvede da deluje uvređeno. I ona je zahvalna na spasavanju, ali i ona je Aes Sedai. I namrštila se na njega. Pretpostavljao je da bi skočila kao uplašena žaba da jedna od sul’dam pljesne šakama.
„Ja hoću“, strpljivo objasni on, „da sve vi ne odlazite dalje od kola." Čovek mora biti strpljiv sa ženama, uključujući i Aes Sedai. On to krvavo uči napamet. „Samo neka se jedan šapat pronese da je u ovoj menažeriji Aes Sedai i ima da plivamo među Seanšanima koji će je loviti. A ništa bolje nećemo proći ni ako se pronesu glasine da ovde ima Seanšana. Bilo kako bilo, neko će ranije ili kasnije doći da otkrije šta se iza tih priča krije, a mi ćemo se naći u nebranom grožđu. Nemojte da štrčite. Morate biti u potaji sve dok ne stignemo do Lugarda. Zar je to što tražim toliko teško?" Munja obasja kola plavim bleskom, a na nebu se oglasi grom, tako blizu da se čitava kola zatresoše.
Kako su dani odmicali, ispostavilo se da to jeste previše teško. O, Aes Sedai su navlačile kapuljače kada izlaze napolje, kiša im je bila dovoljno dobar izgovor za to; kiša i hladnoća - ali poneka među njima bi se često vozila na vozarevom sedištu, a nisu ni pokušavale da se pred članovima menažerije predstavljaju kao sluškinje. Naravno, nisu priznavale ko su, niti kome izdavale naredbe, a nisu ni pričale ni s kim sem međusobno - ali koje to sluškinje očekuju da im se ljudi sklanjaju s puta? A odlazile su i u sela, a ponekad i u varoši, ako su bile sigurne da tamo nema Seanšana. Kada je Aes Sedai u nešto sigurna, to mora da je tako. Dvaput im se desilo da se vrate brže nego što su otišle kada su otkrile da je varoš puna naseljenika koji su se zaputili ka severu. Pričale su mu šta su otkrile za vreme tih poseta. Mislio je da je tako. Teslina mu deluje zahvalno, kako su zahvalne Aes Sedai. A i Edesina. Na neki način.
Uprkos svim razlikama, Džolin, Teslina i Edesina držale su se zajedno kao jato gusaka. Ako čovek vidi jednu od njih, videće sve tri. To je vrlo verovatno zbog toga što, kada pođu u šetnju, sve uredno zakrivene kapuljačama i plaštovima, nekoliko trenutaka kasnije Betamin, Rena i Seta pojave se za njima prateći ih. O, sasvim nehajno - ali sve vreme držeći „devojke“ pomno na oku. Kao guščarice. I slepac bi mogao da vidi napetost koja vlada između te dve skupine žena. I slepac bi mogao da vidi da nijedna od njih nije sluškinja. Sul’dam su bile na uglednim položajima, koji sa sobom nose vlast i uticaj, pa se drže bahato skoro kao Aes Sedai. A on mora da se drži prvobitne priče.