„Neko je imao dugačak jezik“, prošaputa Binaj.
Folimun nastavi: „Sve to očigledno ne ide u prilog interesima Mondiora 71. A Mondior 71 je prorok koga su naimenovali bogovi, onaj koji treba da povede čovečanstvo kroz razdoblje koje je pred nama.“
„Krajnje je vreme da pređete na stvar“, primeti Ator ledenim glasom.
Folimun klimnu. „Stvar je u ovome. Vaš nesmotreni i bogohulni pokušaj da dođete do informacija pomoću svojih đavolskih instrumenata mora se prekinuti. Jedino žalim što nisam mogao da uništim vaše paklene uređaje vlastitim rukama.“
„To ste imali na umu? Ništa time ne biste postigli. Svi naši podaci, osim onih koje upravo sada sakupljamo, već su spremljeni na sigurno mesto gde im se ništa ne može dogoditi.“
„Donesite ih! Uništite ih!“
„Šta?“
„Uništite sav svoj rad. Uništite svoje uređaje. Zauzvrat ću se pobrinuti da vi i vaši ljudi budete zaštićeni od haosa koji će izbiti sa Spuštanjem Noći.“
U sobi se prolimi smeh.
„Ludak“, reče neko. „Pravi ludak.“
„Nisam“, odvrati Folimun. „Odan, da. Posvećen Cilju van vaše moći poimanja, da. Ali nisam lud. Pri zdravoj sam pameti, uveravam vas. Mislim da će ovaj čovek ovde“… on pokaza na Teremona… „to potvrditi, a on nije poznat po svojoj lakovernosti. Ali ja svoj Cilj stavljam iznad svih drugih stvari. Ova noć je od najveće važnosti u istoriji sveta i kada osvane sutrašnji dan, pobožnost mora trijumfovati. Dajem vam ultimatum. Prekinućete svoj bogohulni pokušaj da obezbedite racionalna objašnjenja za noćašnje spuštanje Tame i prihvatićete njegovu presvetlost Mondiora 71 kao pravog glasnika volje bogova. Kada svane jutro, krenućete među narod kao Mondiarovi predstavnici i više nećete pominjati pomračenja, orbite, Zakon opšte gravitacije ili ostale vaše gluposti.“
„A ako odbijemo?“ upita Ator koga je izgleda zabavljala ova Folimunova drskost.
„Onda će se“, odvrati hladno Folimun, „banda gnevnih ljudi, predvođena Apostolima Plamena, popeti uz ovo brdo i uništiti vašu Opservatoriju i sve u njoj.“
„Dosta“, reče Ator. „Zovite stražu. Izbacite tog čoveka odavde.“
„Imate tačno jedan sat“, izjavi Folimun nimalo uznemiren. „A onda će vas napasti vojska Svetih.“
„Blefira“, iznenada se oglasi Širin.
Kao da ga nije čuo, Ator ponovi: „Zovite stražu. Želim da ga izbace odavde!“
„Prokletstvo, Atore, šta je s vama?“ povika Širin. „Ako ga oslobodite, izići će napolje i potpiriti vatru. Za ne shvatate da je haos ono za čim žude svi ti Apostoli? A ovaj čovek ovde je pravi majstor da ga stvori.“
„Šta predlažete?“
„Zatvorite ga“, reče Širin. „Smestite ga u orman, stavite katanac i zadržite ga tamo dok ne prođe Tama. To je za njega najgore što može da mu se desi. Ako bude zaključan, neće videti Tamu i neće videti Zvezde. Nije potrebno neko naročito poznavanje osnovnog vjeruju Apostola da se shvati da će za njega to što će biti skriven kada se pojave Zvezde značiti gubitak besmrtne duše. Zaključajte ga, Atore. To ne samo da je najsigurnije za nas, već on to i zaslužuje.“
„A posle“, divlje zadahta Folimun, „kada svi vi pogubite razum, neće biti nikoga da me pusti napolje. To je osuda na smrt. I ja isto tako dobro znam kao i vi šta će doneti pojava Zvezda… ja to znam mnogo bolje od vas. Kada pogubite razum, nećete se ni setiti da me oslobodite. Gušenjeili lagano umiranje od gladi, je li tako? Upravo to sam i mogao očekivati od skupine… naučnika.“ Izgovorio je poslednju reč pogrdno. „Ali neće vam uspeti. Pobrinuo sam se da obavestim svoje sledbenike da treba da napadnu Opservatoriju tačno za jedan sat od sada, osim ukoliko se ne pojavim i povučem naređenje. To što ćete me zatvoriti neće vam koristiti. Za jedan sat bićete uništeni — i to je sve. A moji ljudi će me onda osloboditi i zajedno ćemo… s veseljem, u ekstazi… posmatrati dolazak Zvezda.“ Žila je pulsirala na Folimunovom čelu. „A sutra, kada svi vi budete samo glupavo blebetali, zauvek prokleti svojim delima, mi ćemo početi sa stvaranjem čudesnog, novog sveta.“
Širin sumnjičavo pogleda Atora. I Ator je izgleda oklevao.
Binaj, koji je stajao pored Teremona, promrmlja: „Šta misliš? Da li blefira?“
Međutim, novinar mu nije odgovorio. Samo je prebledeo. „Pogledaj!“ Prst koji je uperio u pravcu prozora podrhtavao je, a glas mu je bio suv i škripav.
Svi su u isti mah zinuli u čudu kada su pogledali u pravcu njegovog ispruženog prsta i na trenutak ostali sleđeno da zure.
Dovim je s jedne strane bio načet!
25.
Sićušno prodiruće crnilo bilo je možda širine nokta, ali za posmatrače koji su zurili u njega prerastalo je u smak sveta.
Teremona je pojava tog malog luka tame pogodila neverovatnom silinom. Zažmirkao je i položio šaku na čelo, a zatim se okrenuo od prozora. To malo odlomljeno parče Dovima potreslo ga je do srži. Teremon skeptik… Teremon izrugivač… Teremon tvrdoglavi analitičar tuđih budalaština…
Bogovi! Kako sam samo pogrešio! Kada se okrenuo, susreo je Siferin pogled. Nalazila se na drugom kraju prostorije i gledala u njega. U očima joj je pročitao prezir… ili je to možda bilo sažaljenje? Primorao je sebe da izdrži njen pogled, a onda je tužno zavrteo glavom, kao da želi da joj kaže, uloživši u te reči svu poniznost za koju je znao: Uprskao sam stvar, izvini. Izvini. Izvini. Učinilo mu se da se osmehnula. Možda je razumela šta je pokušavao da kaže.
A onda u prostoriji nakratko izbi strašna zbrka, jer su svi pomahnitalo počeli da jurcaju unaokolo; a već trenutak posle toga zbrke je nestalo i uspostavio se red tako što su se astronomi prihvatili svojih zaduženja, neki su potrčali gore u kupolu Opservatorije kako bi posmatrali teleskopima pomračenje, neki su seli za kompjutere, a neki su dohvatili ručne instrumente za merenje promena na Dovimovom disku. U ovom odsudnom času nije bilo vremena za osećanja. Bili su samo naučnici koje je čekao posao. U središtu svega toga Teremon je ostao sam i potražio Binaja; ugledao ga je, konačno, za tastaturom kompjutera kako pomamno rešava neki problem. Od Atora nije bilo ni traga ni glasa.
Pored Teremona se pojavi Širin i sasvim prozaično reče: „Do prvog kontakta mora da je došlo pre pet do deset minuta. Malo prerano, ali pretpostavljam da proračuni nisu baš najprecizniji, iako su svi uložili velike napore da budu.“ Osmehnuo se. „Trebalo bi da se sklonite od tog prozora, čoveče.“
„Zašto?“ upita Teremom koji se ponovo okrenuo da posmatra Dovima.
„Ator se puši od besa“, prošaputa psiholog. „Propustio je prvi kontakt zbog ove gužve sa Folimunom. Vi ste u nezavidnom položaju tu gde sada stojite. Ako Ator naiđe ovuda, najverovatnije će pokušati da vas izbaci kroz prozor.“
Teremon kratko klimnu i sede. Širin ga pogleda i razrogači oči od iznenađenja.
„Do đavola, čoveče! Pa vi se tresete.“
„A?“ Teremon obliza suve usne i pokuša da se osmehne. „Činjenica je da se ne osećam baš najbolje.“
Psihologov pogled postade tvrđi. „Niste valjda počeli da gubite živce?“
„Nisam!“ povika Teremon, ražestivši se. „Pružite mi priliku, važi? Znate, Širine, želeo sam da poverujem u sve to trabunjanje oko pomračenja, ali nisam mogao, iskreno vam kažem da nisam mogao, sve mi je to ličilo na puku fantaziju. Želeo sam da poverujem zbog Binaja, zbog Sifere… čak i zbog Atora, iako to može čudno zvučati. Ali nisam mogao. Sve do ovog trenutka. Dajte mi priliku da se naviknem na to, važi? Vi ste imali mesece. Mene je sve to odjednom snašlo.“
„Razumem“, odvrati Širin zamišljeno. „Čujte. Imate li porodicu… roditelje, ženu, decu?“