„Ja sam Elijs Bersela, prva savetnica Far Madinga.“ Svojim melodičnim glasom, dubokim za jednu ženu, kao da je izdala proglas za koji je očekivala uzvike odobravanja. „Far Mading želi dobrodošlicu Harini din Togara Dva Vetra, gospi od talasa klana Šodejn i posebnoj izaslanici gospe od brodovlja Ata’an Mijera. Svetlost te obasjala i donela ti napredak. Tvoj dolazak razgaljuje svako srce u Far Madingu. Ja svim srcem prihvatam mogućnost da naučim više o Ata’an Mijerama, ali ti mora da si izmučena od puta. Pripremila sam ti udobne odaje u mojoj palati. Kada se odmoriš i kada budeš jela, možemo da razgovaramo; zarad zajedničkog dobrostanja, ako je Svetlosti drago.“ Ostale raširiše donji deo svojih odeždi i napola se pokloniše.
Harina malo nakrivi glavu, a u osmehu joj se videla naznaka zadovoljstva. Ovde su, konačno, bili oni koji su joj ukazivali dužno poštovanje. A verovatno je pomagalo i to što nisu piljile u njen i Šalonin nakit.
„Glasnici s kapija brzi su kao i uvek, kako se čini, Elijs“, reče Kecuejn. „Zar za mene nema dobrodošlice?“ Elijsin osmeh potpuno izblede kad se Kecuejn pokrenula da bi stala pored Harine. Osmesi koji su preostali bili su usiljeni. Lepuškasta žena sa ozbiljnim izrazom lica čak se i namrštila.
„Zahvalne smo ti što si ovamo dovela gospu od talasa, Kecuejn Sedai.“ Prva savetnica i nije zvučala naročito zadovoljno. Ispravila se do pune visine i gledala je pravo preda se, preko Kecuejnine glave, umesto u nju. „Sigurna sam da možemo pronaći neki način da pokažemo dubinu svoje zahvalnosti pre nego što odeš.“
Nije mogla jasnije da je otpusti, osim da joj izda naređenje, ali Aes Sedai se samo osmehnu višoj ženi. To nije bio neprijatan osmeh, ne stvarno, ali nije bio nimalo veseo. „Možda neću odlaziti još neko vreme, Elijs. Zahvaljujem ti na ponuđenom smeštaju i prihvatam ga. Jedna palata na Visovima uvek je bolja i od najbolje gostionice.“ Prva savetnica zapanjeno razrogači oči, a potom odlučno zaškilji.
„Kecuejn mora ostati sa mnom“, reče Harina, uspevajući da zvuči samo upola pridavljeno, pre nego što je Elijs uspela da progovori. „Gde ona nije dobrodošla, nisam ni ja.“ Ovo je bio deo pogodbe na koju je bila prisiljena ako je želela da prati Kecuejn. Između ostalog, moraju da idu kada i kuda im ona kaže, sve dok se ne pridruže Koramuru, kao i da je uključe u svaki poziv koji prime. Ovo poslednje izgledalo je vrlo malo u tom trenutku, pogotovo kad se uporedi sa ostalim, ali očigledno je ta žena znala na kakav će prijem naići.
„Nema potrebe da kloneš duhom, Elijs.“ Kecuejn se poverljivo nagnu ka prvoj savetnici, ali nije spuštala glas. Odjeci iz kupole pojačavali su joj reči. „Sigurna sam da nemaš više loših navika koje bih morala da ispravljam.“
Lice prve savetnice preplavi crvenilo, a iza njenih leđa ostale savetnice počeše sumnjičavo da se mršte. Neke kao da je prvi put vide. Kako se one uzdižu do položaja i kako ga gube? Uz Elijs, bilo ih je dvanaest, što je sigurno bila slučajnost, ali prvih dvanaest među gospama od jedara jednog klana birale su gospu od talasa, obično među sobom, baš kao što je prvih dvanaest gospi od talasa biralo gospu od brodovlja. Zbog toga je Harina prihvatila reči one čudne devojke, jer je ona bila jedna od prvih dvanaest. Zato, i jer su dve Aes Sedai rekle da devojka ima istinita viđenja. Gospa od talasa, pa čak i gospa od brodovlja mogle su biti svrgnute, mada samo zbog određenih razloga, kao što je ogromna nesposobnost, ili da potpuno poludi, a prvih dvanaest moralo je da govori ujedinjenim glasom. Činilo se da kopnovezani drugačije rade neke stvari, a to je često bilo površno. Elijsine oči, koje su sad bile prikovane na Kecuejn, napola behu ispunjene mržnjom, a napola strahom. Možda je osećala dvanaest pari očiju na svojim leđima. Ostale savetnice pomno su je odmeravale. Ali ako je Kecuejn odlučila da se meša u politiku ovog mesta, zašto je to radila? I zbog čega tako napadno?
„Neki muškarac je upravo usmeravao“, iznenada progovori Verin. Ona se nije bila pridružila ostalima, nego je virila preko ograde, deset koraka od njih. Zbog kupole, glas joj se čuo nadaleko. „Imaš li u poslednje vreme mnogo muškaraca koji usmeravaju, prva savetnice?“
Šalon pogleda nadole, pa žmirnu. Ranije providna crta bila je crna, a umesto da pokazuju ka središtu odaje, nekako su se sve okrenule manje-više u istom pravcu. Jedna od žena koje su bile dole sada je bila na nogama i proučavala na koje mesto obeleženog prstena je crna linija pokazivala, a druge dve su več trčale ka lučnom dovratku. Iznenada, Šalon je znala. Trigonometrija je bila jednostavna za svaku vetrotragačicu. Negde iza tih vrata nalazila se mapa, a uskoro će na njoj biti označen položaj odakle je taj muškarac usmeravao.
„Da je u pitanju žena, bilo bi crveno, a ne crno“, gotovo prošaputa Kumira. I dalje je stajala podalje od ograde, ali čvrsto se držala za nju obema šakama i naginjala se da bolje vidi šta se događa tamo dole. „On upozorava i pronalazi i brani. A šta još može? Ta žena, koja ga je napravila, želela je i više, možda joj je trebalo nešto više. Ne znati šta je to moglo bi biti veoma opasno.“ Međutim, nije zvučala kao da je uplašena. Zvučala je kao da je uzbuđena.
„Jedan Aša’man, pretpostavljam“, smireno reče Elijs, sklanjajući pogled s Kecuejn. „Ne mogu nam zadavati neprilike. Mogu slobodno da uđu u grad sve dok se povinuju zakonu.“ Koliko god ona bila smirena, neka od žena iza nje drhtala je poput novih malih od palube koje se prvi put nađu među kopnovezanima. „Oprosti mi, Aes Sedai. Far Mading te dočekuje dobrodošlicom. Međutim, bojim se da ne znam tvoje ime.“
Verin je i dalje piljila nadole, u patos kupole. Šalon ponovo pogleda preko ograde i zažmirka kada se tanka crna linija ... promeni. Jeclnog trenutka su klinovi bili crni i pokazivali su ka severu, sledećeg providni i ponovo su pokazivali ka središtu mreže. Nisu se okrenuli; naprosto su bili jedno, a onda su bili drugo.
„Sve vi me možete zvati Edvina“, reče Verin. Šalon se jedva obuzdala da se ne trgne. Kumira nije ni trepnula. „Da li razmišljaš o istoriji, prva savetnice?“, nastavi Verin ne dižući pogled. „Gver Amalasan je opsedao Far Maing tri nedelje. To je, na kraju, bilo divljanje.“
„Sumnjam da žele da slušaju o njemu“, oštro reče Kecuejn, i zaista, zbog nečega je ne jedna savetnica delovala kao da joj nije prijatno. Ko je, za ime Svetlosti, bio taj Gver Amalasan? Ime joj je zvučalo maglovito poznato, ali Salon nije mogla nigde da ga smesti. Očito neki kopnovezani osvajač.
Elijs baci pogled na Kecuejn, a usne joj se skupiše. „Istorija beleži Gvera Amalasana kao izuzetnog vojskovođu, Edvina Seđai, gotovo doraslog samom Arturu Hokvingu. Zbog čega ti on pada na pamet?“
Šalon nikada nije videla da je ijedna od Aes Sedai koje su putovale s Kecuejn propustila da izvrši njeno najnezainteresovanije upozorenje jednako brzo koliko i ako bi im nešto zapovedila; međutim, ovog puta Verin nije obraćala pažnju na to. „Samo sam razmišljala o tome da on nije mogao da upotrebi Moć, a opet je zgnječio Far Mading kao gnjilu šljivu.“ Punačka mala Aes Sedai zastade, kao da govori o nečemu što joj je upravo palo na pamet. „Znaš, Ponovorođeni Zmaj ima vojske u Ilijanu i Tiru, u Andoru i Kairhijenu. Da ne pominjem mnoge desetine hiljada Aijela. Vrlo su krvoločni, ti Aijeli. Divim ti se što možeš da budeš toliko opuštena zbog Ašamana koji dolaze u izvidnicu.“
„Mislim da si ih sasvim dovoljno naplašila“, odlučno reče Kecuejn. Verin se konačno okrenu od pozlaćene ograde, očiju razrogačenih kao u okruglaste, zapanjene ptice. Čak je stresla punačke šake kao da su krila. „O, nisam mislila ... O, ne. Pomislila bih da bi se Ponovorođeni Zmaj već pokrenuo protiv vas da je imao tu nameru. Ne, pretpostavljam da bi Seanšani ... Čule ste za njih? Po onome što čujemo iz Altare i dalje, sa zapada, stvarno su prilično gadni. Izgleda da čiste sve pređ sobom. Ne, pretpostavljam da su mu oni nekako važniji za njegove namere nego zauzimanje Far Madinga. Osim ako ne učinite nešto što će ga razbesneti, naravno, ili što bi uznemirilo njegove sledbenike. Ali sigurna sam da ste suviše pametne da bi to učinile.“ Delovala je potpuno nevino. Među savetnicama nastade komešanje, slično talasićima kakve prave sitne ribe kada pod njima pliva bodeljka.