„Srećan sam, to je sve. Surot je otišla, a ja sam srećan. Ako nisi hteo da me ispituješ o čipki, šta si hteo?“
Krvi mu i krvavog pepela! Ta žena za koju se zanimao, mora da je Surotina da’kovejl! Neka koju nije povela sa sobom. Sasvim sigurno nije imao nijedan drugi razlog da se zanima je li ona otišla, a još manje da bude srećan zbog toga. I taj čovek hoće da uzme jednu od njenog vlasništva! Pa, možda to i nije bilo tako mnogo u poređenju sa otmicom nekoliko damana.
Došepavši da obgrli Džuilina oko ramena, Met ga povede u dnevnu sobu. „Potrebna mi je haljina kakvu nose damane, za ženu otprilike ove visine“, pokazivao je prema svojim ramenima. Osmehivao mu se svojim najiskrenijim osmehom, ali Džuilinov osmeh je upadljivo bledeo. „Trebaju mi i tri haljine za sul’dam, kao i jedan a’dam. A onda mi je sinulo da je čovek koji bi najbolje znao kako nešto ukrasti a ne biti uhvaćen, upravo hvatač lopova.“
„Ja sam hvatač lopova“, zareža taj čovek, odgurnuvši Metovu ruku, „nisam lopov!“
Met pusti da mu osmeh izbledi. „Džuiline, znaš da je one sestre moguće izvesti iz grada jedino ako stražari i dalje budu mislili da su one damane. Teslina i Edesina nose ono što je potrebno, ali moram da prerušim Džolinu. Surot se vraća za deset dana, Džuiline. Ako dotle ne budemo nestali, vrlo je verovatno da će tvoja draga i dalje biti njeno vlasništvo kada krenemo.“ Nije mogao da se otarasi osećanja kako, ne budu li dotad nestali, niko od njih neće ni otići. Svetlosti, čovek može da se smrzne nasmrt od drhtanja u ovom gradu, čak i ako se nalazi unutra.
Nabivši pesnice u džepove svog tamnog tairenskog kaputa, Džuilin mu je pokazivao zube. U stvari, pokazivao je zube nečemu iza njega, nečemu što se nije dopadalo hvataču lopova. Konačno, iskrivio je lice i promrmljao: „Neće biti lako.“
Dani koji su usledili bili su sve samo ne laki. Služavke su se kikotale i smejale zbog njegove nove odeće. Tačnije, stare odeće. Kezile su se i kladile se, tamo gde je mogao da ih čuje, koliko će brzo moći da se presvuče kada se Tilin bude vratila - činilo se da većina misli kako će trčati hodnicima, žurno svlačeći šta god bude tada imao na sebi čim bude čuo da je krenula nazad ali on nije obraćao pažnju na njih. Osim onog dela o Tilininom povratku. Prvi put kada je neka služavka to pomenula, gotovo da je iskočio iz sopstvene kože pomislivši da se, iz nepoznatih razloga, već vratila.
Veliki broj žena i gotovo svi muškarci tumačili su njegovu promenu odeće kao znak da odlazi. Bežanje, tako su to nazivali neodobravajući, i činili su sve što su mogli da ga spreče. U njihovim očima, on je bio melem za Tilininu zubobolju, i nisu želeli da se ona vrati i ugrize ih zato što su ga izgubili. Da se nije pobrinuo da Lopin ili Nerim uvek budu u Tilininim odajama čuvajući njegove stvari, odeća bi mu ponovo nestala, a samo su Vanin i Crvenruke uspevali da spreče da Kockica nestane iz štala.
Met se trudio da održi to verovanje. Kada bude otišao i dve damane istovremeno nestanu, te će događaje sasvim sigurno povezati, ali pošto je Tilin otišla i pošto njegove namere postanu jasne pre nego što se ona vrati, biće sigurna od optužbi. Svakog dana, čak i kada je padala kiša, jahao je Kockicu ukrug po štalama, svaki dan sve duže, kao da pokušava da ojača svoju izdržljivost. Što je stvarno i činio, shvatio je posle nekog vremena. Njegova noga i kuk i dalje su pekli kao ludi, ali počeo je da smatra da će moći da pređe čak deset milja pre nego što bude morao da siđe. Osam milja, u svakom slučaju.
Često su, ako je nebo bilo vedro, sul’dam šetale damane dok je on vežbao. Seanšanke su bile svesne da on nije Tilinino vlasništvo, a opet, s druge strane, čuo je kako ga neke nazivaju njenom igračkom! Tilinina igračka, tako su govorile, kao da mu je to ime! Nije im bio dovoljno važan da bi se raspitale ima li neko drugo. Za njih, neko je ili bio da’kovejl ili nije, a ovo pola-pola stanje beskrajno ih je zabavljalo. On je jahao uz smeh sul’dam, i pokušavao je da ubedi samog sebe da je sve dobro. Što više ljudi može reći kako se pripremao za bekstvo pre nego što se Tilin vrati, biće bolje za nju. To samo nije bilo baš prijatno za njega.
Tu i tamo je viđao lica Aes Sedai među damanama koje su vodili u šetnju, tri pored Tesline, ali nije imao pojma kako Edesina izgleda. Mogla je da bude ona niska bleda žena koja ga je podsećala na Moirainu, ili ona visoka, sa srebrno- zlatnom kosom, ili vitka crnka. Dok je klizila pored neke sul’dam, svaka od njih mogla se šetati po sopstvenom izboru da nije bilo ogrlice oko njenog vrata i povoca koji ju je vezivao za zglob sul’dam.Teslina je, nepomičnog pogleda, zurila pravo preda se i delovala smrknutije svakog puta kada bi je video. Svaki put se činilo da na njenom licu ima sve više odlučnosti. I nečega što je možda mogla biti panika. Počeo je da se brine zbog nje i njene nestrpljivosti.
Želeo je da Teslini pruži uveravanja - nisu mu bila potrebna ta stara sećanja da mu kažu kako odlučnost smešana sa strahom dovodi do ubijanja, samo su mu to potvrdila - želeo je da joj pruži uveravanja, samo se nije usuđivao da ponovo ode blizu pregrada na tavanu. Tuon je nastavila da bude prisutna kad god bi se okrenuo, posmatrajući ga ili bacajući poglede sa onog što je radila, i prečesto da bi bio opušten. Ali nedovoljno da bi pomislio kako ga ona prati. Zbog čega li to radi? Samo isuviše često. Povremeno bi njena so’đin Selucija bila sa njom, a tu i tamo i Anat, mada se činilo da čudna visoka žena povremeno nestaje iz palate, ili bar iz hodnika. Ona je bila „u povlačenju“, kako je čuo, šta god to trebalo da znači, i samo je želeo da je sa sobom povela i Tuon. Sumnjao je da bi ta devojka i drugi put poverovala kako nosi slatkiše nekoj vetrotragačici. Možda je još uvek želela da ga kupi? Ako je to bilo u pitanju, nije mogao da shvati zašto. Nikada nije uspevao da shvati šta je to što privlači ženu nekom muškarcu - činilo mu se da su u stanju da iskolače oči zbog nekih sasvim običnih ljudi - ali znao je da to nije lepota, šta god Tilin govorila. Žene su lagale da bi odvukle muškarca u krevet, a kad bi se jednom našao u njemu, lagale su još više.
U svakom slučaju, Tuon je bila samo manja dosada. Muva na uhu. Ništa više. Bilo je potrebno više od rastorokanih žena ili devojaka koje pilje da bi on počeo da se znoji. Međutim, koliko god da je bila odsutna, Tilin je to činila. Ako se bude vratila i ako ga uhvati kako se priprema da ode, može promeniti mišljenje o prodaji. Ona je sada i sama visoka gospa, na kraju krajeva, i bio je siguran da će vrlo uskoro obrijati kosu u krestu. Biće prava seanšanska Visoka krv, a ko zna šta će onda učiniti? Pomalo se znojio zbog Tilin, ali bilo je više nego dovoljno svega ostalog da čovek bude potpuno natopljen.
Nastavio je da sluša od Noela, a ponekad i od Toma, o golamovim ubistvima. Svake noći novo, mada se činilo da niko osim njega i ove dvojice ta ubistva ne povezuje. Met se, koliko je bilo moguće, držao otvorenih prostora, najčešće s ljudima okolo. Prestao je da spava u Tilininom krevetu i nikada nije ostajao na istom mestu dve noći zaredom. Ako je to značilo noć na štalskom seniku - pa spavao je na slami i ranije, iako se nije sećao da se ona tako oštro probija kroz odeću. A opet, bolje da ga ubode neka slamka na kojoj leži nego da ostane iščupanog grkljana.
Odmah pošto je odlučio da pokuša da oslobodi Teslinu potražio je Toma i našao ga kako u kuhinjama ćaska s kuvaricama nad medom glaziranom piletinom. Tom se dobro slagao s kuvaricama, kao što se slagao i sa zemljoradnicima ili trgovcima ili plemićima. On je nekako umeo da se prilagodi svima, taj Tom Merilin, umeo je da čuje svako govorkanje i da ih sve poveže u veću sliku. Umeo je sve iskosa da posmatra i da primeti ono što je svima drugima promicalo. Čim je završio pile, Tom je smislio jedini način kako mogu da provedu Aes Sedai pored stražara. Sve je to delovalo gotovo lako, tada. Vrlo kratko. Ali pojavile su se i druge prepreke.