Džuilin je na isti iskrivljeni način umeo da posmatra stvari, možda zbog godina koje je proveo kao hvatač lopova, i u nekim noćima Met se susretao s njim i Tomom u sobičku koji su ova dvojica delila u odajama za poslugu, pokušavajući da osmisli kako da prevaziđu te prepreke. Zbog toga se Met stvarno znojio.
Za vreme prvog od tih susreta, one noći kada je Tilin otišla, Beslan je upao tražeći Toma, ili je bar tako tvrdio. Na nesreću, prvo je prisluškivao na vratima i čuo je dovoljno da ga nije mogla zavarati nikakva priča. Da bi sve bilo još gore, zahtevao je da učestvuje. Čak im je tačno rekao i kako to da urade.
„Ustanak“, rekao je čučeći na tronošcu između dva uska kreveta. Umivaonik sa okrnjenim starim bokalom, bez ogledala, dopunjavao je ostatak nameštaja u sobi. Džuilin je u potkošulji, nečitkog lica sedeo na ivici jednog kreveta, a Tom je bio ispružen na drugom i smrknuto gledao u svoje pesnice. Tako je Metu ostalo da se nasloni na vrata, sprečavajući da još neko upadne. Nije znao treba li da se smeje ili da plače. Očito, Tom je već duže znao za ovo ludilo; to je pokušavao da umiri. „Ljudi će ustati kad im ja dam znak“, nastavio je Beslan. „Moji prijatelji i ja smo razgovarali s ljudima svuda po gradu. Spremni su da se bore!“
Uzdahnuvši, Met prebaci veći deo težine na zdravu nogu. Pretpostavljao je da će se, kada Beslan da znak, dići samo on i njegovi prijatelji. Većina ljudi je radije govorila o borbi nego učestovovaia u njoj, pogotovo protiv vojnika. „Beslane, u pričama zabavljača konjušari s vilama i pekari s kamenjem pobeđuju vojnike i vojske jer žele da budu slobodni.“ Tom vrlo glasno šmrknu, a beli brkovi mu se nakostrešiše. Met nije obraćao pažnju na njega. „U pravom životu, konjušari i pekari bivaju ubijeni. Ja umem da prepoznam dobrog vojnika kada ga sretnem, a ovi Seanšani su vrlo dobri.“
„Ako budemo oslobodili damane zajedno sa Aes Sedai, one će se boriti uz nas!“, bio je uporan Beslan.
„Ima preko dve stotine damane gore, na tavanu, Beslane, a većina njih su Seanšanke. Oslobodi ih i verovatnije je da će otrćati da pronadu svoje sul’dam. Svetlosti, ne možemo da verujemo ni svim ženama koje nisu Seanšanke!“ Met podiže ruku da prekine Beslanovo negodovanje. „Nemamo naćina da otkrijemo kojoj možemo da verujemo, a ni vremena za to. A i kad bismo ga imali, morali bismo ubiti ostale. Nisam za ubijanje žena čiji je jedini zločin to što su na povocu. A ti?“ Beslan skrenu pogled, ali i dalje je imao grč u vilici. Taj se ne predaje.
„Oslobodili damane ili ne“, nastavio je Met, „ako se ljudi dignu, Seanšani će pretvoriti Ebou Dar u klanicu. Oni se oštro obračunavaju s pobunama, Beslane. Vrlo oštro! Možemo da ubijemo sve damane na tavanu, a oni će dovesti još iz logora. Tvoja majka će se vratiti da pronađe ruševine umesto zidina i tvoju glavu istaknutu ispred njih. A tu će joj se uskoro pridružiti i njena. Ne veruješ valjda da će poverovati kako nije znala šta njen sin namerava, zar ne?“ Svetlosti, zna li? Ta je žena bila dovoljno hrabra da to pokuša. Nije verovao da je toliko glupa, ali...
„Ona kaže da smo mi miševi“, ogorčeno reče Beslan. „Kada vučjaci prolaze, miševi se pritaje ili ih pojedu“, citirao je. „Ne volim da budem miš, Mete.“
Met poče malo lakše da diše. „Bolje živ nego mrtav miš, Beslane.“ Što je možda moglo da se kaže nekako blaže - Beslan se namrštio - ali je bilo istina.
On je hrabrio Beslana da im se pridruži na sastancima, ako ništa, ono da bi ga držao na uzdi, ali Beslan je retko dolazio, a na Tomu je ostalo da pokuša da ga obuzdava, koliko i kako je umeo. Uspelo mu je samo da ubedi Beslana da obeća kako neće podizati ustanak dok ne prođe mesec dana od njihovog odlaska, kako bi se izvukli dovoljno. daleko. To je pomagalo, iako nije bilo zadovoljavajuće. Sve ostalo bilo je kao da dvaput korakne i udari u kameni zid. Ili se saplete o žicu.
Džuilina je poprilično držala njegova ljubljena. Činilo se da, zbog nje, ne mari da odbaci svoju tairensku odeću i zameni je zeleno-belim livrejama slugu, niti da propušta spavanje kako bi proveo dve noći čisteći pod nedaleko od stepenica koje su vodile do pregrada. Niko nije dva puta pogledao slugu koji je držao metlu, čak ni druge sluge. U Tarezinskoj palati bilo ih je sasvim dovoljno da se ne poznaju, i ako su videli čoveka u livreji i s metlom, pretpostavljali su da bi i trebalo tu da je koristi. Džuilin je proveo cela dva dana čisteći, takođe, i konačno je izvestio da sul’dam proveravaju pregrade svakog jutra, pre svega ostalog, i odmah pošto padne mrak, i da ulaze i izlaze u različito doba dana između toga, ali da su noću damane same.
„Čuo sam jednu sul’dam kako kaže da joj je drago što nije napolju, u logoru, gde...“ - ležeći ispružen na jednom od tankih madraca, Džuilin zastade da jako zevne iza šake. Tom je sedeo na ivici svoga kreveta, što je Metu ostavljalo tronožac. To je bilo bolje od stajanja, iako ne previše. Većina ljudi bi spavala u to doba. „...Gde bi morala da čuva stražu nekih noći“, nastavio je hvatač lopova kada je ponovo mogao da govori. „Rekla je kako voli što može da pusti damane da spavaju celu noć, takođe, tako da su sveže kada svane zora.“ „Znači, moramo da krenemo noću“, promrmlja Tom, uvrćući duge bele brkove. Nije bilo potrebe da se doda kako sve što se kreće noću privlači poglede. Seanšani su noću patrolirali ulicama, što Gradska straža nikada nije činila. Isto tako, Straža je bila naklonjena i primanju mita, sve dok je Seanšani nisu raspustili. Sada je, noću, bilo verovatnije da se na ulicama naiđe na Mrtvu stražu, a onaj ko bi pokušao njih da podmiti ne bi poživeo dovoljno dugo da ga izvedu na suđenje.
„Jesi li pronašao a'dam, Džuiline?“, upita Met. „Ili haljine? Haljine ne bi trebalo da budu teške za pronalaženje kao a'dam.“
Džuilin ponovo zevnu iza ruke. „Nabaviću ih kada ih nabavim. One ne ostavljaju ni jedno ni drugo da tek tako leži uokolo, znaš.“
Tom je otkrio da nije moguće jednostavno izvesti damane kroz kapije. Ili tačnije, kako je otvoreno priznavao, to je otkrila Rizela. Činilo se da jedan od visokih zapovednika Mrtve straže u Izgubljenoj ženi ima glas za pevanje koji je smatrala veoma zabavnim.
„Neko od Krvi može izvesti damane a da ga niko ništa ne pita“, reče Tom na njihovom sledećem sastanku. Ovog puta, i on i Džuilin su sedeli na svojim krevetima. Met je počinjao da mrzi taj tronožac. „Ili bar nekoliko njih. Sul'dam, međutim, mora da ima naređenje, potpisano i zapečaćeno od nekog od Krvi, zapovednika sa zvanjem kapetana ili višim ili od der’sul’dam. Stražari na kapijama i dokovima imaju spiskove svih pečata u gradu koji se računaju, tako da ne mogu tek tako da napravim nekakav pečat i da se nadam da će proći. Potrebno mi je da imam prepis prave vrste naređenja, s pravim pečatom. To ostavlja pitanje ko će biti naše tri sul’dam.“
„Možda će Rizela biti jedna od njih“, predloži Met. Ona nije znala šta to oni rade - i biće opasno reći joj. Tom joj je postavio svakakva pitanja, kao da je pokušavao da sazna što više o tome kako je živeti pod seanšanskom vlašću, a ona je bila više nego voljna da ta pitanja prenese svojoj seanšanskoj prijateljici, ali možda neće biti voljna da svoju lepu glavicu stavlja u torbu. Mogla bi učiniti i gore nego da samo odbije. „ A šta je s tvojom voljenom, Džuiline?“ Mislio je da zna ko bi mogla biti treća. Zamolio je Džuilina da pronađe haljinu kakve nose sul’dam koja bi odgovarala Setejl Anan, mada se još nije ukazala prilika da joj je dostave. Otkad je Džolin ušla u kuhinju, samo se jednom vratio u krčmu kako bi joj objasnio da čini sve što može. Nije prihvatila njegova objašnjenja, ali gazdarici Anan je pošlo za rukom da priguši bes Aes Sedai pre nego što je ova počela da urla. Biće ona savršena sul’dam za Džolin.
Džuilin nelagodno slegnu ramenima. „Bilo mi je dovoljno teško da ubedim Teru da pobegne sa mnom. Ona je... bojažljiva. S vremenom ću moći da joj pomognem da to prevaziđe - znam da to mogu - ali mislim da nije u stanju da se pretvara da je sul’dam.“