Još jedan visok čovek uđe u trpezariju, kroz vrata koja su vodila iz konjušnice, skoro u podnožju stepeništa u zadnjem delu prostorije. Otresavši kapi kiše s plašta, zabaci kapuljaču i pođe prema dovratku ženske sobe. Usana iskeženih u podrugljiv smešak, oštrog nosa i pogleda kojim prezrivo odmeri ljude za stolovima, pomalo je ličio na Torvala, samo s dvadeset godina više u licu i trideset funti sala u telu. Zagledavši se kroz žuti dovratak, viknu visokim razmaženim glasom, koji je debelo zanosio na ilijanski naglasak: „Gazdarice Goldžir, očekujem da krenern sutra. I to rano, tako da paziš da mi ne naplatiš za sutra!“ Torval je Tarabonac.
Rand uze plašt, ostavi pehar s vinom na stolu i ode ne osvrćući se.
Podnevno nebo bilo je tmurno i hladno, a kiša je možda malčice popustila. Nošena raskalašnim jezerskim vetrom, rasterala je skoro sve sa ulica. Držao je plašt jednom rukom, više da bi zaklonio crteže u džepu kaputa nego da sam ne pokisne, a drugom držao kapuljaču da mu je vetar ne zbaci s glave. Teške kapi kiše tukle su ga po licu, nošene vetrom, kao ledene ljuspice. Jedna duga nosiljka prođe pored njega. Potpuno mokra kosa padala je nosačima niz leđa, a čizme su im šljapkale po barama na kaldrmi. Nekoliko ljudi umotanih u plaštove gacalo je ulicama. Premda je još bilo dnevnog svetla, kakvog-takvog, i neće skoro mrak, on ipak prođe pored gostionice zvane Srce ravnice a da nije ušao, a onda i pored Tri gospe iz Mareda. Kazao je sebi da je to zbog kiše. Nije mu pametno da se po tom vremenu vuče od gostionice do gostionice. Ali znao je da laže samog sebe.
Jedna niska zdepasta žena koja je išia niz ulicu umotana u tamni plašt odjednom skrenu prema njemu. Kada stade pred njega i diže glavu, on vide da je to Verin.
„Dakle, ipak si ovde“, reče mu ona. Kišne kapi kvasile su joj uzdignuto lice, ali ona kao da nije primećivala. „Tvoja gostioničarka je mislila da si nameravao da se prošetaš do Avarina, ali nije bila sigurna. Bojim se da gazdarica Kin ne obraća baš pažnju šta muškarci rade. I eto mene mokre do gole kože. Kada sam bila devojčica, volela sam da se šetam po kiši, ali izgleda da je to negde usput izgubilo draž.“
„Je li te Kecuejn poslala?“, upita on, pokušavajući da mu se u glasu ne čuje nada. Zadržao je sobu u Savetničinoj glavi pošto je Alana otišla, da bi Kecuejn mogla da ga nađe. Sigurno da je nije mogao namamiti da ga traži od gostionice do gostionice - naročito pošto ona ničim nije pokazivala da je uopšte zanima da ga traži.
„O, ne; ona nikad ne bi učinila tako nešto.“ Verin je zvučala iznenađeno što mu je uopšte to sinulo. „Samo sam mislila da bi ti možda hteo da čuješ vesti. Kecuejn je otišla na jahanje s devojkama.“ Zamišljeno se namršti i malčice naheri glavu. „Mada pretpostavljam da ne bi trebalo da Aliviju zovem devojkom. Što je to zanimljiva žena. Nažalost, prestara je da bude polazinica - o, da, to je baš velika šteta. Upija sve što joj se pokaže. Verujem da je lako moguće da zna skoro svaki mogući način da se neko uništi pomoću Moći, ali ne zna skoro ništa drugo.“
On je povuče u stranu, do isturene strehe jedne kamene kuće koja je makar malo zaklanjala od kiše, ako već ne i od vetra. Kecuejn je s Min i ostalima? To možda ništa ne znači. I ranije je viđao Aes Sedai opčinjene Ninaevom, a ako je verovati Min, Alivija je čak snažnija. „Kakve vesti, Verin?“, tiho je upita.
Dežmekasta mala Aes Sedai trepnu kao da je zaboravila da je spomenula vesti, pa se odjednom nasmeši. „O, da. Seanšani. U Ilijanu su. Nema potrebe da blediš - još nisu u gradu. Ali prešli su granicu i dižu utvrđene bivake duž obale i u zaleđini. Ne razumem se mnogo u vojne stvari. Kada sam učila istoriju, uvek sam preskakala bitke. Ali čini mi se da smeraju da uđu u grad. Izgleda da ih tvoje bitke nisu preterano usporile. Zato ja ne čitam o bitkama. Retko kada izmene nešto dugoročno gledano, već samo kratkoročno. Jesi li dobro?“
On se natera da otvori oči. Verin je piljila u njega kao debeljuškasti vrabac. Sve te bitke i svi oni izginuli ljudi, ljudi koje je on ubio, a sve to ništa nije izmenilo. Ništa!
Nije ona u pravu, promrmlja Lijus Terin u njegovoj glavi. Bitke mogu da izmene istoriju. Samo što baš i nije zvučao preterano zadovoljno zbog toga. Muka je u tome što ponekad ne možeš da oceniš kako će se istorija izmeniti dok ne bude prekasno.
„Verin, ako odem do Kecuejn, hoće li ona hteti da razgovara sa mnom? O nečemu drugom, a ne o tome kako joj se ne dopada moje ponašanje? Izgleda kao da joj je samo do toga stalo.“
„O, bojim se da je Kecuejn u nekim stvarima veoma staromodna, Rande. Nikada je zapravo nisam čula da je nekog muškarca nazvala nadmenim, ali...“ Na trenutak se zamisli i pritisnu prstom usne. „Verujem da će saslušati šta imaš da kažeš, ako ti pođe za rukom da izbrišeš onaj loš utisak koji si ostavio na nju. Ili bar da ga zamažeš što više možeš. Rande, malo je sestara kojima titule i krune nešto znače, a ne znam nijednu kojoj su ta čudesa manje bitna nego Kecuejn. Mnogo joj je više stalo do toga da li su ljudi budale ili ne. Ako joj pokažeš da nisi budala, saslušaće te.“
„Onda joj reci...“ On duboko uzdahnu. Svetlosti, došlo mu je da Kismena, Dašivu i sve njih zadavi golim rukama! „Reci joj da sutra odlazim iz Far Madinga i da se nadam da će ona poći sa mnom kao moja savetnica.“ Lijus Terin na prvi deo te rečenice uzdahnu od olakšanja; ali da je taj čovek nešto više a ne samo bestelesni glas, Rand bi rekao da se sav ukočio na drugi deo. „Reci joj da prihvatam njene uslove; izvinjavam se zbog svog ponašanja u Kairhijenu i trudiću se što bolje umem da u budućnosti pazim kako se ponašam.“ Gotovo da ga uopšte nije mučilo što je to morao da kaže. Pa, jeste ga mučilo malčice, ali Kecuejn mu je potrebna, ako Min nije pogrešila - a Min nikada ne greši kada je reč o predviđanjima.
„Dakle, našao si ono što si tražio?“ On se namršti na nju, a ona mu se nasmeši u odgovor i potapša ga po ruci. „Da si došao u Far Mading misleći da možeš pokoriti grad samo obznanivši ko si, otišao bi čim si shvatio da ovde ne možeš da usmeravaš. To znači da si hteo da nađeš nešto ili nekoga.“
„Možda sam našao ono što mi je bilo potrebno“, on joj odsečno odgovori. Samo ne ono što je želeo.
„Onda večeras dođi u palatu Barsala, Rande. Svako može da ti kaže kako možeš da je pronađeš. Zaista sam ubeđena da će biti voljna da te sasluša.“ Cimnuvši plašt, ona kao da tek tada primeti da je vuna mokra. „O, moram da idem da se osušim. Preporučujem ti da i ti to uradiš.“ Okrenu se da ode, pa zastade i osvrnu se da ga pogleda. Njene tamne oči netremice su ga gledale. Odjednom uopšte nije zvučala zblanuto. „Rande, mogao bi da prođeš daleko gore nego da ti Kecuejn bude savetnica, a sumnjam da bi mogao proći bolje. Ako ona to prihvati, a ti zaista nisi budala, slušaćeš njene savete.“ A onda koracima kao da lebdi ode kroz kišu, podsećajući na nekakvog debeljuškastog labuda.
Ponekad me ta žena plaši, promrmlja Lijus Terin, a Rand klimnu glavom. Kecuejn ga nije plašila, ali je zbog nje bio na oprezu. Bio je na oprezu od svih Aes Sedai koje mu se nisu zavetovale, izuzev Ninaeve - a ni u nju nije baš uvek bio siguran.
Kiša je zamrla dok se vraćao dve milje nazad do Savetničine glave, ali vetar je sve jače duvao, a daska iznad vrata, oslikana strogim likom neke žene s draguljima optočenom krunicom prve savetnice, škripala je na zarđalim šarkama. Trpezarija je bila manja nego u Zlatnom točku, no zidne ploče behu izrezbarene i uglačane, a stolovi ispod crvenih greda koje su se pružale preko tavanice nisu bili onako zbijeni. Tu je i crveni dovratak koji je vodio u žensku sobu bio izrezbaren u zamršenu čipku, kao i ploče od bledog mermera na kaminima. U Savetničinoj glavi poslužitelji su duge kose držali srebrnim ukosnicama. Videla su se samo dvojica, pored kuhinjskih vrata, ali za stolovima su sedela samo tri čoveka - strani trgovci koji su sedeli daleko jedan od drugog, svako zagledan u svoj pehar s vinom. Možda su bili suparnici, pošto bi se poneko od njih povremeno promeškoljio i namrštio na drugu dvojicu. Jedan prosedi čovek bio je u tamnosivom svilenom kaputu, a drugi, vitak i opakog lica, imao je u uhu crveni dragulj veliki kao golubije jaje. Savetničina glava ugošćavala je bogatije strane trgovce, a trenutno ih u Far Madingu nije bilo mnogo.