„Nemoj mi reći da si uspela da prizoveš pameti jednu od njih", reče Ninaeva pre nego što je Lan imao vremena da zatvori vrata za njima. Namršti se ka ženi u smeđem, kao da je htela da joj iščupa uši, ako ne i nešto gore, a onda baci pogled ka Alis. Elejna je mislila da se Ninaeva pomalo plaši Alis. Zena je bila daleko od toga da bude jaka u Moći - nikad ne bi bila u stanju da stigne do šala - ali je umela da preuzme vodstvo kada je htela i da natera svakoga u okolini da to prihvati. Uključujući i Aes Sedai. Elejni se činilo da je i nju samu pomalo strah od Alis.
„I dalje poriču da mogu da usmeravaju", promrmljala je Alis, skupivši ruke ispod grudi i namrštivši se ka ženi koja je sedela naspram Riejne. „Mislim da i ne mogu stvarno, ali mogu da osetim... nešto. Ne baš iskru žene rođene za to, ali gotovo. To je kao da je baš na ivici mogućnosti da usmerava, na jedan korak, neodlučna da kroči. Nikad pre nisam osetila nešto takvo. Dobro. Barem više ne pokušavaju da nas napadnu pesnicama. Mislim da sam ih dovela u red makar po tom pitanju!” Žena u smeđem baci natmuren, ljutit pogled ka njoj, ali trže oči od Alisinog čvrstog pogleda, a usne joj se iskriviše u bolesnu grimasu. Kada Alis nekog dovede u red, on je zaista veoma doveden u red. Ruke nastaviše da stežu ivicu stola; Elejna je mislila da ona možda nije ni svesna toga.
„Takođe još uvek poriču da vide tokove, ali pokušavaju same sebe da ubede", rekla je Riejna visokim, melodičnim glasom. Sa osmehom je nastavila da gleda ženu koja joj je tvrdoglavo uzvraćala pogled. Bilo koja sestra je mogla da pozavidi Riejni na smirenosti i pojavi. Ona je bila Najstarija u Kružoku pletilja, najviši autoritet među Srodnicama. Po njihovom Pravilu, Kružok pletilja je postojao samo u Ebou Daru, ali ona je i dalje bila najstarija među onima u Kaemlinu, stotinu godina starija od ijedne zapamćene Aes Sedai, i bila je ravna bilo kojoj sestri svojom aurom smirenog zapovedništva. „Tvrde da smo ih prevarili pomoću Moći, upotrebili je da ih uverimo da a’dam može da ih drži. Pre ili kasnije će ostati bez laži.“ Povukavši a’dam ka sebi, ona veštim pokretom otvori kopču ogrlice. „Da probamo ponovo, Mari?“ Žena u smeđem - Mari - i dalje je izbegavala da pogleda niz srebrni metal u Riejninim rukama, ali se ukrutila, a ruke su joj na ivici stola drhtale.
Elejna uzdahnu. Kakav joj je poklon Rand poslao. Poklon! Dvadeset devet seanšanskih sul’dam uredno vezanih a’damom, i pet damane - mrzela je tu reč; značilo je „ona koja je vezana” ili prosto „vezana"; ali one jesu bile to - pet damane koje nisu smele biti oslobođene s ogrlice prosto zato što bi pokušale da oslobode Seanšanke koje su ih držale kao zatvorenice. Leopardi vezani kanapom bili bi bolji poklon. Leopardi barem ne mogu da usmeravaju. Predali su ih na čuvanje Srodnicama jer niko drugi nije imao vremena.
Pa ipak, ona je odmah videla šta treba da se uradi sa sul’dam. Ubediti ih da mogu naučiti da usmeravaju, a onda ih poslati nazad u Seanšan. Osim Ninaeve, samo su Egvena, Avijenda i nekoliko Srodnica znale njene namere. Ninaeva i Egvena su bile sumnjičave, ali koliko god se sul’dam borile da sakriju ono što jesu kada se vrate, na kraju će se nekoj omaći. Ako jednostavno ne prijave sve odmah po povratku. Seanšani su bili čudni; čak su seanšanske damane iskreno verovale da se svakoj ženi koja može da usmerava mora staviti ogrlica radi opšte bezbednosti. Sul’dam, sa svojom sposobnošću da vladaju ženama koje su nosile adam, bile su visoko poštovane među Seanšanima. Saznanje da same sul’dam mogu da usmeravaju potreslo bi Seanšan do srži, možda ga čak i slomilo. Delovalo je to tako jednostavno na početku.
„Riejna, shvatila sam da imaš dobre vesti", rekla je. „Ako sul’dam nisu počele da se lome, šta je onda?" Alisa se namrštila ka Lanu, koji je nemo stajao držeći stražu pred vratima - nije odobravala što on zna njihove planove - ali nije rekla ništa.
„Trenutak, ako dozvolite”, promrmlja Riejna. To nije stvarno bilo traženje dozvole. Ninaeva je takođe obavila svoj posao previše dobro. „Nema potrebe da i ona sluša." Iznenada je okruži sjaj saidara. Pokretala je prste dok je usmeravala, kao da vodi tokove koji su vezali Mari za stolicu, a onda ih odvezala i skupila ruke da pred njenim očima oblikuje zvučnu zaštitu koju je istkala oko žene. Pokreti, naravno, nisu bili deo usmeravanja, ali njoj su bili neophodni, budući da je naučila tkanje na taj način. Sul’dam malo stisnu usne, prkoseći. Jedna moć je nije uopšte plašila.
„Samo polako" ubaci kiselo Ninaeva, podbočivši se. „Nema žurbe." Riejna je nije plašila kao Alis.
S druge strane, Ninaeva više nije plašila Riejnu. Riejna je zaista obavila to polako, proučavajući svoj ručni rad, a onda zadovoljno klimnula pre nego što je ustala. Srodnice su se uvek trudile da usmeravaju samo koliko je neophodno, i ona je zaista uživala u slobodi da koristi saidar onoliko često koliko je želela, kao i u ponosu što dobro tka.
„Dobra vest“, rekla je ona, ustajući i popravljajući suknju, „jeste to što tri damane deluju spremno da budu puštene s povoca. Možda."
Elejna podiže obrve dok je izmenjivala iznenađene poglede s Ninaevom. Od pet damane koje im je Taim predao, jednu su Seanšani uzeli na Tomanskoj Glavi, a drugu u Tančiku. Ostale su došle iz Seanšana.
„Marila i Džilari, Seanšanke, i dalje govore da zaslužuju da budu vezane, moraju da budu vezane." Riejnine usne se stegoše, negodujući, ali je zastala samo na trenutak. „Izgledaju iskreno užasnute na mogućnost da budu slobodne. Alivija je prestala s time. Sada kaže da se tako ponašala samo zato što se plašila da će je ponovo uhvatiti. Kaže da mrzi sve sul’dam, i sasvim sigurno pravi dobru predstavu od toga, režeći prema njima i mršteći se, ali..." Ona odmahnu glavom lagano i sa sumnjom. „Vezana je kada je imala trinaest ili četrnaest godina, Elejna, nije sigurna s koliko tačno, i bila je damane četiri stotine godina! A osim toga... ona je... ona je... Alivija je znatno snažnija od Ninaeve", završi ona brzo. Srodnice su, možda, razmatrale godine otvoreno, ali su sve one imale uzdržljivost Aes Sedai kada se govorilo o snazi u Moći. „Da li se usuđujemo da je pustimo na slobodu? Seanšanku divljakušu koja bi mogla pokidati palatu napola?" Srodnice su, takođe, delile stavove Aes Sedai prema divljakušama. Većina jeste.
Sestre koje su poznavale Ninaevu naučile su da u njenom prisustvu pažljivo upotrebljavaju tu reč. Umela je da postane vrlo prgava kada su je koristile s nipodaštavanjem. Sada je samo zurila u Riejnu. Možda je pokušavala da nađe odgovor. Elejna je znala kako bi glasio njen odgovor, ali ovo nije imalo nikakve veze sa zahtevanjem prestola, ili Andora. To je bila odluka za Aes Sedai, a ovde je to značilo da je Ninaevino da je donese.
„Ako je ne pustite", reče Lan tiho, stojeći i dalje kraj vrata, „onda isto tako možete i da je vratite Seanšanima "Mrki pogledi četiri žene, za koje je njegov glas, dok je izgovarao te reči, bio poput posmrtnog zvona, uopšte ga nisu zbunili. „Moraćete je držati na oku, ali ostavite joj ogrlicu oko vrata kada ona želi da bude slobodna, i niste ništa bolje od njih."
„To nije do tebe, Zaštitniče", rekla je Alis čvrsto. Sreo je njen ljutiti pogled s hladnom ravnodušnošću, i ona ispusti mali, zgroženi uzdah i odmahnu rukama. „Trebalo bi da mu održiš dobru bukvicu kada budete nasamo, Ninaeva."
Mora da je Ninaeva osećala naročito snažno strahopoštovanje prema ženi, jer joj se obrazi zacrveneše, „Nemoj misliti da neću", rekla je lako. Uopšte nije pogledala prema Lanu. Konačno, kao da je postala svesna hladnoće, povuče šal preko ramena i kašljucnu. „Mada je u pravu. Barem ne moramo da brinemo o drugim dvema. Samo sam iznenađena što im je trebalo ovoliko vremena da prestanu da oponašaju te Seanšane."