„Moja polaznička obuka“, reče Ninaeva bledo. Želela je da žena ne pominje toliko često vešanje za nožne članke. „Da. Dakle... Ti zaista ne želiš da slušaš o tome.“ Četiri pokolenja žena sa sposobnošću? Svetlosti! Čak i kćerka koja bi pošla majčinim stopama bila je dovoljna retkost. Kula bi zaista želela Talaan. Međutim, to se neće dogoditi. „Pretpostavljam da Kaira i Tebreila, takođe, zaista vole jedna drugu?“, rekla je, pokušavajući da promeni temu.
Talaan se namrštila. „Moja tetka je podmukla i prevrtljiva. Slavi svako poniženje koje može da prouzrokuje mojoj majci. Ali moja majka će je oboriti onoliko nisko koliko ona i zaslužuje. Jednog dana, Tebreila će se naći kako služi na jedrilici, gospi od jedara s gvozdenom rukom i zuboboljom!“ Mračno zadovoljna, klimnula je na tu pomisao. A onda je poskočila, šireći oči poput uplašenog laneta kada je sluga požurio iza nje. To je podsetilo zašto je došla. Ponovo je pokušavala da gleda u svim pravcima istovremeno dok je žurno govorila. „Naravno da ne možeš da govoriš dok podučavaš, ali i svaki drugi trenutak će odgovarati. Objavi da idem u Kulu i neće moći da odbiju. Ti si Aes Sedai!“
Ninaeva je zurila u devojku. I one bi zaboravile sve o tome do sledećeg časa? Luda je videla šta su joj uradile! „Vidim koliko želiš da ideš, Talaan“, rekla je, „ali...“
„Hvala ti“, prekide je Talaan, brzo se naklonivši. „Hvala ti!“, a onda je odjurila u pravcu odakle je i dotrčala.
„Čekaj!“, viknu Ninaeva, napravivši nekoliko koraka za njom. „Vrati se! Nisam ništa obećala!"
Sluge se okrenuše da je zagledaju i nastaviše da je upitno gledaju čak i kada su se vratili svojim zadacima. Potrčala bi za budalom da se nije plašila da će je morati pratiti pravo do Zaide i ostalih. A luda će verovatno izbrbljati da će u Kulu, da je Ninaeva obećala. Svetlosti, verovatno bi im svakako to rekla!
„Izgledaš kao da si progutala trulu šljivu“, reče Lan, pojavivši se kraj nje visok i savršeno zgodan u svom dobro skrojenom zelenom kaputu. Pitala se koliko je dugo bio tu. Nije delovalo moguće da toliko krupan čovek, s toliko strogom pojavom, može stajati toliko nepomično da vam promakne, čak i bez ogrtača Zaštitnika.
„Punu korpu“, promrmljala je pritiskajući lice na široke grudi svog muža. Bio je tako dobar osećaj osloniti se na njegovu snagu, samo na trenutak, dok joj on nežno miluje kosu. Iako je morala da pomeri balčak njegovog mača sa svojih rebara. I svako ko je želeo da zuri u takvo javno pokazivanje naklonosti, mogao je slobodno da se obesi. Mogla je da vidi kako se jedna propast sprema za drugom. Čak i ako bi rekla Zaidi i ostalima da nema nikakve namere da bilo kud povede Talaan, ipak će joj odrati kožu. Ovog puta neće to sakriti od Lana. Ako je uopšte i prvi put uspela. Reana i ostale će saznati za to. I Alis! Počeće da se ponašaju prema njoj kao prema Merilili, zanemarivaće njena naređenja, ukazivati joj onoliko poštovanja koliko su vetrotragači ukazivali Talaan. Nekako će završiti čuvajući Aliviju, i od toga će ispasti nekakva katastrofa, neko potpuno poniženje. Izgleda da je u zadnje vreme imala sklonosti samo za to; da pronađe novi način da bude ponižena. A svakog četvrtog dana je ipak morala da se suoči sa Zaidom i Vetrotragačicama.
„Sećaš li se kako si me držao u našim odajama juče ujutru?" mrmljala je, pogledavši naviše dovoljno brzo da bi videla kako osmehom zamenjuje zabrinutost na licu. Naravno da se seća. Lice joj se zažarilo. Razgovarati s prijateljicama je bilo jedno, ali biti tako otvorena s mužem nešto sasvim drugo. „Pa, hoću da me odvedeš nazad, upravo sada, i da me sprečiš da išta obučem još oko godinu dana!“ U početku je bila veoma besna zbog toga. Ali on je imao načine da je natera da zaboravi da bude besna.
Zabacio je glavu i nasmejao se; glasan smeh je odjekivao i nakon nekoliko trenutaka ona se nasmejala s njim. Međutim, htela je da zajeca. Nije se baš šalila po tom pitanju.
To što je imala muža značilo je da ne mora da deli krevet s još jednom ili dve žene, i omogućilo joj i dnevni boravak. Sasvim sigurno nije bio velik, ali je uvek delovao prijatno, s dobrim kaminom i malim stolom sa četiri stolice. Sasvim sigurno dovoljno za nju i Lana. Mada, njene nade da će doći u svoj kutak osujećene su čim su ušli u dnevni boravak. Glavna domaćica je čekala na sredini cvetnog ćilima, ponosno poput kraljice, sređena pod konac, kao da je upravo završila oblačenje, i vrlo nezadovoljna. A u jednom uglu sobe je bio grubo odeven, zguren druškan, sa užasnom bradavicom na nosu i teškim zavežljajem koji mu se ljuljao o ramenu.
„Ovaj čovek tvrdi da ima nešto što vam je hitno potrebno", rekla je gazdarica Harfor pošto se kratko naklonila. Vrlo kratko, mada kako je dolikovalo; nije se razbacivala naklonima ni za koga, osim za Elejnu. Zvučala je podjednako neodobravajuće i prema Ninaevi i prema čoveku sa bradavicom. „Ne smeta mi da vam kažem da mi se uopšte ne sviđa kako on izgleda."
Onako umorna, Ninaeva gotovo da ne bi ni mogla da prigrli Izvor, ali je uspela u treptaju oka, podstaknuta mislima o ubicama i Svetlost zna čemu već. Lan mora da je uhvatio neku promenu na njenom licu, jer je iskoračio ka bradavičavom čoveku; nije dotakao mač, ali iznenada je čitav njegov stav delovao kao da je sečivo već isukano. Nije bila u stanju da shvati kako je nekad umeo da joj pročita misli kada je druga držala njegovu vezu, ali joj je bilo drago zbog toga. Uspela je da se suprotstavi Talaan makar snagom! ali nije bila sigurna da bi u ovom trenutku mogla da usmeri dovoljno da prevrne stolicu. „Ja nikada..." počela je.
„Oprostite, gazdarice“, zgureni čovek je brzo promumlao, cimajući masni pramen kose. „Gazdarica Tan je rekla da želite da me vidite odmah. Poslovi Ženskog kruga, rekla je. Nešto u vezi s Čenom Bjuijem.“
Ninaeva se trgla, a tren kasnije se setila da zatvori usta. „Da“, rekla je polako, zureći u čoveka. Videti išta osim groznog belega jeste bilo teško, ali je bila sigurna da ga nikada pre nije videla. Poslovi Ženskog kruga. Nijednom muškarcu ne bi bilo dozvoljeno ni da primiriše tamo. U pitanju je bila tajna. Mada, zadržala je saidar. „Ja... sećam se, sada. Hvala, gazdarice Harfor. Sigurna sam da imate mnogo šta oko čega se treba pobrinuti."
Radije nego da shvati znak, glavna domaćica je oklevaia, sumnjičavo se mršteći prema njoj. Namršten pogled je kliznuo do zgurenog čoveka, a onda se zaustavio na Lanu i nestao. Klimnula je sama za sebe, kao da je njegovo prisustvo na neki način značilo razliku! „Onda ću vas ostaviti. Sasvim sam sigurna da se lord Lan može pobrinuti za ovog druškana."
Gušeći nezadovoljstvo, Ninaeva jedva da je sačekala da se vrata zatvore pre nego što je skolila zgurenog čoveka s mladežom. „Ko si ti?“, zahtevala je da zna. „Kako znaš ta imena? Ti nisi Dvoreča..."
Čovek se... ustalasao. Nije bilo druge reči za to. Talasao se i izduživao u visinu, i iznenada je to bio Rand, koji se mrštio i gutao, u razbarušenoj vuni sa onim užasnim glavama koje su sjajile crveno i zlatno na rukama i s kožnim zavežljajem na jednom ramenu. Gde je to naučio? Ko ga je naučio? Odolela je zamisli da se sama preruši, samo na trenutak, da bi mu pokazala da i ona to može.
„Vidim da nisi sledio svoj sopstveni savet“, rekao je Rand Lanu, kao da ona ne postoji. „Ali zašto joj dozvoljavaš da se pretvara da je Aes Sedai? Čak i da joj prave Aes Sedai to dozvole, mogla bi da bude povređena.“