Выбрать главу

Nemo kliznu pored besne Renaile kao da je ova tek stub, deo prostorije, ali ne pogleda ka Zaidi. Ako iko ima prava da tu bude opušten, to je ona. Nije smela sebi dozvoliti da Zaidi popusti ni za dlaku, ako neće da je gospa od talasa obrije do glave i od njene kose napravi periku. Pred kaminom ponovo raširi ruke pred plamenovima.

„Nesta din Reas je verovala da ćemo ispuniti nagodbu ili je nikad ne bi sklopila", rekla je mirno. „Dobili ste ponovo Zdelu vetrova, ali prikupiti još devetnaest sestara da vam se pridruže zahteva vreme. Ja znam da vi brinete zbog brodova koji su bili u Ebou Daru kada su Seanšani došli. Neka Renaila napravi prolaz do Tira. Tamo ima stotine lađa Ata’an Mijera." To se ponavljalo u svim izveštajima. „Možete otkriti šta oni znaju i pridružiti se svom narodu. Bićete im potrebni protiv Seanšana." I ona će ih se otarasiti. „Ostale sestre će vam biti odaslane čim to bude bilo moguće." Merilila se nije pomerila s vrata, ali je pozelenela na mogućnost da bude sama među Morskim narodom.

Zaida prestade da gleda kroz kaleidoskop i baci pogled ka Elejni. Pune usne izviše joj se u smešak „Moram ostati ovde, barem dok ne budem razgovarala s Random al’Torom. Ako ikad dođe." Taj osmeh se na trenutak steže, pre no joj se ponovo razli licem; Randu neće biti lako s njom. „I zadržaću Renailu i njenu družinu, za sada. Šaka vetrotragačica više ili manje neće napraviti veliku razliku protiv ovih Seanšana, a ovde, ako je volja Svetlosti, mogu naučiti ono što će biti od koristi." Renaila frknu, dovoljno glasno da je čuju. Zaida se kratko namršti i pogleda u kaleidoskop njene visine. „U tvojoj palati ima pet Aes Sedai, kada računamo i tebe", promrmljala je oprezno. „Možda bi neke od vas mogle da podučavaju." Kao da joj je to baš sada sinulo. A ako je tako, Elejna može obe podići jednom rukom!

„O da, to bi bilo divno", izlete Merilili. Onda baci pogled ka Renaili i povuče se, dok je crvenilo oblivalo njen kairhijenski bled ten. Ponovo sklopivši šake, obavila se velom skrušenosti. Birgita zapanjeno odmahnu glavom. Dijelin je zurila kao da nikad u životu nije videla Aes Sedai.

„Nešto bi se moglo učiniti, ako je volja Svetlosti", reče Elejna polako. Jedva se suzdržala da se ne uhvati za glavu. Kamo sreće da može okriviti oluju za svoju glavobolju. Ninaeva će na takav predlog prasnuti, a Vandena bi verovatno zanemarila naredbu, ali možda Kariejna i Sarejta mogu. „Ali ne više od nekoliko sati dnevno, razume se. Kada imaju vremena." Izbegla je da pogleda Merililu. Čak bi se i Kariejna i Sarejta mogle pobuniti protiv toga da budu potopljene u tu presu za vino.

Prstima desne ruke Zaida dodirnu usne. „Dogovoreno je, pod Svetlošću."

Elejna trepnu. To je bilo zloslutno; u očima gospe od talasa one su, očigledno, napravile još jednu pogodbu. Njeno ograničeno iskustvo sa Ata'an Mijerama takvo je da je svesna da ima sreće onaj ko završi s nekim pomakom. Pa, ovog puta će stvari biti drugačije. Na primer, šta će sestre dobiti od toga? U pogodbi treba da budu dve strane. Zaida se osmehnu, kao da je znala o čemu Elejna razmišlja i kao da je to zabavlja. Otvaranje jednih vrata je bilo gotovo olakšanje, dajući joj izgovor da se okrene od žene Morskog naroda.

Rina Harfor s poštovanjem uđe u prostoriju, ali ne ponizno. Naklon joj je bio uzdržan, prikladan za Visoko sedište moćne Kuće koje se klanja svojoj kraljici. Ali svako Visoko sedište vredno pišljiva boba zna da prvu služavku valja poštovati. Proseda kosa joj bese vezana u punđu poput krune na njenoj glavi, a skerletnu ešarpu prebacila je preko crveno-bele haljine s belim andorskim lavom na upečatljivim prsima. Rina se nije pitala ko će stupiti na presto, ali počela je da se oblači u punu livreju čim se Elejna vratila, kao da kraljica boravi u dvoru. Kada je ugledala Ata’an Mijere koje su joj promakle, na trenutak se skamenila u licu, ali to je bilo sve što im je pokazala. Za sada. Saznaće one šta znači naljutiti prvu služavku.

„Mazrim Taim je konačno došao, moja gospo." Rini je pošlo za rukom da to zvuči gotovo kao „moja kraljice." „Da mu kažem da sačeka?"

Napokon! Elejna promrmlja u mislima. Pozvala je tog čoveka pre dva dana. „Da, gazdarice Harfor. Daj mu vina. Ne najbolje, već treće po ukusu. Obavesti ga da ću ga primiti čim budem...“

Taim ude u prostoriju kao da je palata njegova. Nije bilo potrebno da joj ga neko predstavi. Plavo-zlatni zmajevi talasali su se oko rukava njegovog crnog kaputa, od lakata do zglobova, kao imitacija zmajeva na Randovim rukama. Mada, pretpostavljala je da mu se takva primedba ne bi dopala. Bio je visok gotovo koliko i Rand, kukastog nosa i očiju tamnih poput pretnje, fizički snažan čovek čiji su pokreti pomalo nalikovali ubojitoj eleganciji Zaštitnika. Ali senke kao da su ga pratile, kao da se polovina lampi u prostoriji ugasila; ne prave senke, već aura bliskog nasilja koja je delovala dovoljno opipljivo da upije svetlost.

Još dva čoveka u crnim kaputima pratila su ga u stopu, jedan ćelav, duge prosede brade i razrokih plavih očiju, i mlađi čovek, vitak poput zmije i tamne kose, pun podsmešljive bahatosti, često svojstvene mladima. Obojica su nosili srebrni mač i crvenog zmaja na visokim okovratnicima. No nijedan nije nosio mač o boku; njima mačevi nisu potrebni. Iznenada je prostorija delovala manje i pretrpano.

Elejna instiktivno prigrli saidar i posegnu da se poveže. Merilila lako skliznu u krug; a na njeno iznenađenje, isto učini i Renaila. Brz pogled ka vetrotragačici je umanjio njeno iznenađenje. Siva u licu, Renaila je stezala bodež zadenut za pojasom tako snažno da je Elejna kroz vezu osećala bol u njenim člancima. Bila je u Kaemlinu dovoljno dugo da bude svesna šta je Aša’man.

Muškarci su znali da je neko prigrlio saidar, naravno, čak i ako nisu mogli da vide sjaj koji je okruživao tri žene. Ćelavi se ukrutio; mršavi mladić je stegao pesnice. Ljutito su streljali pogledima. Sigurno su posegli za saidinom, Elejna je počela da žali što se prepustila nagonu, ali nije nameravala da pusti Izvor, ne sada. Taim je zračio opasnošću kao vatra toplotom. Tako je duboko otpila iz izvora saidara da je osećaj ispunjenosti životom prerastao u zabrinjavajuće bockanje. Pa čak i to je delovalo... radosno. S toliko Moći bila bi u stanju da sravni palatu, ali se pitala da li je to dovoljno da se suprotstavi Taimu i drugoj dvojici. Žarko je želela da ima jedan od tri angreala koja su pronašli u Ebou Daru, a koji su sada bili zaključani na sigurnom s ostalim stvarima iz skrovišta dok ne nađe vremena da ih ponovo proučava.

Taim je s prezirom odmahnuo glavom, a poluosmeh mu je zaigrao na usnama. „Gde su vam oči?“ Glas mu je bio tih, ali odlučan i podrugljiv. „Ovde su dve Aes Sedai. Zar se bojite dve Aes Sedai? Osim toga, ne želite valjda da uplašite buduću kraljicu Andora.“ Njegovi pratioci se vidno opustiše, pa pokušaše da oponašaju njegov nadmen i gord stav, koji je i ne razmišljajući zauzeo.

Rina nije znala ništa o saidaru ili saidinu; okrenula se prema njima čim su ušli i namrštila se. Aša’mani ili ne, ona očekuje da se ljudi ponašaju onako kako dolikuje. Promrmljala je nešto sebi u bradu, ali ipak nedovoljno tiho. Reći „podmukli pacovi" bile su taman čujne.

Prva služavka pocrvene kada je shvatila da ju je svako u sobi čuo i Elejni se ukaza nezamisliva prilika da vidi Rinu Harfor pometenu. To je u stvari značilo da se žena ispravila i rekla, s dostojanstvom i mirnoćom na kojoj bi joj mogli pozavideti i vladari: „Oprostite mi, gospo Elejna, ali rečeno mi je da su pacovi poharali ostave. Vrlo neobično za ovo doba godine, i toliko mnogo njih. Ako biste me izvinili, moram da se uverim da su moja uputstva za pacolovce i zamke sa otrovom sprovedena."

„Ostani", reče joj Elejna hladno. Mirno. „S gamadima se možeš obračunati kada za to bude vreme." Dve Aes Sedai. Nije shvatio da Renaila može da usmerava i naglasio je dve. Da li bi već tri žene bile neka prednost? Ili ih je bilo potrebno više? Očigledno Aša’mani su bili svesni nekih prednosti koje imaju žene povezane u krug manji od trinaest. Da li bi joj prišli bez dozvole? „Možeš pokazati izlaz ovim čestitim domaćinima kada završim s njima." Taimovi saputnici se namrštiše na naziv „domaćin", ali on jedva da je dopustio sebi onaj svoj poluosmeh. Bio je dovoljno bistar da shvati da je mislila na njega kada je govorila o gamadi. Svetlosti! Možda je Randu ovaj čovek nekada bio potreban, ali zašto bi ga zadržao sada, i to na tako uticajnom položaju? Kako god bilo, njegov uticaj mu ovde ništa ne vredi.