„Samo zapamtite“, odlučno je rekla, „on ne sme da čuje ništa o doušnicima, niti o dvokorenu, ni bilo čemu sličnom!" Ni najmanje joj ne treba da on odluči kako treba da je „spašava". Muškarci su skloni takvim budalaštinama; Ninaeva je to nazivala „razmišljanjem grudnim maljama" Svetlosti, verovatno bi pokušao da vrati Aijele i Saladejce u grad! U samu palatu! Koliko god bilo gorko takvo priznanje, ako bi odlučio to da učini, ona ga ne bi mogla sprečiti, osim da otvoreno krene u rat, a čak ni to verovatno ne bi bilo dovoljno.
„Ja mu ne govorim ono što ne mora da zna“, reče Min, mršteći se na usukanu služavku razrogačenih očiju koja se, pokušavajući da se nakloni, gotovo rostrla po crveno-smeđim podnim pločicama. Postrance merkajući Min, Elejna se prisetila vremena kada je i sama nosila čakšire, i premišljala je da li bi to mogla ponovo da pokuša. U svakom slučaju su davale više slobode kretanja od sukanja. Ali bez čizama s potpeticom, prosudila je. U njima je Min bila visoka koliko i Avijenda, ali čak se i Birgita uvijala kada je hodala u njima, a s Mininim pripijenim nogavicama i kaputićem koji joj je jedva prekrivao bokove, to je delovalo potpuno sramno.
„Lažeš ga?“ Avijendin glas otežao je od sumnje. Čak je i to kako je na ramenima popravila tamni šal odisalo neodobravanjem, dok je, ne primećujući Elejnu, smrknuto gledala u Min.
„Naravno da ne“, oštro joj odvrati Min, uzvrativši joj i isti pogled. „Osim ako je to neophodno." Avijenda se zakikota, a onda je izgledala zapanjeno što je to učinila, da bi joj na kraju lice delovalo okamenjeno.
Šta će da radi s njih dve? Moraće se dopasti jedna drugoj. Jednostavno će morati. Ali dve žene su se kostrešile jedna na drugu poput mačaka koje se ne poznaju a zatvorene su u malu sobu još otkako su se susrele. O, složile su se gotovo oko svega zaista nije bilo drugog izbora, pogotovo kad nijedna od njih nije bila sigurna kad će sve zajedno moći ponovo da se dočepaju tog čoveka ali se nadala da neće ponovo jedna drugoj pokazivati koliko su vešte u baratanju noževima. To je bilo vrlo opušteno, nije tu bilo nikakvih pretnji, ali bile su vrlo otvorene u vezi s tim. S druge strane, Avijenda je bila zaista zadivljena količinom noževa koje je Min nosila sa sobom.
Dok su žurile pored krakatog mladog sluge koji je nosio poslužavnik sa staklenim zvonima za stone lampe, on im se pokloni. Na svoju nesreću, toliko se bio upiljio u njih da je zaboravio da obrati pažnju na ono što je nosio. Hodnik ispuni zvuk razbijanja stakla koje je popadalo na pločice.
Elejna ponovo uzdahnu. Nadala se da će se uskoro svi navići na novi poredak. Naravno, svem tom zurenju nije bila uzrok ona, kao ni Avijenda niti Min, mada je ona verovatno privlačila nešto pažnje. Ne, razlog su bile Kasijla i Deni, koje su je pratile; zbog njih su se sluge saplitale i kolačile oči. Sada je imala osam telohraniteljki, a ove dve su stajale na straži pred njenim vratima kada se bila probudila.
Verovatno je nešto od tog piljenja bilo zato što je Elejna uopšte imala stražarke koje su išle za njom, a gotovo sigurno zbog toga što su to bile zene. Na to se niko nije navikao, još uvek. Ali Birgita je bila rekla da će ih doterati da deluju svečano, i tako je i bilo. Mora da je naterala svaku krojačicu i šeširdžiju u palati da otpočne s radom, odmah pošto je sinoć napustila Elejnine odaje. Svaka žena je imala jarkocrveni šešir s dugom belom perjanicom, koja je bila položena uz široki obod, a preko grudi im široke crvene trake behu obrubljene snežnobelom čipkom, s koje su se spuštali upadljivi beli lavovi. Grimizni kaputići s belim okovratnikom bili su od svile, a malo izmenjen kroj im je bolje pristajao: spuštali su se gotovo do kolena crvenih čakšira s belom prugom na spoijnoj strani nogavica. Bleda čipka visila im je u slapovima sa zglobova i ispod grla, a crne čizme bile su im toliko navoštene da su se presijavale. Izgledale su veoma gizdavo, a čak se i naoko povučena Deni pomalo šepurila. Elejna je pretpostavljala da će to biti još izraženije kada budu spremni novi opasači i zlatom ukrašene kanije, kao i uglačani šlemovi i grudni oklopi. Birgitin grudni oklop beše oblikovan za ženu, a Elejni se činilo da je to siguran razlog iskolačenih očiju svuda po palati.
U ovom trenutku Birgita je bila zauzeta ispitivanjem žena kako bi izabrala svih dvadeset telohraniteljki. Elejna je mogla da oseti kako je usredsređena, bez ikakvog znaka fizičke aktivnosti, tako da to mora da je bilo to, osim ako nije čitala ili igrala kamenčiće, samo što je ona vrlo retko uzimala makar jedan slobodan trenutak za sebe. Elejna se nadala da će se zaustaviti na dvadeset. Nadala se i da je Birgita suviše zauzeta te da neće primetiti da je zagušila vezu, dok ne bude prekasno. Kad se samo seti koliko se brinula da će Birgita osetiti nešto što nije želela, a rešenje se nalazilo u postavljanju jednog jedinog, jednostavnog pitanja Vandeni. Odgovor je bio žalosno podsećanje na to koliko je, u stvari, malo znala o tome šta znači biti Aes Sedai, pogotovo nekim stvarima za koje su druge sestre smatrale da se podrazumevaju. Izgleda da je svaka sestra koja je imala Zaštitnika znala kako se to radi, pa čak i one koje su odlučile da budu bez njih.
Bilo je čudno kako se ponekad stvari razvijaju. Da nije bilo telohraniteljki, da se nije pitala kako da izbegne i njih i Birgitu, nikada joj ne bi palo na pamet da postavi to pitanje, ne bi naučila prigušivanje na vreme, niti bi mogla ovo da uradi. Naravno, nije nameravala da se izvuče od svojih telohraniteljki u skorije vreme, ali najbolje je bilo biti unapred pripravan, za svaki slučaj. Birgita sasvim sigurno ne bi dozvolila ni njoj ni Avijendi da same lutaju gradom, danju ili noću, nikada više.
Dolazak pred Ninaevina vrata potpuno joj je iz glave odagnao Birgitu. Samo što neće smeti da priguši vezu sve do poslednjeg trenutka. Rand je bio s druge strane. Rand, zbog koga su joj misli ponekad bile toliko zbrkane da se pitala nije li poput neke budalaste žene koja se naglavačke baca sa zida zbog jednog muškarca. No zbog Randa se ponekad zaista osećala bezumno. Hvala Svetlosti, barem on to nije mogao da zna.
„Čekajte ovde, napolju, i ne puštajte nikoga“, naredila je stražarkama. Sada nije smela da dopusti da je ometaju. Uz malo sreće, niko neće razaznati značenje uniforme njenih telohraniteljki, jer su još uvek bile nove. „Zadržaću se samo nekoliko minuta.“
One joj uzvratiše pozdravom, rukom preko grudi, i zauzeše mesta sa obe strane vrata. Kasijla kamenog lica, sa šakom na balčaku, Deni blago se smeškajući i obema rukama držeći svoju močugu. Elejna je bila sigurna da čvrsta žena misli kako ju je Min dovela ovamo da bi se sastala s tajnim ljubavnikom. Pretpostavljala je da to misli i Kasijla. Teško da su pred dvema ženama bile povučene koliko je trebalo; nijedna nije pomenula njegovo ime, ali bilo je više nego dovoljno „on ovo“ i „on ono“. Pa, makar nijedna nije pokušala da nađe neki izgovor kako bi se izvukla i podnela izveštaj Birgiti. Ako su bile njen telohraniteljke, onda su bile njene telohraniteljke, a ne Birgitine. Osim što one neće zadržati Birgitu napolju ako prerano priguši vezu.
A onda je shvatila da okleva. Čovek o kome je sanjala svake noći nalazio se s druge strane tih vrata, a ona je stajala ovde poput neke glupače. Toliko je čekala, toliko ga je želela, a sada ga se gotovo plašila. Neće dopustiti da ovo krene naopako. Pribrala se, s naporom.
„Jeste li spremne?" Glas joj nije bio čvrst koliko se nadala, ali makar nije drhtala. U stomaku je osećala leptiriće koji su bili veliki kao lisice. To joj se već dugo nije desilo.
„Naravno“, reče Avijenda, ali prvo je morala da proguta knedlu.
„Spremna sam“, slabašno prozbori Min.
Ušle su bez kucanja, brzo zatvorivši vrata za sobom.
Ninaeva skoči na noge iskolačenih očiju još i pre nego što su potpuno ušle u dnevnu sobu, ali Elejna jedva da je primećivala nju, ili Lana, iako je slatkasti miris Zaštitnikove lule ispunjavao odaju. Rand je stvarno bio tamo; bilo je tako teško poverovati da će biti. Ogavna maska koju joj je Mina bila opisala nestala je, izuzimajući otrcanu odeću i grube rukavice, a on je bio... prelep.