Grendalina haljina potpuno pocrne, gubeći providnost. Iščupavši ruku uz zvučnu psovku, brzim koracima udalji se od stolice. Arangar se zakikota.
„Šta si time htela da kažeš?“, oštro upita Osan’gar, iskobeljavši se iz stolice. Kada se našao na nogama, zauzeo je stav predavača, uhvativši se za revere, a i glas mu zazvuča predavački. „Prvo i prvo, draga moja Grendal, sumnjam da bih čak i ja uspeo da pronađem način da sa saidina uklonim senku Velikog gospodara. Al’Tor je divljak. Šta god da pokuša, pokazaće se nedovoljnim, a ja najpre ne mogu da poverujem da on uopšte zna odakle bi mogao da počne. U svakom slučaju, mi ćemo ga zaustaviti jednostavno zato što Veliki gospodar tako naređuje. Mogu da shvatim strah od nezadovoljstva Velikog gospodara ako nekako ne bismo uspeli, koliko god to bilo neverovatno, ali zbog čega bi se iko od nas koje si izdvojila nešto posebno bojao?“
„Slep kao i uvek i suv kao i uvek", promrmlja Grendal. Pošto je povratila smirenost, haljina joj je ponovo bila providna izmaglica, iako crvena. Možda nije bila smirena koliko se pretvarala. Ili je, možda, želela da poveruju kako obuzdava neku uzrujanost. Izuzev strejta, svi njeni ukrasi poticali su iz ovog Doba: plamkapi u njenoj zlatnoj kosi, krupni rubin koji joj je visio između grudi, zamršene zlatne narukvice što su joj obavijale oba zgloba. I nešto prilično neobično, za šta se Demandred pitao je li iko primetio. Jednostavan zlatni prsten na malom prstu leve ruke. Jednostavno se nikada nije dovodilo u vezu s Grendal. „Ako taj mladič nekako ipak ukloni senku, pa... Vama koji usmeravate saidin, više neće biti potrebna posebna zaštita Velikog gospodara. Hoće li onda... verovati u vašu... odanost?“ Osmehujući se, pijuckala je svoje vino.
Osan’gar se nije smeškao. Lice mu je bilo bledo, a šake je postavio pred usta. Arangar se uspravi na ivici stolice, više ne pokušavajući da deluje zavodnički. Ruke na krilu zgrčiše joj se poput kandži, a ona pokaza zube Grendal, kao da se sprema da je dohvati za grlo.
Demandred opusti pesnice. Konačno je to bilo na otvorenom. Nadao se da će al'Tor bili mrtav ili, ako to ne uspe, zarobljen pre nego što ova sumnja promoli glavu. Za vreme Rata Moći, više od desetoro Izabranih pomrlo je zato što je Veliki gospodar postajao sumnjičav.
„Veliki gospodar je siguran da ste mu svi vi odani“, objavi Moridin, ušetavši kao sam Veliki gospodar Tame. Često se činilo da on i veruje kako je to tako, a njegovo trenutno dečačko lice to nije nimalo poricalo. I pored onoga što je rekao, to je lice bilo preteće, a potpuna crnina mu je pristajala uz ime Smrt. „Nemate razloga da brinete, sve dok ne prestane da bude siguran.“ Ona devojka, Sindej, tapkala je za njim poput nekog prsatog sitnog kućnog ljubimca u crnom i crvenom. Iz istih razloga, Moridin je na ramenu nosio pacova, koji je bledom njuščicom ispitivao vazduh, a crnim očima sumnjičavo osmatrao prostoriju. Ili je to, možda, bilo bez ikakvog razloga. Isto tako, zbog mladolikog lica nimalo nije delovao manje lud.
„Zbog čega si nas pozvao ovamo?“, zahtevao je da zna Demandred. „Imam isuviše posla, i uopšte nemam vremena za besposlene priče.“ Nesvesno je pokušavao da izgleda viši, bar kao drugi čovek.
„Mesana je ponovo odsutna?“, umesto da odgovori, Moridin je postavio pitanje. „Šteta. Trebalo bi da čuje ovo što imam da kažem.“ Uhvativši pacova za rep i podigavši ga s ramena, posmatrao je kako životinjica bespomoćno maše nogama. Činilo se da za njega ne postoji ništa osim tog pacova. „Male, naizgled nebitne stvari, umeju da postanu veoma bitne", promrmljao je.
„Ovaj pacov. Da li je Isam uspeo da pronađe i ubije onu drugu štetočinu, Fejna. Reč prošaputana u pogrešno uvo i neizrečena uz pravo. Leptir na grani protresa krila, a na drugoj strani sveta ruši se planina." Odjednom, pacov se izvio, pokušavajući da mu zarije zube u zglob. Nezainteresovan, on odbaci stvorenje od sebe. U vazduhu šiknu plamen, nešto vrelije od plamena, i pacova više nije bilo. Moridin se osmehnu.
Iako to nije želeo, Demandred se štrecnu. To je bila Prava moć; ništa nije osetio. Crna ljuspica prolebde preko Moridinovih plavih očiju, a za njom druge, neprestana struja. Taj čovek mora da je mnogo koristio Pravu moć otkad ga je poslednji put video, čim je tako brzo zadobio toliko saa. On sam nikada nije dotakao Pravu moć osim kad je bilo neophodno. Veoma neophodno. Naravno, samo je Moridin sada imao tu povlasticu, otkad je... unapređen. Taj je čovek stvarno bio nenormalan kada ju je tako slobodno koristio. To je bila droga koja je stvarala mnogo veću zavisnost nego saidin, daleko smrtonosnija nego otrov.
Prešavši preko prugastog poda, Moridin spusti šaku Osan’garu na rame, a osmeh mu je, zbog saa, delovao još zlokobnije. Niži čovek proguta knedlu uzvrati mu osmehom, oklevajući. „Dobro je da nikada nisi razmišljao o uklanjanju senke Velikog gospodara“, tiho reče Moridin. Koliko dugo je stajao napolju? Osan’garov osmeh postade još bolniji. „Al’Tor nije mudar kao ti. Reci im, Sindej."
Sitna žena se ispravi. Po licu i obliku bila je sočno punačka, spremna da bude ubrana, ali njene krupne plave oči bile su ledene. Breskva možda. Breskve su bile otrovne, tu i tamo. „Pretpostavljam da se sećate Čoedan Kala“, nije postojao nikakav napor koji bi od tog niskog zadihanog glasa napravio išta drugo osim zavodljivog, ali ipak je uspela da iz njega izbija sarkazam. „Lijus Terin ima dva ključa, po jedan za svaku statuu. A zna i ženu koja je dovoljno jaka da koristi žensku polovinu. Namerio je da upotrebi Čoedan Kal za svoje delo.“
Gotovo svi progovoriše istovremeno.
„Mislila sam da su svi ključevi uništeni!“, povika Aran’gar, skočivši na noge. Oči je iskolačila od straha. „Mogao bi raspolutiti svet samo pokušavajući da upotrebi Čoedan Kal!“
„Da si ikad pročitala još nešto osim istorijskih knjiga, znala bi da je gotovo nemoguće uništiti ih!“, brecnu se na nju Osan’gar. Ali i on je vukao okovratnik kao da mu je preuzan, a oči su mu delovale spremno da iskoče iz duplji. „Otkud ta devojka zna da ih on ima? Kako?“
Čim su reči sišle sa Sindejinih usana, Grendal ispusti čašu vina koja nastavi da poskakuje po patosu, s kraja na kraj. Haljina joj postade grimizna poput sveže krvi, a usne joj se iskriviše kao da će se ispovraćati. „A ti si se nadao da ćež tek tako naleteti na njega!“, vrisnula je na Demandreda. „Nadao si se da će ga neko drugi naći za tebe! Budalo! Buda!o!“
Demandred pomisli da je Grendal pomalo prenapadna, čak i za nju. Mogao se kladiti da je ova objava uopšte nije iznenadila. Čini se da bi vredelo držati je na oku. Ništa nije rekao.
Spustivši ruku preko srca, potpuno nalik ljubavniku, Moridin joj vrhovima prstiju nakrivi bradu. Oči su joj sijale ogorčenjem, ali lice joj beše kao u stene, nepromenljivo. U svakom slučaju prihvatala je njegovu pažnju poput nekakve praznoglave lutke. „Sindej zna mnogo šta“, meko reče Moridin, „i govori mi sve što zna. Sve.“ Sitna žena ni za trenutak nije promenila izrazlica, ali je primetno podrhtavala.
Ona je predstavljala zagonetku za Demandreda. U početku i e mislio da j e reinkarnacija Lanfear. Tela za prelazak navodno su se birala po dostupnosti, ali Osan’gar i Arangar bili su dokaz okrutnog smisla za humor Velikog gospodara. Bio je siguran, sve dok mu Mesana nije rekla da je devojka slabija od Lanfear. Mesana i ostale smatrale su da je iz ovog Doba. A opet, govorila je o Al’Toru kao o Lijusu Terinu, baš kao što je to činila Lanfear, a o Čoedan Kalu kao neko ko dobro poznaje užase koje je izazvao za vreme Rata Moći. Samo je kobna vatra podsticala veći strah, a i to je bilo za dlaku. Ili ju je Moridin obučio zarad samo njemu znanih ciljeva? Ako je on imao ikakve stvarne ciljeve. Uvek je postojalo vreme kada su postupci tog čoveka bili potpuno ludilo.
„Dakle, kako izgleda na kraju krajeva, moraće ipak da bude ubijen, reče Demandred. Nije mu bilo lako da sakrije zadovoljstvo. Rand al’Tor ili Lijus Terin Telamon, lakše bi mu bilo kada bi znao da je taj čovek mrtav. „Pre nego što bi mogao uništiti svet, i nas. Zbog toga je još hitnije da ga uhvatimo.“ „Ubijen?“ Moridin postavi ruke kao da nešto odmerava. „Ako baš dođe do toga, da“, konačno je rekao. „ Ali nije nikakva muka pronaći ga. Kada bude dotakao Čoedan Kal, znaćete gde je. I otići ćete tamo i uhvatićete ga. Ili ćete ga ubiti, ako to bude neophodno. Nae’blis je govorio."