„Viđao sam i ranije takve kao Što si ti“, iznenada reče Noel. Iskrivljeni starac bio je slika i prilika tereta godina i iscrpljenosti, ali oči, kojima je proučavao Meta, bile su sjajne i oštre. „Neki ljudi oko sebe imaju nešto zbog čega ih drugi prate, kud god da ovi povedu. Neki vode u propast, drugi do slave. Mislim da če tvoje ima završiti u istorijskim knjigama."
Harnan je delovao zbunjeno koliko i Fergin. Vanin pljunu i vrati se ležanju, ponovo otvorivši knjigu.
„Možda, ako sva moja sreća nestane", promrlja Met. Znao je šta je potrebno da bi se završilo u istoriji. Čovek može da bude ubijen ako se bavi nečim takvim.
„Bolje se očisti pre nego što te vidi“, iznenada dobaci Fergin. „Jedan i jedan da će sve to blato delovati na nju kao čičak ispod sedla.“
Besno smaknuvši šešir, Met se dugim koracima uputi napolje ne progovorivši ni reč. Pa, išao je koliko je mogao brzo, pošto je šepao uz svoj štap za hodanje. Pre nego što su se vrata zatvorila za njim, čuo je kako Noel počinje priču o vremenu kada je plovio na brodovima Morskog naroda i naučio da se kupa u slanoj morskoj vodi. Bar je tako ta priča počinjala.
Imao je nameru da se očisti pre nego što ga Tilin bude videla zaista ali dok je šepao kroz hodnike obložene tapiserijama s cvetičima, koje su u Ebou Daru nazivali letnjim zavesama, zbog godišnjeg doba koje su predstavljale, četvorica slugu u zelenim i belim livrejama palate, i ni manje ni više nego sedam sobarica, nagovestiše mu da bi možda želeo da se okupa i da promeni odeču pre nego što ga kraljica vidi, nudeći mu da mu pripreme kupatilo i donesu čistu odeću pre nego što iko sazna za to. Oni nisu znali sve o njemu i Tilin, hvala Svetlosti niko osim njega i Tilin nije znao najgore delove ali već su znali krvavo previše. Što je još gore, oni su to odobravali, svako od tih spaljenih slugu u toj spaljenoj Tarezinskoj palati. Kao prvo, Tilin je bila kraljica, pa je, što se njih ticalo, mogla da radi kako joj se hoće. Kao drugo, živci su joj bili na ivici žileta još otkad su Seanšani zauzeli grad, a ako je oribani Met Kauton, upakovan u čipku, mogao da je smetne da im za sitnicu pootkida noseve, onda su bili spremni da ga izribaju iza ušiju i da ga upakuju u čipku kao nedeljni paket!
„Blato?“, obratio se lepuškastoj nasmejanoj služavci, koja je bila raširila suknje u naklonu. Njene tamne oči su svetlucale, a duboki izrez njenog gornjeg dela haljine pokazivao je poveći deo poprsja koje se gotovo moglo meriti s Rizelinim. Nekog drugog dana, možda bi posvetio malo vremena da uživa u pogledu. „Kakvo blato? Ne vidim nikakvo blato!“ Ona razjapi vilicu i zaboravi da se uspravi, piljeći u njega iz tog čudnog položaja dok je on hramao dalje.
Džuilin Sandar, koji se iznenada pojavio iza ugla, gotovo da se sudario s njim. Tairenski hvatač lopova odskoči uz prigušenu psovku, a tamnoputo lice mu posive, dok nije shvatio koga je gotovo pregazio. Onda promrmlja izvinjenje i požuri dalje.
„Je li te to Tom upetljao u svoje budalaštine, Džuiline?" upita Met. Džuilin i Tom delili su sobičak duboko u odajama za poslugu, i nije bilo nikakvog izgovora da se on nađe ovde. U tom tamnom tairenskom kaputu, koji mu se spuštao gotovo do vrhova čizama, Džuilin se isticao među poslugom kao neki patak usred kokošinjca. Surot je bila vrlo stroga u vezi s tim, stroža čak i od Tilin. Jedini razlog koji je Metu pao na pamet bilo je, šta god da je to bilo, ono što su Tom i Beslan petljali. „Ne, ne moraš da mi objašnjavaš. Dao sam ponudu Harnanu i ostalima, a otvorena je i za tebe. Ako hoćeš da odeš, daću ti novac za to.“
U stvari, Džuilin nije delovao spreman da mu kaže bilo šta. Hvatač lopova zadenuo je palčeve za pojas i susreo se s Metovim pogledom. „Šta su ti Harnan i ostali rekli? I šta je Tom namerio da ti to nazivaš budalaštinama? Ovo su oni krovovi preko kojih on zna da pređe bolje nego ti ili ja.“
„Golam je još uvek u Ebou Daru, Džuiline.“ Tom je znao da je Igra kuća ono što oti poznaje, i obožavao je da gura nos u politiku. „Taj stvor je pokušao da me ubije, nešto malo ranije, večeras.“
Džuilin zastenja kao da je dobio udarac u stomak, pa pređe rukom kroz kratku crnu kosu. „Imam razlog da ostanem još malo“, rekao je, „i pored toga.“ Glas mu se malo promenio; postao je pomalo tvrdoglav i odbramben i prošaran krivicom. Koliko je Met do sada video, on nikada nije imao vrludav pogled, ali kada muškarac izgleda tako, to može da znači samo jedno.
„Povedi je sa sobom“, reče Met. „A ako ne želi da pođe, pa, nećeš biti ni sat vremena u Tiru pre nego što budeš imao po jednu ženu na svakom kolenu. Tako je to sa ženama, Džuiline. Ako te jedna odbije, uvek postoji druga koja će pristati."
Sluga koji je žurio pored njih, naručja punog lanenih ubrusa, iznenađeno se zagleda u blatnjavog Meta; Džuilin je, međutim, pomislio da gleda u njega, pa izvuče palčeve iz pojasa i pokuša da deluje malo poniznije. Bez nekog naročitog uspeha. Tom je možda spavao među slugama, ali od samog početka on je nekako to prikazao kao sopstveni izbor, čudaštvo, i niko ne bi smatrao neobičnim ako bi ga sreo ovde gore, možda kako se uvlači u Rizelinu sobu, koja je nekada bila Metova. Džuilin je naširoko i nadugačko objašnjavao kako je on hvatač lopova nikada lovac na lopove i toliko puta se isprsio pred nekim naduvenim lordićem ili uobraženim trgovcem da bi im pokazao kako nije ništa gori od njih, i da svi u palati znaju ko je on. Kao i gde bi trebalo da bude; dole, ispod stepeništa.
„Moj gospodar je suviše mudar", izjavio je preglasno, pa se ukočeno, isprekidano poklonio. „Moj gospodar zna sve o ženama. Ako će moj lord oprostiti ovom poniznom čoveku, moram se vratiti na svoje mesto.“ Okrenuvši se da krene, dobacio je preko ramena, još uvek glasno. „Načuo sam danas kako kraljica namerava ako se moj gospodar još jednom pojavi izgledajući kao da su ga vukli ulicama da na mom gospodaru isproba svoju šibu.“
I to je bio kamičak zbog kojeg su se kola prepolovila.
Raskrilivši vratnice Tilininih odaja, Met ušeta krupnim koracima, baci šešir preko sobe... I zaustavi se u mestu, razjapljenih usta, dok mu se sve što je nameravao da kaže zamrzlo navrh jezika. Šešir mu pade na ćilime i otkotrlja se, nije video kuda. Nalet vetra zatrese visoke prozore s trostrukim lukovima koji su vodili na dugi, rešetkom zaštićen balkon koji je gledao na Trg Mol Hara.
Tilin se okrenu u stolici izrezbarenoj da liči na pozlaćeni bambus i nastavi da pilji u njega preko zlatnog pehara. Talasi sjajne crne kose prošarane sedim na slepoočnicama uokvirivali su prelepo lice sa očima ptice grabljivice, koje u ovom trenutku nije delovalo ni najmanje zadovoljno. Činilo se da je preplavljen primećivanjem nevažnih sitnica. Malo je zaljuljala prekrštenu nogu, nabravši slojeve zelenih i belih podsukanja. Bledozelena čipka krasila joj je polukružni otvor haljine, odakle su se upola pokazivale pune grudi, među kojima je visio njezin draguljima ukrašen venčani nož. Nije bila sama. Surot je sedela naspram nje, mršteći se na svoj pehar vina i udarajući dugim noktima po rukohvatu stolice, lepuškasta i pored toga što joj je kosa bila obrijana sa strane a ostala joj je duga kresta, ali je naspram nje Tilin delovala kao pitomi zec. Po dva nokta na svakoj ruci bila su joj lakirana u plavo. Pored nje je sedela ni manje ni više nego mlada devojka, isto odevena u cvetovima umetnički ukrašenu tuniku preko plisirane bele suknje, ali s velom koji joj je prekrivao celu glavu činilo se da je potpuno obrijana! i na sebi nosila celo bogatstvo u rubinima. Čak i tako zapanjen, još uvek je primećivao rubine i zlato. Vitka žena, tamna gotovo koliko i njena potpuno crna haljina i visoka čak i za neku Aijelku, stajala je iza devojčine stolice prekrštenih ruku, jedva prikrivajući nestrpljivost. Njena talasasta crna kosa bila je kratka, ali uopšte nije bila obrijana, tako da ona nije bila ni od Krvi, niti je bila so'đin. Svojom kraljevskom lepotom bila je zasenila i Tilin i Surot. Primećivao je i lepe žene, čak i kad je imao utisak da ga je neko udario maljem u glavu.