Ona staloženo pogleda Galada. „Naređenje, Galade? Zar se ja ništa ne pitam?“
On se namršti, pa se nagnu ka njoj i prošapta: „Ima li on još koga u zatočeništvu? Čime te drži u šaci?“
Ona odmahnu glavom i tiho odgovori: „Galade, ovaj čovek nije ono što misliš. Jeste neotesan i svakako mi se ne dopada to što radi Andoru, ali nije prijatelj Senke. Imam više razloga da se bojim tvojih... saradnika, nego Perina Ajbare.“
Da, ona zaista ima razloga da ne veruje Deci. Dobrih razloga. „Moja gospo, hoćeš li da pođeš sa mnom? Dajem ti reč da ćeš u svakom trenutku moći da odeš i da se vratiš u Ajbarin logor. Šta god da si u prošlosti propatila od Dece, sada ćeš zaista biti bezbedna. To ti se kunem."
Morgaza klimnu.
„Damodrede", kaza Ajbara, „sačekaj malo."
Galad se okrenu, pa opet spusti ruku na balčak. Ne kao pretnju, već kao podsetnik. Mnogi u paviljonu počeše da šapuću. „Da?“, upita Galad.
„Hteo si sudiju“,poče Ajbara. „Bi li prihvatio da tvoja majka bude u toj ulozi?"
Galad se ni trenutka nije kolebao. Naravno; ona je kraljica od svog osamnaestog imendana i gledao ju je kako sudi. Ona je poštena. Stroga, ali poštena. No da li će je ostala Deca prihvatiti? Podučavale su je Aes Sedai. Na nju će gledati kao na jednu od njih. U tome je muka. Ali ako će to pružiti izlaz iz tih okolnosti u kojima se svi oni nalaze, možda će moći da ih natera da uvide istinu.
„Prihvatio bih“, odgovori Galad. „A ako bih ja jamčio za nju, prihvatili bi je i moji ljudi."
„Pa", reče Ajbara, „prihvatam je i ja.“
Obojica se okrenuše da pogledaju Morgazu. Ona je stajala u svojoj jednostavnoj žutoj haljini, svakog trena delujući sve više kao kraljica. „Perine“, obrati mu se ona, „ako budem sudila u sporu, neću ublaživati svoje odluke. Prihvatio si me kada mi je bilo potrebno utočište - i na tome sam zahvalna. Ali ako zaključim da si počinio ubistvo, ipak ću obznaniti svoju odluku."
„To je u redu", odgovori Ajbara. Delovao je iskreno.
„Moj gospodaru kapetane zapovedniče" prošapta mu Bajar na uvo, zvučeći kao da izgara u groznici. „Bojim se da će ovo biti lakrdija! Nije rekao da će se podvrći kazni."
„Ne, nisam", reče Ajbara. Kako li mu uspeva da čuje to šaputanje? „To bi bilo besmisleno. Vi mislite da sam Prijatelj Mraka i ubica. Ne bi prihvatili moju reč da ću se podvrći kazni sem ako nisam u vašem zatočeništvu - što neću dopustiti."
„Vidiš?", sada glasnije upita Bajar. „Čemu to?"
Galad opet pogleda Ajbaru pravo u te njegove zlatne oči. „To će nam omogućiti da se održi suđenje", odgovori, osećajući se sve sigurnije. „I pravnu osnovu. Počinjem to da uviđam, Dete Bajare. Moramo da dokažemo naše tvrdnje, inače nismo ništa bolji od Asunave."
„Ali suđenje neće biti pošteno!"
Galad se okrenu da pogleda visokog vojnika. „Da li ti to sumnjaš u nepristrasnost moje majke?"
Ispijeni čovek se ukoči, pa odmahnu glavom. „Ne, moj lorde kapetane zapovedniče."
Galad se opet okrenu da pogleda Ajbaru. „Zamoliću kraljicu Alijandru da dopusti da ovo suđenje bude pravno obavezujuće u njenom kraljevstvu."
„Dopustiću to, ako lord Ajbara zatraži." Zvučala je kao da joj je nelagodno.
„Tražim, Alijandra", reče Perin. „Ali samo ako Damodred pristane da pusti na slobodu sve moje ljude koje je zarobio. Zadrži potrepštine, ali pusti moje ljude - kao što si mi obećao da ćeš mi učiniti."
„U redu", odgovori mu Galad. „To će se dogoditi kada suđenje počne. Dajem reč. Kada ćemo se sastati?"
„Daj mi nekoliko dana da se pripremim."
„Onda, za tri dana", kaza mu Galad. „Održaćemo suđenje ovde, u ovom paviljonu i na ovom mestu."
„Dovedi svoje svedoke", kaza mu Ajbara. „Biću ovde."
27
Poziv na glasanje
Ne protivim se preispitivanju gospodara Zmaja, čitala je Egvena pismo, sedeči u svojoj radnoj sobi. Štaviše, što neki čovek ima potpuniju i sveobuhvatniju moć, to je takvo preispitivanje nužnije. Međutim, znaj da ja nisam čovek koji olako poklanja svoju vernost - i da sam mu svoju vernost podario. I to ne zbog prestola koji mi je on dao, već zbog onoga što je učino za Tir.
Da, on svakim danom postaje sve nestalniji. Ali šta drugo da očekujemo od Ponovorođenog Zmaja? On će slomiti svet. Znali smo to kada smo mu se zakleli na vernost, kao što pomorac ponekad mora da bude odan kapetanu koji svoj brod tera pravo na hrid. Kada se iza broda digne oluja kroz koju je nemoguće ploviti, hrid se nameće kao jedina mogućnost.
Ipak, tvoje reči bude zabrinutost. Uništenje pečata nije nešto što se sme preduzeti bez brižljivog razmatranja. Gospodar Zmaj mi je naložio da okupim vojsku u njegovo ime - i to sam učinio. Ako obezbediš kapije koje si obećala, dovešću nešto vojske na to sastajalište, sa odanim visokim lordovima i gospama. Međutim, primi na znanje da me veoma zabrinjava seanšansko prisustvo zapadno od mene. Većina mojih vojski mora da ostane u Tiru.
Egvena jednim prstom lupnu po tom listu hartije. Zadivljena je - Darlin je to napisao, umesto da pošalje glasnika s napamet naučenom porukom. Ako glasnik padne u pogrešne ruke, uvek se može poricati da je ono što je odao tačno. Teško je osuditi čoveka zbog izdaje samo na osnovu svedočenja jednog glasnika.
Ali reči na hartiji... Odvažno. Time što ih je ispisao, Darlin kao da je kazao: „Nije me briga hoće li gospodar Zmaj otkriti ono što sam napisao. Stojim iza toga.“
Ali da ostavi većinu svoje vojske u Tiru? Neće moći tako. Egvena umoči pero u mastionicu.
Kralju Darline, tvoja zabrinutost za tvoje kraljevstvo veoma je odmerena i na mestu, kao i odanost čoveku koga slediš.
Znam da Seanšani predstavljaju opasnost po Tir, ali ne zaboravimo da je u ovim najgorim danima naša glavna briga Mračni, a ne Seanšani. Možda je lako misliti da je čovek bezbedan od Troloka kada je toliko daleko od borbenih redova, ali kako ćeš se osećati kada Andor i Kairhijen padnu i više ne mogu da te brane? Od Seanšana te razdvaja na stotine milja.
Egvena zastade. I Tar Valon je od Seanšana bio stotinama milja daleko, pa umalo nije uništen. On je u pravu što se boji - i to što razmišlja o tome zaista znači da je dobar kralj. Međutim, potrebna joj je njegova vojska na Merilorskom polju. Možda bi ona mogla da mu ponudi neki način da istovremeno bude bezbedan i da joj pomogne s Random.
Ilijan se za sada drži, napisala je. I predstavlja branu između Seanšana i tebe. Obezbediću ti kapije, ali takođe ti obećavam da ću ti - u slučaju da Seanšani napadnu Tir - obezbediti kapije da se smesta vratiš i braniš svoju zemlju.
Zastala je, kolebajući se. Dobri su izgledi da su Seanšani sada naučili kako da Putuju. Niko nije bezbedan od njih, ma koliko blizu ili daleko bio. Ako reše da napadnu Tir, možda ni to što će obezbediti kapije za Darlina ne bude dovoljna pomoć.
Naježi se, prisetivši se vremena koje je ona provela sa Seanšanima, zarobljena i kao damane. Prezire ih i mrzi toliko da je to ponekad brine. Ali Darlinova podrška je ključna za njene namere. Ona stisnu zube i nastavi da piše.