On diže pogled, ruku i dalje sklopljenih, a u očima mu se videlo da je uznemiren. „Pogrešno sam optužio Valdu. Kada sam izašao pred njega, rekao sam da zahtevam suđenje pod Svetlošću zbog toga što te je zloupotrebio i ubio. Polovina toga bila je pogrešna. Pogrešio sam, makar delimično. Bez obzira na tu činjenicu, drago mi je što sam ga ubio."
Dah joj zastade u grlu. Valda je navodno bio jedan od najvećih živih mačevalaca. A Galad ga je pobedio u dvoboju? Taj mladić? Ali on više nije mladić. Galad je sebi izabrao i teško joj je bilo da ga osuđuje zbog tih izbora. Na neki način, oni su dostojniji divljenja nego njeni.
„Dobro si postupio", odgovori mu ona. „Valda je bio obična zmija otrovnica. Sigurna sam da se on krio iza Nijalove smrti. Galade, celom svetu si učinio uslugu."
On klimnu. „Zaslužio je da umre, zbog onoga što ti je učinio. Ali svejedno ću morati da izdam objavu." Ustade, pa prekrsti ruke iza leđa i stade da hoda napred- nazad, a njegova bela odeća kao da je blistala na svetlosti. „Objasniću da je moja optužba da te je ubio bila lažna, ali da je Valda svejedno zaslužio smrt zbog svojih drugih prestupa. Grdnih prestupa." Zastade na trenutak. „Voleo bih da sam to znao."
„Sine, ništa ne bi mogao da uradiš", odgovori mu ona. „Sama sam kriva za svoje zatočeništvo. Kriva sam zbog toga što sam verovala svojim neprijateljima."
Galad odmahnu rukom. „Ako je ono što si čula istinito, Gebrilu nisi mogla da se odupreš. A što se tvog zatočeništva tiče, nisi ti dopala toga jer si verovala svojim neprijateljima, več te je Valda izdao - baš kao sve nas. Zmajevi nikada nisu neprijatelji onima koji hodaju pod Svetlošću."
„A Perin Ajbara?", upita ona.
„Nakot Senke."
„Ne, sine. Ne dopada mi se ponešto što je uradio, ali dajem ti reč da je on dobar čovek."
„Onda će se to pokazati na suđenju", reče joj Galad.
„I dobri ljudi mogu da pogreše. Ako nastaviš sa ovim, to bi moglo da se završi na način koji niko od nas ne želi."
Galad se ukoči i namršti. „Majko, da li ti to hoćeš da kažeš da bi njemu trebalo dopustiti da se oslobodi za svoj zločin?"
„Hajde", mahnu mu ona. „Sedi. Uhvatiće me vrtoglavica od tog tvog koračanja napred-nazad."
Možda zbog toga što se tek u skorije vreme uzdigao na položaj gospodara kapetana zapovednika, ali već kao da se nakostrešio na njenu naredbu. Međutim, ipak je seo.
Začudo, opet se ponašala kao kraljica. Galad je tih teških meseci uopšte nije video. O njoj je razmišljao kao o staroj Morgazi, pa se zbog toga ona u njegovoj blizini zapravo osećala kao prava Morgaza. Skoro.
Nijal ju je držao u zatvoreništvu, ali ju je poštovao, a ona je počela da misli kako bi i ona njega mogla da poštuje. Šta li se desilo sa onom tablom na kojoj su ona i Nijal onako često igrali kamenove? Nimalo joj se ne dopada zamisao da bi se moglo desiti da je slomljena u seanšanskom napadu.
Hoće li Galad postati gospodar kapetan zapovednik kakav je Nijal bio, ili možda još bolji? Kraljica u njoj, kraljica koja se ponovo probudila iz dremeža, želela je da nađe neki način da uzdigne njegovu svetlu stranu i priguši mračnu.
„Galade", upita ga, „šta ćeš uraditi?"
„U vezi sa suđenjem?"
„Ne. Sa ovom tvojom vojskom."
„Borićemo se u Poslednoj bici."
„To je za divljenje", kaza mu ona. „Ali znaš li šta to zaista znači?"
„Znači da ćemo se boriti rame uz rame s Ponovorođenim Zmajem."
„I sa Aes Sedai."
„Možemo neko vreme provesti boreći se uz veštice, ako je to zarad opšteg dobra."
Ona sklopi oči i uzdahnu. „Galade, slušaj samo sebe šta pričaš. Nazivaš ih vešticama? Bio si tamo da se obučavaš, možda čak i da bi postao Zaštitnik?"
„Da."
Ona otvori oči. Zvučao je tako iskreno. Ali čak i najopasniji i najnasilniji psi umeju da budu iskreni. „Majko, znaš li šta su one uradile Elejni?" upita je.
„Misliš to što su je izgubile?" Morgaza je i dalje bila besna zbog toga.
„Slale su je na zadatke", odvrati on, glasa prepunog gađenja. „Odbile su da mi dozvole da je vidim, verovatno zbog toga što su je slale u opasnost. Sreo sam je kasnije, van Kule."
„Gde je ona?" željno upita Morgaza.
„Ovde, na jugu. Moji ljudi Aes Sedai nazivaju vešticama. Ponekad se pitam koliko je to blizu istine."
„Galade..."
„Nisu sve žene koje koriste Jednu moč same po sebi zle", reče on. „To je pogrešno verovanje koje Deca gaje. Put Svetlosti ne tvrdi to; samo kaže da iskušenje koje sa sobom nosi koriščenje Jedne moći ume da iskvari. Verujem da su žene koje sada rukovode Belom kulom dopustile da ih njihove sebične spletke zaslepe."
Ona klimnu, pošto nije želela da se raspravlja oko toga. Hvala Svetlosti što Elaida nije tu, pa ne može da čuje takvo zaključivanje!
„Bilo kako bilo", nastavi on. „Borićemo se rame uz rame s njima i Ponovorođenim Zmajem, pa i s tim Perinom Ajbarom - ako to bude potrebno. Borba protiv Senke važnija je od svega ostalog."
„Onda hajde da se pridružimo toj borbi", reče mu ona. „Galade, zaboravi na ovo suđenje! Ajbara namerava da raspusti deo ove vojske i da ostatak preda Al’Toru."
On je pogleda pravo u oči, pa klimnu. „Da. Sada shvatam da te je Šara dovela k meni. Putovaćemo s vama. Posle suđenja."
Ona uzdahnu.
„Ne činim ovo svojevoljno", kaza joj Galad i opet ustade. „Upravo je Ajbara predložio da mu se sudi. Grize ga savest i bilo bi pogrešno da mu se uskrati ova prilika. Neka dokaže svoju nevinost nama i sebi. Onda možemo da nastavimo." Oklevajući pruži ruku i dodirnu mač u belim kanijama, koji je stajao na njegovom ormariću. „A ako nastavimo bez njega, onda će počivati u Svetlosti, pošto je platio za svoje zločine."
„Galade", upita ga ona, „znaš li da je Lini među ljudima iz Perinovog tabora, koje si ti zarobio?"
„Trebalo je da se javi i da mi se pokaže. Oslobodio bih je."
„Ali nije. Čula sam te kako samo što nisi otvoreno zapretio da ćeš pogubiti zatvorenike ako Perin ne pristane na bitku. Da li bi to zaista učinio?"
„Njihova krv pala bi na njegovu dušu.“
„Linina krv, Galade?"
„Ja... primetio bih je među ostalima i izvukao iz opasnosti."
„Dakle, ubio bi one ostale?", nastavi s pitanjima Morgaza. „Ljude koji nisu učinili ništa loše i čija je jedina krivica to što ih je Ajbara obmanuo?"
„Do tih pogubljenja nikada ne bi došlo. To je bila samo pretnja."
„Lažeš."
„Bah! Šta je svrha svega ovoga, majko?"
„Da te nateram da razmišljaš, sine", odgovori mu Morgaza. „I to onako kako je ranije trebalo da te ohrabrujem da razmišljaš, umesto što sam te prepustila tvojim jednostavnim opsenama. Život se ne svodi na bacanje novčića, pa koja strana padne. Jesam li ti ikada pričala o suđenju Tamu Felmliju?"
Galad odmahnu glavom. Delovao je razdraženo.
„Saslušaj me. Bio je ciglar u Kaemlinu - i to ugledan. Na početku moje vladavine, bio je optužen da je ubio svog brata. Bio je dovoljno ugledan i slučaj je bio dovoljno važan da sam ja lično sudila. Na kraju je bio obešen."
„Prikladan kraj za jednog ubicu."
„Da", odgovori Morgaza. „Nažalost, pravi ubica je završio na slobodi. To delo je zapravo počinio jedan od njegovih radnika. To je isplivalo na površinu tek dve godine kasnije, kada je taj čovek uhapšen zbog drugog ubistva. Tada nam se smejao dok smo ga vešali. Felmli je sve vreme bio nevin. Pravi ubica je bio jedan od onih koji su ga za vreme prvobitnog postupka osuđivali."
Galad zaćuta.
„Bio je to jedini put", nastavi Morgaza, „kada sam zasigurno znala da sam greškom obesila nevinog čoveka. Zato mi reci, Galade - da li bi trebalo da ja budem obešena zbog svoje greške, koja je nevinog čoveka koštala glave?"