Perin ga pogleda pravo u oči i krenu ka njemu kao da će mu uputiti izazov. To je bilo dovoljno skretanje pažnje da ga vukovi napadnu s leđa.
Koljač zaurla, pa se munjevito okrenu kada Nesputani skoči na njega. Perin se za tren oka stvori tu i zamahnu čekićem. Koljač nestade, tako da Perin pogodi samo tle, ali oseti tračak mirisa mesta kuda je Koljač otišao.
Ovde? To je bio miris istog mesta gde beše Perin. On uplašeno diže pogled i ugleda Koljača kako lebdi u vazduhu neposredno iznad njega i zateže luk.
Vetar, pomisli Perin. Tako je snažan!
Strela polete, ali iznenadni nalet vetra pomeri je s putanje, tako da se zari u zemlju neposredno pored Perina. On nije ni trepnuo, već je digao ruke, u kojima mu se pojavio luk. Već napet, sa strelom na mestu.
Koljač razrogači oči kada Perin odape. Koljač nestade i pojavi se na tlu nedaleko od Perina - a Skakač skoči na njega s visine i obori ga na zemlju. Koljač grleno opsova i nestade.
Ovde, posla mu Skakač, pokazujući mu padinu.
Perin se za tren oka stvori tamo sa čekićem u rukama. Čopor je bio s njim. Koljač je u jednoj ruci držao mač a u drugoj nož kada su ga Perin i četiri vuka napali.
Perin napade prvi, urličući dok je vitlao čekićem. Koljač potonu u tle, kao da je voda, izbegavajući zamah. Udari nožem pravo napred - probivši prsa Hrastovoj Plesačici tako da se skerletna krv prosu kada je zamahnuo u stranu i rasekao Žiški lice.
Hrastova Plesačica nije stigla ni da urlikne; samo je pala na tle, a Koljač je nestao u trenutku kada je Perin opet zamahnuo čekićem. Cvileći, Žiška posla bol i strah, pa nestade. On će preživeti, ali Hrastova Plesačica je mrtva.
Koljač je opet mirisao na to mesto. Perin se okrenu i tresnu čekićem o Koljačev mač, dok je ovaj pokušavao da ga proburazi s leđa. Na Koljačevom licu opet se pojavi zaprepašćenost. Čovek mu se iskezi, pa uzmaknu, oprezno držeći na oku preostala dva vuka, Skakača i Nesputanog. Podlaktica mu je krvarila tamo gde ga je Skakač ugrizao.
„Luk, kako je kupola stvorena?" upita Perin. „Pokaži mi i odlazi. Pustiću te da odeš."
„Smele reči, štene", procedi Koljač u odgovor. „I to za nekoga ko me je upravo gledao kako ubijam jednog člana njegovog čopora."
Nesputani urliknu od besa i skoči. Perin istovremeno napade, ali tle pod njim se zatrese i zadrhta.
Ne, pomislio je Perin. Tle pod njegovim nogama se učvrstilo, ali u trenutku kada je Nesputani pao.
Koljač zamahnu a Perin diže čekić da zaustavi njegov udarac - ali Koljačevo oružje pretvori se u dim i prođe kroz njegov čekić, opet postajući opipljivo na drugoj strani. Perin ciknu i pokuša da ustukne, ali sečivo ga zakači preko grudi, rasecajući mu košulju i ostavljajući mu posekotinu od jedne ruke do druge. Buktala je od bola. Perin uzdahnu i zatetura se unazad. Koljač pojuri napred, ali nešto s visine pade na njega. Skakač. Prosedi vuk je opet oborio Koljača na tle, režeći i sevajući zubima.
Koljač opsova i udarcem noge odbaci vuka od sebe. Skakač cvileči od bola prelete nekih dvadeset stopa i pade na tle. Za to vreme, Nesputani je stajao po strani; zaustavio je podrhtavanje tla, ali je povredio šapu.
Perin se prenu iz zatečenosti bolom. Koljač je snažan kada je reč o vladanju tim svetom. Perinov čekić kao da se usporio dok vitla nj ime, kao da se vazduh zgusnuo.
Koljač se smešio dok je ubijao Hrastovu Plesačicu. Perin pobesnelo pođe napred. Koljač je bio na nogama i povlačio se prema padini i prema drveću. Perin ga je jurio, ne obraćajući pažnju na svoju ranu. Nije bila dovoljno teška da bi ga zaustavila, mada je zamislio zavoj preko nje, kao i to da mu je odeća zakrpljena i pribijena uz nedra kako bi zaustavila izlivanje krvi.
Uđe u gaj neposredno iza Koljača. Granje se nadvilo nad njim, a puzavice su dovijugale iz mrkih senki kao da su zmije. Perin se nije ni potrudio da se bori protiv njih. Puzavice se ne kreću tako. Ne mogu da ga dodirnu. I naravno, čim su mu se približile, uvenule su i umirile se.
Koljač opsova, pa poče da se udaljava munjevitim koracima, ostavljajući za sobom svoju sliku rastopljenu od brzine. Perin pođe za njim, takođe povećavajući svoju brzinu.
Perin nije svesno doneo odluku da potrči na četiri noge, ali to je učinio za tren oka, jureći za Koljačem baš kao što je lovio belog jelena.
Koljač je brz, ali je ipak samo čovek. Mladi Bik je deo zemlje, drveća, žbunja, kamenja i reka. Kretao se kroz šumu kao što lahor duva kroz udolinu, prateći Koljača u korak i sustižući ga. Svaki panj na Koljačevom putu bio je prepreka, ali za Mladog Bika bio je samo deo staze.
Mladi Bik skoči u stranu i šapama se odbi od debla, okrećući se. Leteo je preko stenja i kamenja, skačući od jednog do drugog, ostavljajući rastopljenu sliku u vazduhu za sobom.
Koljač se tada prvi put osetio na strah. Nestade, ali Mladi Bik pođe za njim i pojavi se na polju gde je vojska bila utaborena, u senci velikog kamenog mača. Koljač se osvrnu, pa opsova i opet nestade.
Mladi Bik pođe za njim. Mesto gde su Beli plaštovi digli logor.
Vrh male visoravni.
Pećina uvučena u padinu.
Sredina jezerceta. Mladi Bik je s lakoćom trčao po površini.
Sledio je Koljača svuda gde je ovaj bežao, a svakim trenom mu se sve više približavao. Nije bilo vremena za mačeve, čekiće ih lukove. Ovo je hajka, a Mladi Bik je ovoga puta lovac. On...
Skočio je nasred jednog polja, ali Koljač nije bio tu. Međutim, osećao je miris mesta kuda je taj čovek otišao. Sledio je miris i pojavio se na drugom mestu, na istom polju. Svuda oko njega bih su mirisi raznih mesta. Šta se to dešava?
Perin se zaustavi, tako brzo da mu čizme utonuše u tle. Zbunjeno se osvrnu oko sebe. Koljač mora da je izuzetno brzo skočio na nekoliko različitih mesta na istom tom polju, mrseći svoj trag. Perin pokuša da utvrdi koji trag da sledi, ali svi su bili izmešani i međusobno stopljeni.
„Plamen ga spalio!“, opsova.
Mladi Biče, dođe mu slanje. Žiška. Vuk je bio ranjen, ali nije pobegao kao što je Perin pretpostavio. Poslao mu je sliku tankog srebrnog štapića, dve šake dugačkog, kako štrči iz zemlje posred jednog busena.
Perin se nasmeši i premesti se tamo. Ranjeni vuk, koji je i dalje krvario, ležao je pored tog predmeta. To je očigledno nekakav ter’angreal. Izgledalo je kao da je sačinjen od desetina i desetina tananih metalnih niti, upletenih u pletenicu. Bio je otprilike dve šake dugačak i zariven u meku zemlju.
Perin ga izvuče iz tla. Kupola nije nestala. Prevrtao je klin u rukama, ali nije imao nikakve predstave kako da ukloni kupolu. Snagom volje pokušao je da promeni klin u nešto drugo - u drveni štap - i zaprepastio se kada je bio odbijen. Taj predmet kao da je odgurnuo njegov um od sebe.
Ovde je u svoj svojoj stvarnosti, posla mu Žiška. To slanje kao da je pokušavalo da mu nešto objasni, da je taj predmet nekako stvarniji od većine stvari u Svetu snova.
Perin nije imao vremena da razmišlja o tome. Najvažnije mu je da premesti kupolu, ako može, sa mesta gde su se njegovi ljudi ulogorili. Posla sebe do tačke gde je ušao u kupolu.
Baš kao što se nadao, središte kupole pomerilo se s njim. Našao se na mestu gde je ušao, ali rub kupole je promenio položaj, tako da je njeno središte bilo na mestu gde je Perin stajao. Kupola je i dalje vladala nebom, šireći se u svim pravcima.
Mladi Biče, posla mu Žiška. Slobodan sam. Nema više pogrešnog.
Idi, posla mu Perin. Ja ču odneti ovo i otarasiti ga se. Svi vi, idite svako na svoju stranu i zavijajte. Zbunite Koljača.