Aes Sedai se namrštiše. Egvena primeti kako Melaina klima glavom u znak saglasnosti. Te reči jesu istinite, mada predstavljaju samo jednu stranu. Kada bi one znale koliko učenje Bele kule može da bude korisno i koliko je narodu važno da zna da se neko stara za one koji mogu da usmeravaju i da ih obučava...
Međutim, te misli su i njoj zvučale isprazno. Morski narod ima svoje običaje i sasvim se lepo služi svojim usmerivačima i bez Bele kule. Egvena nije provela vremena s Morskim narodom koliko Ninaeva ili Elejna, ali dobila je vrlo bogate izveštaje. Vetrotragačice nisu vešte s mnogim tkanjima, ali njihovo umeće kod određenih tkanja - naročito onih koja su usredsređena na Vazduh - daleko je naprednije od veština Aes Sedai.
Te žene zaslužuju istinu. Zar Bela kula i Tri zaveta nisu posvećeni tome? „U pravu si, Šijelin din Sabura Noćne Vode", odgovori Egvena. „I tvoj narod je možda bio mudar kada je svoja umeća sakrio od Aes Sedai."
Jukiri oštro uzdahnu, što je bilo ponašanje potpuno strano jednoj Aes Sedai. Šijelin se ukoči, a lančić koji joj je povezivao nos sa uvom tiho zazvecka kada se medaljoni na njemu sudariše. Njena bluza promeni boju i postade plava.
„Molim?"
„Možda ste bili mudri", nastavi Egvena. „Ne bih dala sebi to pravo da sudimo postupcima Amirlin koje su stolovale pre mene, ali takav stav se može izneti. Možda smo previše gorljivo želele da nadziremo žene koje mogu da usmeravaju Jednu moć. Očigledno je da su vetrotragačice dobro obučavale same sebe. Mislim da bi Bela kula mogla mnogo toga naučiti od vas."
Šijelin se zavali u stolicu i pogleda Egvenu pravo u lice. Egvena ženu pogleda u oči, pazeći da joj izraz ostane spokojan. Vidi da sam odlučna, pomislila je. Vidi da ozbiljno mislim ovo što govorim. Vidi da to nije laskanje. Ja sam Aes Sedai. Ja govorim istinu.
„Pa“, oglasi se Šijelin, „možda možemo da sklopimo pogodbu koja bi omogućavala da mi obučavamo vaše žene."
Egvena se nasmeši. „Nadala sam se da ćete uvideti prednosti toga." Preostale tri Aes Sedai sedele su po strani i vidno neprijateljski gledale Egvenu. Pa, uvideće šta se dešava. Najbolji način da se stekne prednost jeste da se očekivanja izmešaju i protresu kao bube u tegli.
„Ali", nastavi Egvena, „vi ipak priznajete da ima stvari koje Bela kula zna a vi ne znate. U suprotnom, ne biste težile da sklopite pogodbu po kojoj će naše žene obučavati vaše vetrotragačice."
„Nećemo raskinuti taj dogovor", smesta kaza Šijelin. Njena bluza postade bledožuta.
„O, ništa slično nisam ni očekivala", odgovori Egvena. „Dobro je što sada imate Aes Sedai učiteljice. One koje su se pogađale s vama postigle su nešto neočekivano."
To su bile istinite reči, sve do jedne. Međutim, to kako ih je izgovorila nagoveštavalo je nešto više - da je Egvena želela da Aes Sedai budu poslate na brodovlje Morskog naroda. Šijelin se namršti još više, pa se opet zavali u stolicu. Egvena se nadala da sada razmišlja je li velika pobeda koju je njen narod izvojevao oko Zdele vetrova od početka nameštaljka.
„Ako ništa drugo", produži Egvena, „mišljenja sam da prethodni sporazum nije dovoljno opsežan." Okrenu se prema Mudrima. „Amis, bi li se ti složila sa stavom da Aes Sedai znaju tkanja koja Mudre ne znaju?"
„Bilo bi glupo da ne priznam kako su Aes Sedai umešne u tim stvarima", oprezno odgovori Amis. „One mnogo vremena provode vežbajući svoje tkanje. Ali ima stvari koje mi znamo a one ne znaju."
„Da“, odgovori Egvena. „Za vreme koje sam provela učeći od Mudrih, više sam naučila o vodstvu nego za sve vreme u Beloj kuli. Takođe ste me naučile o Tel’aran’riodu i Snevanju."
„Dobro", reče Bair, „na čistinu s tim. Sve vreme ovog razgovora jurimo tronogog guštera i čačkamo ga štapom da vidimo hoće li poći napred."
„Moramo da delimo ono što znamo jedne s drugima", kaza Egvena. „nas tri skupine žena koje usmeravaju moraju da sklope savezništvo."
„Na čelu s Belom kulom, pretpostavljam", javi se Šijelin.
„Samo želim da kažem", odgovori Egvena, „da deliti i učiti od drugih jeste veoma pametno. Mudre, ja bih poslala Prihvaćene iz Bele kule da se obučavaju kod vas. Bilo bi naročito korisno da ih obučite kako da ovladaju Tel’aran’riodom."
Nije verovatno da će još jedan Snevač poput Egvene biti otkriven među Aes Sedai, mada se ona ipak nada. Taj Talenat je veoma redak. Ipak, bila bi velika prednost da neke sestre nauče da se snalaze u Tel’aran’riodu, pa čak i da u njega moraju da ulaze pomoću ter’angreala.
„Vetrotragačice", nastavi Egvena, „poslala bih neke žene i kod vas, naročito one koje su vešte s Vazduhom, da nauče da zazivaju vetrove kao što to vi činite."
„Život žene koja uči da postane vetrotragačica nije lak", odbrati Šijelin. „Mislim da će tvojim ženama to biti veoma teško nakon lagodnog života u Beloj kuli."
Egvenina zadnjica još je pamtila bol njenog „lagodnog" života u Beloj kuli. „Nimalo ne sumnjam da će to biti izazovno", odgovori, „ali takođe ne sumnjam da će to - upravo iz tog razloga - veoma pomoći."
„Pa, pretpostavljam da se to može dogovoriti", reče Šijelin i nagnu se napred zvučeći ushićeno. „Naravno, to se mora nekako naplatiti."
„Istom merom" odgovori Egvena. „Dopustiću vam da pošaljete svoje učenice u Belu kulu, da uče od nas."
„Već vam šaljemo žene."
Egvena frknu. „Obične žrtve, koje nam šaljete da mi ne bismo posumnjale u vaše vetrotragačice. Vaše žene se često povlače u osamu, ili dolaze nevoljno. Hoću da se s time prestane - nema razloga da svom narodu uskraćujete moguće vetrotragačice."
„Pa u čemu bi bila razlika?", upita Šijelin.
„Ženama koje šaljete biće dozvoljeno da vam se po završetku obuke vrate", odgovori Egvena. „Mudre, htela bih da nam i vi šaljete učenice. Ne nevoljno i ne da bi postale Aes Sedai, već da bi učile od nas. I njima će biti dozvoljeno da se vrate, ako to budu želele, kada završe sa učenjem."
„To bi moralo da bude nešto više", reče Amis. „Brinem se šta će se desiti ženama koje se previše naviknu na lagodne mokrozemske običaje."
„Zacelo nećete da ih prinudite da...“, poče Egvena.
Bair je prekide. „Egvena al’Ver, one bi i dalje bile učenice Mudrih. Deca koja moraju da završe svoju obuku. A i to pod pretpostavkom da pristanemo na ovo; nešto u vezi s time budi mučninu kod mene, kao previše hrane nakon posta."
„Ako dopustimo da se Aes Sedai zakače za naše učenice", javi se Melaina, „one se neće brzo otrgnuti."
„A da li vi to uopšte želite?“, upita Egvena. „Melaina, uviđaš li šta imate u meni? Amirlin Tron koju su obučavali Aijeli. Kakva žrtva vašeg naroda vredi toga da imate još žena poput mene? Aes Sedai koje razumeju đi’e’toh i Trostruku zemlju, koje poštuju Mudre umesto da na njih gledaju kao na takmace i divljakuše."
Tri Aijelke se onespokojeno zgledaše na te reči.
„A šta je s tobom, Šijelin?“, upita Egvena. „Koliko bi vašem narodu vredelo da imate Amirlin Tron koja je obučavana kod vas i koja vas posmatra kao svoje prijatelje, poštujući vaše običaje?"
„To bi bilo dragoceno", priznade Šijelin. „Pretpostavljajući da žene koje nam šaljete imaju bolju narav od onih koje su nam do sada slate. Još nisam upoznala Aes Sedai kojoj ne bi bilo od koristi da nekoliko dana provede obešena o glavni jarbol."
„To je zbog toga što uporno tražite da vam se pošalju Aes Sedai“, odvrati Egvena, „koje su navikle da bude po njihovom. Ako vam umesto njih pošaljemo Prihvaćene, one će biti daleko krotkije."
„Umesto?", smesta upita Šijelin. „To nije pogodba o kojoj smo razgovarale."
„Mogla bi da bude", odgovori Egvena. „Ako dopustimo da vam se usmerivačice iz Morskog naroda vrate, umesto da od njih tražimo da ostanu u Kuli, više nećete imati toliku potrebu za učiteljicama koje su Aes Sedai."