Ovako su Ninaeva i Elejna zarobile Mogedijen. Ona je bila u zatočeništvu i primoravana da radi sve što se od nje zahteva. Egvena će morati da trpi isto to! Zapravo, Mesana će verovatno primeniti Prinudu na nju. Bela kula će u potpunosti pasti jednoj Izgubljenoj u ruke.
Osećanja se uskomešaše u njoj. Egvena shvati da se hvata za okovratnik, zbog čega je Mesana sa smeškom pogleda dok je Alvijarin nestajala da prenese naređenja.
Nije moguće da se ovo dešava. To je košmar. To je...
Ti si Aes Sedai. Jedan smireni deo nje prošaptao je te reči, snažne bez obzira na to što su bile tihe. Odjeknule su duboko u njoj. Taj glas je bio dublji od užasa i straha.
„A sada", reče joj Mesana, „porazgovaraćemo o snoklinu. Gde mogu da ga nađem?"
Jedna Aes Sedai je spokoj, Aes Sedai vlada sobom bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi. Egvena spusti ruke sa okovratnika. Nije prošla kroz iskušavanje, niti je to nameravala, ali da jeste - šta bi bilo da je bila primorana da se suoči s nečim sličnim? Da li bi pukla? Da li bi pokazala da ne zaslužuje zvanje za koje tvrdi da ga nosi?
„Vidim da ne pričaš", reče joj Mesana. „Pa, to se da promeniti. Ovi a’dami - baš su divne naprave. Semirhag me je baš obradovala kada mi je skrenula pažnju na njih, bez obzira na to što je to učinila slučajno. Šteta što je umrla pre nego što mi se ukazala prilika da joj stavim jedan oko vrata."
Bol sevnu Egveni kroz telo, kao da joj vatra gori ispod kože. Oči joj zasuziše od toga.
Ali ona je i ranije trpela bol i smejala se dok je tuku. Već je bila zatočena - i to u Beloj kuli - a to je zatočeništvo nije zaustavilo.
Ali ovo je nešto drugo! Veći deo njenog uma bio je prestravljen. Ovo je a’dam! Ne mogu da mu se oduprem!
Jedna Aes Sedai mora, odgovorio joj je tihi deo njenog uma. Jedna Aes Sedai može sve da istrpi.jer samo tada može da istinski bude sluga svih.
„A sada", obrati joj se Mesana, „reci mi gde si sakrila napravu."
Egvena obuzda strah. To nije bilo lako. Svetlosti, bilo je teško! Ali ipak joj je to pošlo za rukom. Lice joj postade spokojno. Zaprkosila je a’damu tako što mu nije dopustila da ima moć nad njom.
Mesana se pokoleba i namršti. Zatrese povodac, a Egvenu preplavi još bola.
Međutim, ona učini da a’dam nestane. „Sinulo mi je, Mesana", staloženo reče Egvena, „da je Mogedijen u jednom pogrešila - prihvatila je a’dam."
„Šta to...“
„U ovom mestu, a’dam je beznačajan koliko i tkanja koja sprečava", prekide je Egvena. „To je samo parče metala. Zaustaviće te samo ako ti prihvataš da je to moguće." A’dam se otključa i spade joj s vrata.
Mesana ga je gledala dok je padao na tle, i tamo zazvečao. Lice joj se ukoči, pa zaledi kada je pogledala Egvenu. Nije se prepustila strahu, što je bilo zadivljujuće. Prekrsti ruke i pogleda je bezizražajno. „Dakle, vežbala si ovde."
Egvena je pogleda pravo u oči.
„I dalje si dete", reče joj Mesana. „Misliš da možeš da me poraziš? Boravila sam u Tel’aran’riodu duže nego što možeš i da zamisliš. Koliko imaš godina, dvadesetak?"
„Ja sam Amirlin", odvrati Egvena.
„Amirlin deci."
„Amirlin Kuli koja stoji već hiljadama godina", odvrati Egvena. „Hiljadama godina prepunih nevolja i meteža. A ti si veći deo svog života provela u miru, a ne u vremenu sukoba. Zanimljivo što misliš da si tako snažna, a veći deo života ti je bilo lagodno."
„Lagodno?", ponovi Mesana. „Ne znaš ti ništa."
Ni jedna ni druga nisu skretale pogled. Egvena oseti kako je nešto pritiska, kao ranije. Mesanina volja, koja je zahtevala njenu pokornost i poniznost. Bio je to pokušaj da se Tel’aran’riod iskoristi da promeni način Egveninog razmišljanja.
Mesana jeste jaka. Ali snaga u tom mestu samo je pitanje gledišta. Mesanina volja ju je pritiskala, ali Egvena je pobedila a’dam - pa može da se odupre i tome.
„Popustićeš", tiho kaza Mesana.
„Grešiš", napeto odgovori Egvena. „Ovde nije reč o meni. Egvena al’Ver je dete - ali Amirlin nije. Možda ja jesam mlada, ali Tron je drevan."
Ni jedna ni druga žena nisu skretale pogled. Egvena poče da se odupire, da zahteva da se Mesana pokloni pred njom, pred Amirlin. Vazduh oko njih postade nekako težak, a kada Egvena udahnu, delovao joj je kao da se zgusnuo.
„Godine su nebitne", nastavi Egvena. „U izvesnoj meri, čak je i iskustvo nebitno. U ovom mestu jedino je bitno šta je neko. Amirlin jeste Bela kula, a Bela kula neće popustiti. Prkosi ti, Mesana - i tebi i tvojim lažima."
Dve žene koje se gledaju pravo u oči. Egvena prestade da diše. Ne mora da diše. Sva njena volja bila je usredsređena na Mesanu. Egveni se znoj slivao niz slepoočnice i sve i jedan mišić u telu napeo joj se dok se suprotstavljala Mesaninoj volji.
A Egvena je znala da je ta žena, to stvorenje, beznačajna buba koja se upire protiv planine. Ta planina se neće pomeriti. Čak, ako je buba bude prejako gurala...
U toj prostoriji nešto tiho puče.
Egvena oštro i duboko udahnu kada se vazduh u prostoriji vrati na staro. Mesana se prostre po podu kao krpena lutka. Pade, očiju i dalje otvorenih, a iz usta poče da joj se cedi pljuvačka.
Egvena ošamućeno sede, boreći se za dah. Pogleda u stranu, gde je a’dam ležao na podu. Adam nestade. Onda ona opet pogleda Mesanu, koja je mlitavo ležala. Nedra su joj se dizala i spuštala, ali je i dalje zurila u prazno.
Egvena je dugo ležala i oporavljala se pre nego što je ustala i prigrlila Izvor. Izatkala je Vazduh kako bi podigla umrtvljenu Izgubljenu, a onda i sebe i nju premestila na jedan od viših spratova Kule.
Žene se iznenađeno okrenuše prema njoj. Hodnik je bio zasut izvaljenim kamenom, ali sve žene koje je Egvena videla bile su njene. Mudre, koje su se munjevito okrenule da je pogledaju. Ninaeva, koja je prebirala po nekom skršenom kamenju. Sijuan i Leana, pri čemu je ova druga imala nekoliko počrnelih posekotina na licu, ali delovala je snažno.
„Majko", reče Sijuan s olakšanjem. „Bojale smo se..."
„Ko je to?“, upita Melaina prilazeći Mešani, koja je mlitavo visila nošena tkanjima Vazduha i zurila u tle. Žena odjednom zaguguta kao dete, gledajući plamičak koji je goreo na ostatku jedne tapiserije.
„To je ona“, umorno odgovori Egvena. „Mesana."
Melaina se okrenu da pogleda Egvenu, očiju razrogačenih od iznenađenja.
„Svetlosti!", uzviknu Leana. „Šta si to učinila?"
„Imala sam prilike da to vidim", javi se Bair, pregledajući ženu. „Šamana je bila jedna Mudra i Snevač kada sam ja bila mlada. Susrela se u snu s nečim što joj je slomilo um." Oklevala je. „Ostatak života u svetu budnih provela je balaveći i neko je stalno morao da joj menja donje rublje. Nikada više ni reč nije rekla - makar ništa više nego što bi izgovorilo tek prohodalo dete."
„Možda je vreme da prestanemo da mislimo o tebi kao o učenici, Egvena al’Ver", primeti Amis.
Ninaeva je stajala podbočeno i delovala je kao da je zadivljena, ali i dalje se držala Izvora. Pletenica joj je u snu opet bila pune dužine. „Ostale su nestale", primeti.
„Mesana im je naredila da se daju u beg", reče Egvena.
„Nisu mogle da odu daleko", primeti Sijuan. „Ona kupola je i dalje tu.“
„Da", saglasi se Bair. „Ali vreme je da se ova bitka okonča. Neprijatelj je poražen. Egvena al’Ver, opet ćemo razgovarati."
Egvena klimnu. „Saglasna sam kada je reč o obe stvari. Bair, Amis, Melaina - zahvalna sam vam na preko potrebnoj pomoći. Za vreme ovoga stekle ste veliki đi i dugujem vam mnogo."
Melaina pogleda Izgubljenu dok je Egvena sebe slala iz sna. „Verujem da i mi i čitav svet imamo dug prema tebi, Egvena al’Ver."
Ostale klimnuše, a dok je Egvena nestajala iz Tel’aran’rioda, učini joj se da čuje Bair kako mrmlja: „Baš je šteta što nam se ona nije vratila."