„Ne prija joj kada greši", odgovori Faila. Duboko uzdahnu, pa odmahnu glavom. „Ona svet vidi kao mrežu poluistina i nagoveštaja, pripisujući složene pobude čak i najjednostavnijim ljudima. Pretpostavljam da je zbog toga veoma dobra kada je reč o dvorskoj politici - ali ja ne bih volela da tako živim svoj život."
„Ona je veoma pametna", odgovori Alijandra. „Faila, ona zaista uviđa kako stvari stoje. Dobro razume svet, samo ima nekoliko slepih tačaka - baš kao svi mi."
Faila rasejano klimnu glavom. „Kod nje najviše sažaljevam činjenicu da - iako se sve ovo desilo - mislim da ona nikada nije bila zaljubljena u Perina. Jurila ga je radi zabave, političke koristi i radi Majena. Na kraju je to više bio izazov nego bilo šta drugo. Možda joj je drag, ali ništa više od toga. Možda bih i mogla da je razumem da je to bila ljubav."
Alijandra zadrža jezik za zubima, rasecajući zavoje. U gomili je naletela na jednu lepu bluzu od plave svile. Zacelo može da se uradi nešto pametnije s tim! Tutnu je između dve druge bluze i stavi ih pored sebe, kao da ih stavlja na gomilu odeće koju namerava da iseče.
Perin nakon nekog vremena dođe na čistinu, u društvu nekih težaka u okrvavljenoj odeći. Smesta pođe prema Faili, pa na kraju sede na Berelajninu stoličicu i spusti onaj svoj veličanstveni čekić na travu pored sebe. Delovao je potpuno iscrpljeno. Faila mu dade nešto za piće, pa mu protrlja ramena.
Alijandra se izvini i ode, ostavljajući Perina sa ženom. Zaputila se do mesta gde je Berelajn stajala, na ivici čistine, i srkutala šolju čaja koji je nasula iz čajnika na vatri. Berelajn je pogleda.
Alijandra nasu sebi šolju čaja, pa provede jedan trenutak duvajući u nju. „Berelajn, njih dvoje jesu dobri jedno za drugo", reče. „Ne mogu da kažem da mi je žao što je došlo do ovoga."
„Svi odnosi zaslužuju da se nađu na iskušenju", odgovori Berelajn. „A da je ona pala u Maldenu - taj ishod je bio sasvim moguć - njemu bi bio potreban neko. Međutim, za mene nije veliki gubitak to što sam skinula pogled s Perina Ajbare. Volela bih da preko njega ostvarim povezanost s Ponovorođenim Zmajem, ali biće i drugih prilika." Delovala je manje ljutito i osujećeno nego pre svega nekoliko trenutaka. Zapravo, kao da joj se vratila njena uobičajena proračunatost.
Alijandra se nasmeši. Pametna žena. Faili je potrebno da vidi kako je njen takmac poražen, kako bi mogla da smatra da je pretnja prošla. Zato je Berelajn dozvolila da se delimično vidi koliko je sve to što se dogodilo izjeda, u većoj meri nego što bi to inače pokazala.
Alijandra srknu čaj. „Dakle, brak za tebe nije ništa drugo nego proračun? Skup prednosti do kojih možeš da dođeš?"
„Tu je takođe i uživanje u lovu i uzbuđenje koje igra nosi sa sobom."
„A šta je s ljubavlju?"
„Ljubav je za one koji ne vladaju", odgovori Berelajn. „Jedna žena vredi daleko više od njene sposobnosti da sebi nađe životnog saputnika, ali ja moram da se staram za Majen. Ako uđemo u Poslednju bitku a da nisam obezbedila muža, to će dovesti u opasnost postupak Nasleđivanja. A kada je Nasleđivanje u Majenu pod znakom pitanja, Tir smesta počne da preti. Ljubav je smetnja koju ne mogu da priuštim. Ja..."
Ona odjednom ućuta, a izraz lica joj se promeni. Šta se to dešava? Alijandra se okrenu, mršteći se sve dok nije ugledala uzrok tome.
Galad Damodred je kročio na čistinu.
Bela uniforma bila mu je okrvavljena i delovao je umorno. Ali stajao je uspravno, leđa potpuno pravih, a lice mu je bilo čisto. Skoro da je bio previše lep za ljudsko biće, sa onim savršenim muževnim licem i skladnim i vitkim telom. A tek te oči! Kao neka duboka i tamna jezera. Skoro kao da je sijao. „Ja... Gde sam stala?", upita Berelajn, ne skidajući pogled s Damodreda. „Da u životu jednog vladara nema mesta za ljubav?"
„Da“, rasejano reče Berelajn. „To uopšte nije razumno."
„Uopšte nije."
„Ja...“, zausti Berelajn, ali Damodred se okrenu prema njima. Ona zaćuta čim im se pogledi sretoše.
Alijandra se suzdrža da se ne nasmeši dok je Damodred prelazio čistinu. Savršeno se nakloni, najpre jednoj pa drugoj, mada se činilo kao da je Alijandru jedva i primetio.
„Moja... gospo Prva", kaza. „Lord Ajbara mi je rekao da si od njega molila milost za mene pre nego što se upustio u bitku."
„Bilo je to glupo“, odgovori Berelajn. „Bojala sam se da će te napasti."
„Ako je strah ono što nas čini glupim", odgovori Damodred, „onda smo oboje budale. Bio sam siguran da će Ajbara smesta pregaziti moje ljude."
Ona mu se nasmeši. Izgleda da je za tren oka zaboravila sve što je maločas govorila. „Želiš li možda malo čaja?", upita Damodred, govoreći pomalo užurbano dok je pružao ruku ka šoljicama na jednoj tkanini rasprostrtoj malo dalje od vatre.
„Pijem čaj", primeti ona.
„Onda još malo čaja?", upita on, pa brzo kleknu i nasu šoljicu.
„Ovaj..."
On ustade i pruži šoljicu, pa tek tada vide da ona već drži jednu.
„Još ima zavoja za sečenje", reče mu Berelajn. „Možda bi mogao da pomogneš."
„Možda", odgovori on. Šoljicu koju je napunio pruži Alijandri. I dalje ga gledajući pravo u oči, i Berelajn joj pruži svoju, očigledno ne shvatajući šta radi.
Alijandra se široko nasmeši - sada držeći tri šoljice - dok su njih dvoje prilazili hrpi odeće za sečenje. Ovo možda i ispadne dobro. Ako ništa drugo, nateraće te plamene Bele plaštove da odu iz njenog kraljevstva.
Vratila se Faili i Perinu, a usput je krišom uzela plavu svilenu košulju s hrpe odeće koju je izdvojila za sečenje.
Od nje će ispasti zaista lepa ešarpa.
44
Trapava molba
Morgaza izađe iz svog šatora podignutog na padini i pogleda Andor. Ispod nje se pružao Beli Most, predivno poznat, mada je videla da je grad porastao. Imanja propadaju, pošto se poslednji ostaci zimskih zaliha kvare, tako da ljudi odlaze u gradove.
Krajolik bi trebalo da se zeleni. Umesto toga, čak i već požutela trava vene, ostavljajući za sobom samo smeđe ožiljke. Neće proći dugo a cela zemlja će biti kao Pustoš. Žudela je da nešto preduzme. To je njeno kraljevstvo. Ili je makar nekada bilo.
Ona je izašla iz šatora da potraži gazda Gila. Usput je prošla pored Faile, koja je opet razgovarala s komornikom. Morgaza joj klimnu, pokazujući pokornost, a Faila joj klimnu u odgovor. Između njih dve je nastao jaz. Morgaza je priželjkivala da je moglo biti drugačije. Ona i ostale podelile su komadić svojih života kada je nada bila slabija od plamena sveće. Upravo ji' Faila ohrabrila Morgazu da koristi Jednu moć - da iscedi sve do zadnje kapljice iz svoje bedne sposobnosti - kako bi dala znak za pomoć kada su lule u klopci.
Logor je već bio podignut, a Beli plaštovi su im se za divno čudo pridružili, ali Perin još nije odlučio šta da radi. Ili makar ako jeste odlučio, tu odluku nije podelio s Morgazom.
Zaputila se prema redovima kola, pored konjušara koji su tražili najbolje pašnjake, ljudi koji su se raspravljali oko potrepština, vojnika koji su nevoljno kopali rovove za nužnike. Svako ima svoje mesto - izuzev Morgaze. Sluge su uzmicale od nje, napola se klanjajući, pošto ne znaju kako da se ophode prema njoj. Ona nije kraljica, ali nije ni samo još jedna plemkinja. A svakako više nije sluga.
Premda ju je vreme koje je provela sa Galadom podsetilo na to kako je biti kraljica, bila je zahvalna zbog onoga što je naučila kao Majgdin. To nije bilo strašno kao što se pribojavala; bilo je nekih prednosti u tome što je bila sobarica. Drugarstvo s drugim slugama, sloboda od bremena vodstva, vreme koje je provela s Talanvorom...