Выбрать главу

Taj život nije bio njen. Vreme je da prestane da se pretvara.

Napokon je našla Bazela Gila kako tovari taljige, dok Lini nadgleda a Lamgvin i Breana pomažu. Faila je Breanu i Lamgvina pustila iz svoje službe da bi mogli da služe Morgazu. Morgaza je oćutala to što joj je Faila tako ljubazno podarila svoje sopstvene sluge.

Talanvora nije bilo tu. Pa, više ne može da sanjari o njemu kao šiparica. Mora da se vrati u Kaemlin i da pomogne Elejni.

„Veliča...", obrati joj se gazda Gil, klanjajući se - pa se pokoleba. „Mislim, milostiva. Oprosti mi.“

„Ne obraćaj pažnju na to, gazda Gile. I meni je teško da se setim šta je šta.“

„Jesi li sigurna da želiš da nastaviš sa ovim?“ Lini prekrsti tanke ruke.

„Da“, odgovori Morgaza. „Naša je dužnost da se vratimo u Kaemlin i ponudimo Elejni kakvu god pomoć možemo."

„Ako ti tako kažeš", odgovori Lini. „Što se mene tiče, ja mislim da svako ko pusti dva pevca u isti kokošinjac zaslužuje da sluša svu buku koja tako nastane."

Morgaza izvi obrvu. „Primljeno k znanju. Ali mislim da ćeš otkriti kako sam sasvim u stanju da pomažem a da pri tome ne otimam vlast Elejni."

Lini slegnu ramenima.

Ima pravo; Morgaza mora da se pazi. Ako predugo ostane u prestonici, to bi moglo da zaseni Elejnu. Ali ako je Morgaza nešto naučila tih meseci koje je provela kao Majgdin, onda je to da ljudi moraju da rade nešto korisno, pa makar to bila i neka krajnje priprosta stvar, kao što je učenje kako se služi čaj. Morgaza zna stvari koje bi Elejni mogle biti od koristi u predstojećim opasnim vremenima. Ali ako počne da zasenjuje svoju kćer, otići će iz Kaemlina na svoje posede na zapadu.

Ostali su brzo tovarili taljige, a Morgaza je morala da prekrsti ruke da im ne bi pomagala. Starati se o sebi daje izvestan osećaj ispunjenosti. Dok je čekala, primetila je da neko jaše niz stazu iz Belog Mosta. Talanvor. Šta je on tražio u gradu? Ugledao ju je, pa je prišao i poklonio se, a njegovo mršavo i četvrtasto lice bilo je slika i prilika pokornosti. „Moja gospo.“

„Bio si u gradu? Jesi li dobio dozvolu od lorda Ajbare?" Perin nije želeo da vojnici i izbeglice odjednom preplave grad i tako dovedu do nevolja.

„Moja gospo, imam rodbinu tamo", odgovori Talanvor, silazeći iz sedla. Glas mu je bio ukočen i zvaničan. „Smatrao sam pametnim da istražim novosti koje su otkrili izviđači lorda Ajbare."

„Je li tako, gardisto - poručniče Talanvore?", upita Morgaza. Ako on može da se ponaša tako zvanično, može i ona. Lini, koja je prolazila noseći naramak posteljine, tiho frknu na Morgazin glas.

„Da, milostiva", odgovori Talanvor. „Moja gospo... mogu li nešto da predložim?"

„Govori."

„Sudeći po svim izveštajima, tvoja kći i dalje misli da si mrtva. Siguran sam da će lord Ajbara, ako mu se obratimo, narediti svojim Aša’manima da otvore kapiju kako bismo se vratili u Kaemlin."

„Zanimljiv predlog", oprezno odgovori Morgaza, ne obraćajući pažnju na porugu na Lininom licu dok je ova odlazila u suprotnom smeru.

„Moja gospo", reče joj Talanvor, odmeravajući Lini, „možemo li da razgovaramo nasamo?"

Morgaza klimnu, pa krenu malo dalje od logora. Talanvor pođe za njom. Nedaleko od logora, okrenu se da ga pogleda. „Pa?"

„Milostiva", nastavi on tišim glasom. „Andorski dvor će zacelo čuti da si živa, sada kada čitav Ajbarin logor zna za to. Ako se ne pojaviš i ne objasniš da si se odrekla prestola, glasine o tome da si preživela mogle bi da potkopaju Elejninu vlast."

Morgaza ništa nije odgovorila.

„Ako se Poslednja bitka zaista bliži", reče Talanvor, „ne možemo priuštiti da..."

„O, ćuti", prekide ga ona. „Već sam Lini i ostalima naredila da se pripreme. Zar nisi primetio šta rade?"

Talanvor pocrvene kada vide Gila kako vuče jedan kovčeg i diže ga na taljige.

„Izvinjavam se na drskosti. Uz tvoju dozvolu, milostiva." Talanvor joj klimnu i okrenu se da ode.

„Talanvore, zar moramo biti tako zvanični jedno prema drugom?"

„Opsena se raspršila, milostiva." To reče, pa ode.

Morgaza ga je posmatrala, a srce joj se kidalo. Prokleta bila njena tvrdoglavost! Proklet bio Galad! On ju je podsetio na njenu gordost i kraljevsku dužnost.

Loše je da ona ima supruga. To je naučila od Taringejla. Iako joj je brak s njim doneo postojanost, sve i jedna prednost koju je time dobila došla je s pretnjom po njen presto. Zato nikada nije ni Brina ni Toma ozvaničila kao svoje supružnike, a Gebril je samo pokazao da je bila u pravu što je brinula.

A čovek za kojeg se uda mogao bi se pokazati kao pretnja i po Elejnu i po Andor. Njena deca, ako bude imala još dece,bila bi Elejnini takmaci. Morgaza ne može da priušti sebi ljubav.

Talanvor je zastao nedaleko od nje, a njoj srce stade. On se okrenu, pa joj se vrati. Isuče mač, pa se sagnu i s poštovanjem ga položi pred njene noge dok je stajala posred korova i žbunja.

„Pogrešio sam kada sam ranije pretio da ću otići", tiho joj reče. „Bio sam povređen, a čovek zaglupi od bola. Morgaza, znaš da ću uvek biti ovde. To sam ti već jednom obećao i ozbiljno sam mislio. U poslednje vreme, osećam se kao bajtmi u svetu orlova. Ali imam mač i srce - koji su tvoji. Zauvek."

On ustade da ode..

„Talanvore", kaza mu ona, bezmalo šapatom. „Znaš, nikada me nisi pitao. Nikada me nisi pitao da li bih se udala za tebe."

„Ne mogu da te dovedem u takav položaj. Ne bi bilo pošteno da te prisilim da uradiš ono što oboje znamo da moraš, sada kada si razotkrivena."

„A šta ja to moram da uradim?"

„Da me odbiješ", odbrusi on, očigledno ljutito. „Zarad dobra Andora."

„Moram li?“, upita ona. „Stalno to govorim sebi, Talanvore, ali i dalje to dovodim u pitanje."

„Šta ću ti ja?“, upita je on. „U najmanju ruku, trebalo bi da se udaš tako da pomogneš Elejni da povrati odanost neke od strana koje si uvredila."

„I tako ću se upustiti u brak bez ljubavi", odgovori mu ona. „Opet. Koliko puta ću morati da žrtvujem svoje srce za Andor?"

„Pretpostavljam onoliko puta koliko to bude potrebno." Zvučao je ogorčeno i stiskao je pesnice. Nije bio besan na nju već na okolnosti. Oduvek je bio strastven čovek.

Ona se pokoleba pa odmahnu glavom. „Ne“, odgovori mu. „Ne opet. Talanvore, pogledaj ono nebo iznad nas. Video si stvorove koji su počeli da hodaju ovim svetom, osetio si kletve Mračnoga kako nas pogađaju. Ovo nije vreme da čovek bude bez nade. Bez ljubavi."

„Ali šta je s dužnošću?"

„Dužnost može da krvavo stane u red. Dala sam joj što je njeno. Svima sam dala što je bilo potrebno, Talanvore. Svima sem čoveku kojeg želim." Ona zakorači preko njegovog mača, koji je i dalje ležao u čičku, a onda nije mogla da se obuzda - za tren oka, ljubila ga je.

„Dobro, vas dvoje“, začu se strog glas iza njih. „Smesta idemo da vidimo lorda Ajbaru.“

Morgaza se odmače. Bila je to Lini.

„Molim?“ Morgaza pokuša da povrati makar nekakvu staloženost.

„Ima da se udaš“, obznani Lini. „Makar ja morala da te odvučem za uši.“

„Sama ću praviti svoje izbore", odvrati joj Morgaza. „Perin je pokušao da me natera da...“

„Ja nisam on“, reče joj Lini. „Najbolje je da se ovo završi pre nego što se vratimo Elejni. Stvari će postati zamršene čim se nađeš u Kaemlinu." Ona se okrenu da pogleda Gila, koji je tovario sanduk. „A ti! Skidaj stvari moje gospe s tih taljiga!"

„Ali, Lini“, pobuni se Morgaza, „pošli smo u Kaemlin."

„Dete, dovoljno će biti da stignemo sutra. Noćas ćeš slaviti." A onda ih pogleda. „Sem toga, mislim da vam neću verovati da budete nasamo sve dok se taj brak ne sklopi."

Morgaza pocrvene. „Lini", prosikta. „Nije mi više osamnaest godina!"

„Ne, kada ti je bilo osamnaest, bila si udata kako dolikuje. Moram li da te uhvatim za uši?“

„Ja...“, zausti Morgaza.