„Neka se zna“, zvonkim i melodičnim glasom kaza Elejna, „da vas presto dočekuje s dobrodošlicom, gospo Zarina ni Bašer t’Ajbara, kraljice Alijandra Marita Kigarin, Perine Ajbara.“ Njega nije oslovila titulom. „Primite našu ličnu zahvalnost za to što ste nam vratili našu majku. Vaša revnost u vezi s tim donela vam je najdublju zahvalnost koju kruna može da vam ukaže."
„Hvala, veličanstvo", odgovori Perin, grubo i jednostavno kao što mu je običaj. Faila mu je nadugačko i naširoko održala predavanje o tome da ne pokušava da zanemari pravila ponašanja u svečanim prilikama.
„Ovaj dan proglasićemo proslavom bezbednog povratka naše majke", nastavi Elejna. „I njenog... povratka na prikladan položaj."
Pa, ta stanka značila je da Elejni nije po volji što je njena majka bila sluškinja. Mora da shvata da Perin i Faila zapravo nisu znali šta rade, ali jedna kraljica svejedno može da tvrdi kako je uvređena zbog takvog događaja. To je prednost koju ona možda namerava da iskoristi.
Možda Faila previše učitava u te primedbe, ali to je jače od nje. Po mnogo čemu, biti gospa isto je što i biti trgovac, a ona je obučavana za obe uloge.
„Na koncu", nastavi Elejna, „stižemo i do svrhe ovog sastanka. Gospo Bašer, gazda Ajbara. Postoji li nešto što biste vi zatražili zauzvrat, kao nadoknadu za ovaj dar koji ste uručili Andoru?"
Perin spusti ruku na čekić, pa upitno pogleda Failu. Elejna očigledno očekuje da on zatraži da bude zvanično proglašen velmožom. Ili možda da zatraži njenu milost zbog toga što je izigravao velmožu, skupa sa zvaničnim pomilovanjem. Bilo šta od toga moglo bi biti posledica takvog razgovora.
Faila je bila na iskušenju da traži to prvo. To bi bio jednostavan odgovor. Ali možda previše jednostavan; Faila mora da sazna neke stvari pre nego što nastavi. „Veličanstvo", pažljivo kaza Faila, „možemo li o ovome razgovarati po strani od pogleda javnosti?"
Elejna je razmišljala o tome - najmanje trideset sekundi, što je delovalo kao prava večnost. „U redu. Moja primaća soba je spremna."
Faila klimnu, a jedan sluga otvori vratanca u zidu levo od prestola. Perin pođe prema njima, a onda diže ruku i zaustavi Gaula, Sulin i Argandu. „Čekajte ovde." Oklevao je pa pogledao Grejdija. „I ti."
To se izgleda nije baš dopalo nikome od njih, ali poslušali su ga. Bih su upozoreni da će možda doći do toga.
Faila je suzbijala usplahirenost koju je osećala - ne dopada joj se to što su ostavili Aša’mana, koji bi im obezbedio najbolji način da pobegnu. Naročito pošto je Elejna nesumnjivo sakrila uhode i gardiste u primaćoj sobi, spremne da iskoče ako stvari pođu po zlu. Faila bi volela da ima sličnu zaštitu, ali da muškarca koji može da usmerava uvede na razgovor s kraljicom... pa, moraće da bude ovako. U Elejninom su kraljevstvu.
Faila duboko uzdahnu, pa se pridruži Perinu, Alijandri i Morgazi u toj prostorijici. Stolice su bile razmeštene; Elejna je očigledno predvidela tu mogućnost. Sačekali su Elejnu da uđe da bi seli. Faila nije mogla da vidi gde bi se gardisti sakrili.
Elejna uđe i mahnu. Prsten Velike zmije zablista na svetlosti. Faila je skoro zaboravila na to da je ona Aes Sedai. Možda ipak gardisti nigde i ne vrebaju - žena koja može da usmerava opasna je koliko čitav odred vojnika.
U koje glasine o ocu Elejninog deteta da poveruju? Svakako ne o onoj budali u njenoj gardi - to je najverovatnije varka. Je li moguće da je to sam Rand?
Morgaza uđe za Elejnom. Bila je u skromnoj tamnocrvenoj haljini. Sela je pored svoje kćeri, pažljivo posmatrajući šta se dešava, ali nije progovarala.
„Dakle", kaza Elejna, „objasnite mi zašto da vas jednostavno ne pogubim kao izdajice."
Faila iznenađeno trepnu, ali Perin samo frknu. „Mislim da se taj potez Randu baš i ne bi dopao."
„Ja mu nisam potčinjena", odgovori Elejna. „Zar misliš da ću poverovati kako on stoji iza tvog zavođenja mojih građana i toga što si se proglasio kraljem?"
„Veličanstvo, neke stvari pogrešno si shvatila", odbrusi Faila. „Perin se nikada nije proglasio kraljem."
„O, a zar nije digao steg Maneterena, kako su me obavestili?", upita Elejna.
„To jesam", saglasi se Perin. „Ali svojevoljno sam ga spustio."
„Pa, makar toliko", odgovori Elejna. „Možda se nisi proglasio kraljem, ali to što si razvio taj barjak svodi se na isto. O, sedite - svi vi." Mahnu, a poslužavnik se diže s jednog stočića i dolebde do nje. Na njemu su bili pehari i ibrik s vinom, kao i čajnik i šolje.
Uzela ga je pomoću Jedne moći, pomislila je Faila. To je podsetnik na njenu snagu. I to prilično grub.
„Svejedno", kaza Elejna, „učiniću ono što je najbolje za moje kraljevstvo, bez obzira na cenu koju ću za to morati da platim."
„Čisto sumnjam", kolebljivo se javi Alijandra, „da bi za tvoje kraljevstvo valjalo da razljutiš Dve Reke. Ako bi pogubila njihovog vođu, to bi nesumnjivo čitav taj kraj diglo na noge i pobunilo ih."
„Što se mene tiče", odgovori Elejna sipajući čaj u nekoliko šolja, „taj kraj je već pobunjen."
„Mirno smo došli pred tebe", reče Faila. „To teško da su postupci pobunjenika."
Elejna prva otpi čaj, kao što običaj nalaže, da bi dokazala da nije otrovan. „Moji izaslanici koje sam poslala u Dve Reke oterani su, a tvoj narod mi je poslao poruku - i navodim je od reči do reči - Zemlje lorda Perina Zlatookog odbijaju da plate tvoje andorske poreze. Tai’šar Maneteren!"
Alijandra preblede. Perin tiho zastenja, što je pomalo zvučalo kao režanje. Faila prihvati šoljicu i otpi čaj - metvica s crvenim kupinama; lep je. Dvorečani imaju smelosti - to je sigurno.
„Veličanstvo, ovo su vremena puna strasti", javi se Faila. „Zacelo uviđaš da je narod zabrinut. Dve Reke uglavnom nisu bile važne za tvoj presto."
„To je blago rečeno", dodade Perin i frknu. „Većina nas odrasla je i ne znajući da smo deo Andora. Zanemarili ste nas."
„To je zbog toga što taj kraj nije bio pobunjen." Elejna otpi čaj.
„Pobuna nije jedini razlog što bi kraljica koja tvrdi da vlada nekim ljudima valjalo da im posveti pažnju", odgovori Perin. „Ne znam da li si čula, ali prošle godine smo se sami suočili s Trolocima - i to bez trunke pomoći od krune. Pomogli biste vi da ste znali, ali činjenica da u blizini nije bilo nikakve vojske - nikoga ko bi mogao da sazna za opasnost u kojoj smo se našli - govori nešto."
Elejna se pokoleba.
„Dve Reke su otkrile svoju istoriju", pažljivo kaza Faila. „Ta istorija nije mogla da doveka počiva, naročito ne s Tarmon Gai’donom na obzorju. Ne nakon što su čuvale Ponovorođenog Zmaja u njegovom detinjstvu. Pomalo se pitam je li Maneteren morao da padne, da li su Dve Reke morale da se uzdignu - sve samo da bi nastalo jedno mesto u kojem će odrasti Rand al’Tor. Među seljacima obdarenim krvlju - i tvrdoglavošću - kraljeva."
„Što znači da je još važnije da smesta smirim stvari", odvrati Elejna. „Ponudila sam vam nagradu upravo kako biste mogli da zatražite oproštaj. Oprostila bih vam prestupe i postarala se da pošaljem vojsku kako bi vaš narod bio zaštićen. Prihvatite to, pa ćemo svi moći da se vratimo svojim životima, onakvim kakvi bi trebalo da budu."
„Od toga nema ništa", tiho odgovori Perin. „Dve Reke će od sada imati velmože. Neko vreme sam se borio protiv toga. I ti možeš da se opireš, ali to ništa neće promeniti."
„Možda", odgovori Elejna. „Ali ako bih priznala tebe, stavila bih do znanja da pristajem da bilo ko dodeli sebi titulu u okviru mog kraljevstva, pa da je zadrži tako što će tvrdoglavo okupljati vojsku oko sebe. Perine, to bi bilo strašno. Mislim da ne shvataš u kakav si me procep doveo."
„Rešićemo to“, odgovori joj Perin onim tvrdoglavim glasom koji koristi kada nema namere da ustukne ni makac. „Neću se odreći titule."