„Vrati me u moju domovinu kroz jedan od onih čudnih prolaza", odgovori Lorstrum, „i daj mi sat vremena."
„Veličanstvo, meni je potrebno svega pola sata", ubaci se Bertam gledajući Lorstruma.
„Sat vremena", odgovori Elejna, dižući ruke. „Dobro se spremite."
„Dobro", kaza Birgita kada se vrata manje odaje zatvoriše. „Šta se za ime krvave leve ruke Mračnoga upravo odigralo?"
Elejna sede. Uspelo joj je! Ili makar deluje kao da je uspelo. Postavljena stolica bila je udobna nakon tvrdog Lavljeg prestola. Dijelin joj sede zdesna, a Morgaza je sedela s njene leve strane.
„Odigralo se to", objasni Morgaza, „da je moja kći briljantna."
Elejna se nasmeši u znak zahvalnosti, ali Birgita se namršti. Elejna je osećala njenu zbunjenost. Ona je bila jedina u prostoriji s njima; moraju da sačekaju sat vremena kako bi videle prave učinke Elejninog spletkarenja.
„Dobro", reče Birgita. „Dala si gomilu andorske zemlje kairhijenskom plemstvu."
„Da bi ih potkupila", dopuni Dijelin. Nije delovala ubeđeno koliko Morgaza. „Pametan potez, veličanstvo, ali opasan."
„Opasan?", upita Birgita. „Krv i pepeo, da li bi neko - molim vas - ovoj glupači mogao da objasni zašto je potkupljivanje briljantno ili pametno? Nije kao da ga je Elejna otkrila.“
„Ovo je više od poklona", objasni Morgaza. Neverovatno, ali uzela je da sipa čaj prisutnima u prostoriji. Elejna nije mogla da se seti da je u životu videla svoju majku kako sipa čaj. „Glavna prepreka da Elejna ovlada Kairhijenom bila je to što bi na nju gledali kao na osvajača."
„Da, pa?“, upita Birgita.
„Zato je ona stvorila veze između dve zemlje", odgovori Dijelin, prihvatajući od Morgaze šoljicu tremalkinškog crnog. „Time što je onoj skupini podarila posede u Andoru, pokazala je kako nema namere da zanemari ili osiromaši kairhijensko plemstvo."
„Pored toga“, nastavi sad Morgaza, „sama je postala manje neobična. Da je preuzela presto, stekla bi i posede koje presto ima - pa tako postala jedina koja ima imanje u obe zemlje. Sada će biti jedna od mnogih."
„Ali to je opasno", ponovi Dijelin. „Lorstrum nije popustio zbog potkupljivanja."
„Nije?", upita Birgita mršteći se. „Ali..."
„U pravu je", reče Elejna i otpi čaj. „Popustio je zato što je uvideo da mu pružam priliku da se dokopa oba prestola."
Razgovor zamre.
„Krvavi pepeo", naposletku opsova Birgita.
Dijelin klimnu. „Elejna, stvorila si neprijatelje koji mogu da te zbace s prestola. Ako bi ti se nešto desilo, dobri su izgledi da bilo Lorstrum bilo Bertam pokušaju da se dokopaju obe zemlje."
„Računam na to", odgovori Elejna. „Oni su trenutno dvojica najmoćnijih velmoža u Kairhijenu, naročito pošto se Dobrejn nije vratio kud god da ga je Rand odveo. Ako se oni trude da podrže predstavu o zajedničkom vladaru, zapravo imamo izgleda da se to ostvari."
„Oni će podržavati samo zato što uviđaju priliku da otmu za sebe oba prestola!", upozori Dijelin.
„Bolje da odabereš svoje neprijatelje nego da živiš u neznanju", kaza Elejna. „U suštini sam ograničila broj svojih takmaca. Videli su zmajeve i zbog toga postali zavidni. Onda sam im pružila priliku da ne samo dođu do tog oružja, već da udvostruče svoje bogatstvo. A povrh toga, usadila sam im zrnce mogućnosti da će jednoga dana možda biti proglašeni za kralja."
„I tako će pokušati da te ubiju", bezizražajno kaza Birgita.
„Možda", odgovori Elejna. „Ili će možda pokušati da me podriju. Ali ne za mnogo godina - rekla bih da će do tada proći najmanje jedna decenija. Ako bi sada napali, to bi dovelo do opasnosti da se zemlje opet podele. Ne, oni će najpre učvrstiti svoje položaje i uživati u svom bogatstvu. Tek kada se uvere da stoje na sigurnom - i da je meni pažnja popustila - tek će tada povući svoje poteze. Srećom, dvojica ih je, što će mi omogućiti da poteram jednog protiv drugog. A za sada smo stekli dva pouzdana saveznika - ljude koji žarko žele da ja uspem da stupim na Sunčev presto. Oni će mi uručiti moju krunu."
„A zarobljenica?", upita Dijelin. „Elenija i druge dve? Da li zaista nameravaš da im nađeš posede?"
„Da“, odgovori Elejna. „To što sam učinila za njih zapravo je veoma blagonaklono. Kruna će preuzeti njihove dugove i onda im pružiti priliku za novi početak u Kairhijenu, ako sve ovo uopšte urodi plodom. Biće dobro da andorsko plemstvo tamo ima posede, mada ću verovatno morati da im ih podarim izdvajajući te posede iz svojih kairhijenskih imanja."
„Bićeš okružena neprijateljima", reče joj Birgita, odmahujući glavom.
„Kao i obično", odgovori Elejna. „Srećom, imam tebe da paziš na mene, zar ne?"
Ona se nasmeši Zaštitnici, sve vreme znajući da Birgita oseća njenu uznemirenost. Biće to dug sat u iščekivanju.
51
Iskušavanje
Min se naježila držeći kristalni mač, Kalandor. Još od malih nogu slušala je priče o tom oružju, sumanute pripovesti o dalekom Tiru i čudnom Maču Koji To Nije. Sada ga drži u sopstvenim rukama.
Lakši je nego što je očekivala. Kristal je hvatao svetlost koju su bacale svetiljke i poigravao se njom. Činilo se kao da se previše presijava i da se svetlost u njemu menja čak i kada se ona ne pomera. Kristal je bio gladak, ali i topao. Bezmalo živ.
Rand je stajao ispred nje gledajući oružje. Nalazili su se u svojim odajama u Kamenu Tira u društvu Kecuejn, Narišme, Merise, Nefa i dve Device.
Rand pruži ruku i dodirnu oružje. Ona ga pogleda i predviđanje ožive oko njega. Blistavi mač, Kalandor, kako ga drži crna šaka. Ona oštro uzdahnu.
„Šta si videla?", tiho je upita Rand.
„Kalandor, kako ga drži neka šaka. Šaka kao isklesana od oniksa."
„Imaš li neku predstavu šta bi to moglo da znači?"
Ona odmahnu glavom.
„Trebalo bi da ga opet sakrijemo", predloži Kecuejn. Danas je bila u smeđoj i zelenoj odeći, a od njenih zlatnih ukrasa za kosu te zemljane boje delovale su malo vedrije. Stajala je leđa potpuno pravih i ruku prekrštenih. „Fuj! Brzopleto je i lakomisleno to što si sada otkrio taj predmet, momče."
„Tvoja primedba je primljena k znanju", odgovori joj Rand. On prihvati ter’angreal od Min, pa ga preko ramena stavi u kanije na leđima. Za bokom je opet nosio drevni mač kanija oslikanih crveno-zlatnim zmajevima. Ranije je kazao da to smatra svojevrsnim simbolom. Taj mač za njega predstavlja prošlost, a Kalandor - nekako - predstavlja budućnost.
„Rande", reče mu Min i uhvati ga za ruku. „Moje istraživanje... seti se da Kalandor izgleda ima veću manu nego što smo prvobitno otkrili. Ovo predviđanje samo naglašava ono što sam ranije kazala. Brinem se da će ga iskoristiti protiv tebe."
„Pretpostavljam da hoće", odgovori Rand. „Sve ostalo na ovom svetu iskorišćeno je protiv mene. Narišma, otvori kapiju, molim te. Krajišnici nas dovoljno dugo čekaju."
Aša’man klimnu, a zvončići u njegovoj kosi se oglasiše.
Rand se okrenu da pogleda Nefa. „Nefe, još nema nikakvog glasa iz Crne kule?"
„Ne, gospodaru", odgovori visoki Aša’man.
„Nisam mogao da Putujem tamo", reče Rand. „To nagoveštava velike nevolje - gore nego što sam se pribojavao. Upotrebi ovo tkanje. Ono će te prerušiti. Putuj do nekog mesta dan jahanja od Kule, pa odjaši tamo skrivajući se. Vidi šta možeš da otkrij eš. Pomozi ako možeš, a kada nađeš Logana i one koji su mu odani, prenesi mu poruku od mene."
„Kakvu poruku, gospodaru?"
Rand je delovao rasejano. „Reci im da sam pogrešio. Reci im da mi nismo oružje. Mi smo ljudi. Možda će to biti od pomoći. Pazi se. To bi moglo da bude opasno. Donesi mi vesti. Moraću da dovedem u red stvari tamo, ali lako je moguće da bih mogao da upadnem u klopku opasniju od svih koje sam do sada izbegao. Nevolje... ima tako mnogo nevolja koje se moraju razrešiti. A ja sam samo jedan. Idi umesto mene, Nefe - za sada. Potrebna su mi obaveštenja."