„Izvini", reče joj on. „Neke Aes Sedai nisu loše kao neke druge. Nisam hteo da te uvredim."
„To ću prihvatiti kao pohvalu", odgovori mu Sitejl, „mada ja nisam Aes Sedai."
Met slegnu ramenima i nađe jedan lep kamičak pored nogu. Posluži se njime da ga stavi na naslagu hartije umesto čizme. Kiše koje su proteklih nekoliko dana padale prošle su, ostavljajući za sobom svežinu u vazduhu. „Znam da si kazala da te nije bolelo", reče joj Met. „Ali... kakav je to osećaj? Ta stvar bez koje si ostala?"
Ona napući usne. „U kojoj hrani najviše uživaš, gazda Kautone? Šta bi jeo radije nego bilo šta drugo?"
„Mamine pite", smesta odgovori Met.
„Pa, tako je", reče mu Sitejl. „To je kao da znaš da si nekada mogao da jedeš te pite svakoga dana, ali sada su ti uskraćene. Tvoji prijatelji - oni mogu da jedu pite koliko god hoće. Ti im zavidiš, i patiš zbog toga, ali to te istovremeno usrećuje. Barem neko može da uživa u onom u čemu ti ne možeš."
Met lagano klimnu.
„Gazda Kautone, zašto toliko mrziš Aes Sedai?", upita ga Sitejl.
„Ne mrzim ih", odgovori Met. „Plamen me spalio, ne mrzim ih. Ali ponekad se čini kao da čovek ne može ni dve stvari da uradi a da neka žena ne zatraži da jednu od tih stvari uradi potpuno drugačije, a da onu drugu u potpunosti zanemari."
„Nisi primoran da prihvatiš njihov savet, a spremna sam da se opkladim da si uglavnom, nakon izvesnog vremena, voljan i da priznaš kako je taj savet bio dobar."
Met slegnu ramenima. „Ponekad čovek jednostavno želi da radi ono što hoće, a da mu niko ne govori šta ne valja u vezi s tim i u vezi s njim. To je sve."
„A to nikakve veze nema s tvojim... čudnim viđenjem plemića? Napokon, većina Aes Sedai se ponaša kao da su plemkinje."
„Nemam ja ništa protiv plemića", odgovori joj Met i ispravi kaput. „Samo ja ne bih da budem jedan od njih."
„A zašto je tako?“
Met je na trenutak samo sedeo. Zašto je tako? Naposletku, spusti pogled na svoje stopalo i opet obu čizmu. „Zbog čizama."
„Čizama?" Sitejl je delovala zbunjeno.
„Čizama", reče Met i klimnu, vezujući ih. „Sve je u vezi sa čizmama."
„Ali..."
„Vidiš", reče Met zatežući vrpce, „mnogo ljudi ne mora preterano da se brine koje će čizme da nosi. To su najsiromašniji. Ako bi nekoga od njih pitala: Mope, koje ćeš čizme danas nositi?, odgovor bi bio jednostavan. Pa, Mete, imam samo jedan par čizama, pa ću valjda nositi njih.“
Met se pokoleba. „To jest, valjda to ne bi rekli tebi, Sitejl, pošto ti nisi ja i tako to. Ne bi te zvali ’Met’, razumeš?"
„Razumem", odgovori ona sa osmehom u glasu.
„Bilo kako bilo, ljudima koji imaju nešto malo novca teže je da odgovore koje će čizme da nose. Vidiš, prosečan čovek poput mene..." Pogleda je. „Pazi, ja jesam prosečan čovek."
„Naravno da jesi."
„Krvavo naravno da jesam", reče joj Met, pa završi s vezivanjem vrpci na čizmi i pridiže se. „Prosečan čovek može da ima i tri para čizama. Treći par po kakvoći - to su čizme koje ćeš nositi kada ideš da radiš nešto neprijatno. Možda će te nažuljati nakon nekoliko koraka i možda imaju nekoliko rupa na sebi, ali dovoljno su dobre da se ne oklizneš. Ne smeta ti ako ih uprljaš u poljima ili staji."
„U redu", reče mu Sitejl.
„A onda je tu tvoj drugi par po kakvoći", nastavi Met. „To su čizme koje nosiš svakoga dana. Njih obuvaš ako ideš kod suseda na večeru. Ili, u mom slučaju, nosiš ih kada ideš u bitku. To su lepe čizme, daju ti dobar oslonac i ne smeta ti da te vide u njima, ili tako nešto."
„A tvoj najbolji par čizama?" upita Sitejl. „Njih nosiš na važne društvene događaje, kao što su balovi ili obedovanje s mesnim zvaničnicima?"
„Balovi? Zvaničnici? Krvavi pepeo, ženo. Mislio sam da si ti gostioničarka."
Sitejl blago pocrvene.
„Mi nećemo ni na kakve balove", reče joj Met. „Ali kada bismo morali, pretpostavljam da bismo obuli naš drugi par čizama. Ako su dovoljno dobre za obilazak stare gospođe Hembru preko puta, onda su krvavo dovoljno dobre za gaženje prstiju one koja je toliko glupa da pleše s nama."
„Čemu onda služe najbolje čizme?"
„Za hodanje", odgovori Met. „Svaki seljak ume da prepozna koliko vrede dobre čizme kada prepešači određeni put."
Stiejl je delovala zamišljeno. „Dobro, ali kakve to veze ima s plemićima?“
„Svakakve", odgovori Met. „Zar ne shvataš? Ako si prosečan čovek, tačno znaš kada da obuješ koje čizme. Čovek može da isprati tri para čizama. Život je jednostavan kada imaš tri para čizama. Ali plemiči: Talmanes tvrdi da kod kuće ima četrdeset pari čizama. Četrdeset pari, možeš li ti to da zamisliš?"
Ona se nasmeši.
„Četrdeset pari“, ponovi Met i odmahnu glavom. „Četrdeset krvavih pari. I to nisu sve iste čizme. Tu ti je par za svako odelo, pa deset pari u različitim stilovima, koji se slažu s makar polovinom tvojih odela. Imaš čizme za kraljeve, čizme za velmože i čizme za običan svet. Imaš čizme za zimu i čizme za leto, čizme za kišne dane i čizme za sušne dane. Imaš čak i krvave cipele koje nosiš samo kada ideš u odaju za kupanje. Lopin je imao običaj da se žali zbog toga što nema obuću koju ću da nosim kada noću idem u nužnik!"
„Shvatam... Dakle, koristiš čizme kao metaforu za breme odgovornosti i odlučivanja koje pada na aristokratiju dok oni na sebe preuzimaju vodstvo u zamršenim političkim i društvenim okolnostima i položajima."
„Metaforu za..." Met se namršti. „Krvavi pepeo, ženo. Ovo nije metafora ni za šta! To su samo čizme."
Sitejl odmahnu glavom. „Ti si mudar čovek na veoma neobičan način, Metrime Kautone."
„Dajem sve od sebe", primeti on, pa se lati ibrika s kuvanim vinom. „Mislim, da budem neobičan." Nasu pehar i pruži joj ga. Ona ga sa zahvalnošću prihvati i otpi, pa ustade. „U tom slučaju, gazda Kautone, prepustiću te da se zabavljaš najbolje što umeš. Ali ako si ostvario nekakav napredak kada je reč o kapiji za mene..."
„Elejna je kazala da će ubrzo moći da ti otvori kapiju. Za dan ili dva. Čim se ja vratim s jednog posla koji moram da obavim s Tomom i Noelom, postaraću se da se to završi."
Ona klimnu glavom u znak razumevanja. Ako se on ne vrati s tog „posla", ona će se pobrinuti za Olvera. Ona se okrenu da ode. Met je sačekao sve dok nije otišla, pa je tek onda otpio pozamašan gutljaj jabukovog vina pravo iz ibrika. To radi cele večeri, ali mislio je da ona najverovatnije ne bi volela da zna za to. To je jedna od onih stvari za koje je bolje da žene o njima ne razmišljaju.
Vratio se svojim izveštajima, ali misli su mu ubrzo odlutale na kulu Gendžei i na one krvave zmije i lisice. Ono što mu je Birgita rekla bilo je veoma prosvećujuće, ali ne naročito ohrabrujuće. Dva meseca? Dva krvava meseca provedena u lutanju tim hodnicima? To je silna i pozamašna zdela smrdljive brige, poslužene kao da je popodnevna splačina. Pored toga, ponela je vatru, muziku i gvožđe. Kršenje pravila baš i nije zamisao koje se niko drugi nije setio.
Nije se iznenadio. Kada je Svetlost načinila prvog čoveka, i taj čovek doneo prvo pravilo, verovatno se neko setio kako da ga prekrši. Ljudi kao što je Elejna prave pravila kakva njima odgovaraju. Ljudi poput Meta iznalaze načine da zaobiđu glupa pravila.
Nažalost, Birgita - jedna od legendarnih heroja Roga - nije uspela da porazi Aelfine i Elfine. To je onespokojavajuće.
Pa, Met ima nešto što ona nije imala. Sreću. Zamišljeno je sedeo, zavaljen u stolicu. Jedan od njegovih vojnika prođe pored njega. Klintok ga pozdravi; Crvenruke obilaze Meta na svakih pola sata. Još nisu prevazišh sramotu koju osećaju zbog toga što su dopustili da se golam ušunja u logor.