To je predivno. Takođe je i veoma važno, budući da je Dvorana Kule izgleda rešena da raskine sporazum kojim joj se prepušta da se ona nosi s Random. Spustila je pogled na hrpu hartija ispred sebe, u kojoj nije bio mali broj pisama punih „saveta" koja su joj uputile Predstavnice.
Ali obratile su se njoj, umesto da je zaobilaze. To je dobro i ona ne može da ih zanemaruje. Mora se potruditi da one i dalje veruju kako je najbolje da sarađuju s njom. Istovremeno, ne može dopustiti da pretpostave da će ona popustiti nakon nešto malo povike.
Veoma tanana ravnoteža. „Pa, hajde da se vidimo s tvojom sestrom."
Gavin gipko ustade. Tri prstena koja je nosio na lančiću oko vrata zazveckaše kada se pomerio; moraće ga opet pitati odakle mu. Mučaljiv je u vezi s njima, što je čudno. On joj pridrža šatorsko krilo sa ulaza, a ona izađe iz šatora.
Napolju su sivi oblaci sakrivali sunce u predvečerje. Brinovi vojnici žurno su radili na palisadi. Poslednjih nekoliko nedelja njegova vojska se uvećala, tako da su oni zauzeli čitavu istočnu stranu široke travnate ravnice opkoljene šumom, koja je nekada bila poznata kao Merilor. Ruševine utvrđene kule koja je tu bila podignuta bile su rasute na severnoj strani polja, prekrivene mahovinom i bezmalo se nisu videle od trnjaka.
Egvenin šator bio je na uzvisini, tako da joj se pogled pružao na mnoge tu utaborene vojske. „Je li ono neka nova oružana sila?“, upita ona, pokazujući omanju vojsku koja je zauzela položaj neposredno ispod ruševina.
„Oni su sami došli“, odgovori joj Gavin. „Uglavnom su seljaci. To čak i nije prava vojska; većina njih uopšte nema mačeve. Mahom su naoružani vilama, sekirama za drva i palicama. Pretpostavljam da ih je Al’Tor poslao. Juče su počeli da se okupljaju."
„Zanimljivo", primeti Egvena. Delovali su skupljeno s koca i konopca, s različitim šatorima i bez imalo razumevanja kako da se podigne vojni logor. Ali izgleda da ih ima pet do deset hiljada. „Neka ih izviđači drže na oku.“
Gavin klimnu.
Egvena se okrenu i primeti povorku kako prolazi kroz nekoliko obližnjih kapija i diže tabor. Visoko iznad njih leteo je barjak sa andorskim lavom, a vojnici su marširali u pravim redovima. Jedna povorka u crvenoj i beloj odeći odvojila se od njih i zaputila prema Egveninom logoru, a iznad nje se vijorio kraljičin barjak.
Gavin je pratio Egvenu preko uvele trave kada je pošla Elejni u susret. Andorska kraljica baš nije žurila. Ostao je samo još jedan dan do trenutka koji je Rand odredio. Ipak, došla je - a došli su i drugi. Aijeli su došli s Darlinom iz Tira, a njena moć ubeđivanja bila je dovoljno velika da joj omogući da tu dovede i veliki odred Ilijanaca, koji su se utaborili na zapadnoj strani travnate ravnice.
Sudeći po svim izveštajima, Kairhijenjani su sada Elejnini i dolaze skupa sa Andorcima i velikim brojem ljudi iz Družine Crvene ruke. Egvena je poslala ponudu kralju Roedranu Murandijskom da mu omogući da dođe kroz kapiju, kao i ženu koja će to omogućiti, ali nije bila sigurna hoće li on doći. Međutim, čak i bez njega tu je zastupljen znatan broj svetskih država, naročito pošto se među Perinovim vojskama vijore i barjaci Geldana i Majena. Moraće da stupi u dodir s njihovim vladarkama i da vidi je li moguće da se njih dve priklone njenom mišljenju. Ali sve i da nije, zacelo će oni koje je okupila biti dovoljni da ubede Randa da promeni namere. Svetlost dala da je to dovoljno. Ne želi ni da razmišlja o onome što će se desiti ako on od nje iznudi nekakav ishitreni potez.
Pošla je niz stazu, klimanjem glave odgovarajući sestrama koje su je pozdravljale klimanjem i Prihvaćenima koje su padale u naklone, vojnicima koji su pozdravljali i slugama koje su se klanjale. Rand će...
„Nemoguće!" ote se Gavinu i on se ukopa.
„Gavine?", upita ona mršteći se. „Jesi li..."
On potrča preko korovom obraslog brda. Egvena nezadovoljno pogleda za njim. I dalje je plahovit i nagao. Zašto se odjednom toliko uznemirio? Nije reč o zabrinutosti; to bi osetila. Bila je to zbunjenost. Požurila je za njim, onoliko brzo koliko joj je to dostojanstvo dopuštalo. Elejnino poslanstvo zaustavilo se na uveloj travi.
Gavin se bacio na kolena pred nekim. Bila je to neka starija žena riđe-zlatne kose, što je stajala pored nasmešene Elejne, koja je još bila u sedlu.
Ah, pomislila je Egvena. Njene uhode sinoć su je obavestile o toj glasini, ali želela je da je potvrdi pre nego što razgovara o tome s Gavinom.
Morgaza Trakand je živa.
Egvena još nije prilazila. Kada pođe napred, Elejna će morati da joj poljubi prsten, a čitava povorka da joj se pokloni; to će upropastiti Gavinov trenutak. Dok je čekala, oblaci se razrediše.
Odjednom se razdvojiše, a tmurni gromonosni oblaci povukoše se daleko. Nebo se pretvori u brisano plavo polje, u duboko i čisto prostranstvo. Elejna razrogači oči, okrećući se u sedlu i gledajući prema Perinovom delu ogromnog logora.
Dakle, došao je, pomislila je Egvena. I spokoj je nastupio. Tren mira pre razorne oluje.
„Pokušaj ti, Emarine", reče Androl, u društvu male skupine ljudi u jednom šumarku blizu granice područja koje Crna kula zauzima.
Dostojanstveni plemić se usredsredi, držeći Jednu moć. Tkanja sevnuše oko njega. Uzevši u obzir koliko je malo vremena proveo učeći i vežbajući, izvanredno je vešt, pa je stručno izradio tkanje za kapiju.
Umesto da otvori rupu u vazduhu, tkanje se rasturi i nestade. Emarin se okrenu prema ostalima, dok mu se znoj shvao niz lice. „Obrazovanje ovih tkanja deluje mi teže nego ranije“, reče.
„Zašto ne rade?“, upita Evin. Mladić se crveneo od besa - kao da je ta muka s kapijama zapravo neka uvreda.
Androl odmahnu glavom i prekrsti ruke. Krošnje su šuštale, lišće je podrhtavalo padajući na tle kao kiša. Bilo je smeđe kao da je jesen. To ga je mučilo. Za vreme svojih životnih putovanja proveo je neko vreme obrađujući zemlju, pa je stekao seljački osećaj za to je li sve u redu s prirodom.
„Hajde opet pokušaj ti, Androle“, reče Evin. „Ti si uvek dobar s kapijama."
On pogleda drugu trojicu. Kanler je bio treća prisutna osoba; ostareli andorski seljak veoma se namrštio. Naravno, Kanler se često mršti na sve i svašta.
Androl sklopi oči i izbaci iz sebe sve strasti, prihvatajući prazninu. Saidin je tu blistao, kao život i Moć. Zgrabi ga i otpi iz njega. Otvori oči i ukaza mu se životniji svet. Zar uvele biljke mogu istovremeno delovati i bolesno i kao da su pune života? To je neobično preklapanje dve slike koje saidin omogućava.
Usredsredi se. Njemu je otvaranje kapija daleko lakše od drugih tkanja; nikada nije shvatao zašto. Mada usmeravanjem ne može da rascepi ni kamičak, može da otvoru kapiju dovoljno veliku da se kroz nju proteraju kola. Logan je to nazvao zadivljujućim, a Taim nemogućim.
Ovoga puta, Androl je svu svoju Moć sasuo u to tkanje. On razume kapije. One imaju smisla. Možda je to zbog njegove urođene sklonosti ka putovanju i ka otkrivanju novih mesta i novih veština.
Tkanja se spojiše. Nije primetio ništa od poteškoća koje je Emarin pomenuo. Međutim, u trenutku kada je dobro poznati blesak svetlosti trebalo da se pojavi, tkanje je počelo da se rastače. Androl pokuša da ga zadrži i da ga opet spoji. Na trenutak se učinilo kao da će mu to uspeti. Međutim, onda mu tkanja iskliznuše i ispariše. Kapija se nije obrazovala.
„Sva ostala tkanja koja sam isprobao radila su kao i obično“, reče mu Evin i stvori kuglu svetlosti. „Sve i jedno."
„Samo kapije", progunđa Kanler.
„Kao...“, zausti Emarin, „kao da nešto želi da nas zadrži ovde. U Crnoj kuli."
„Pokušajte da otvorite kapije na drugim mestima u krugu", reče im Androl. „Ali pokušajte da oni koji su odani Taimu ne vide šta radite. Pretvarajte se da vršite ispitivanja zemljišta, kao što je Taim naredio."