To je bilo zato da bi oni mislili kako će se s vremenom sastati s njima i ponuditi im posao. Sada kada je rešila da prisvoji Sunčev presto, možda i postupi upravo tako. Naravno, poslednji plaćenici koje je unajmila u najvećoj meri su je izneverili.
Uprkos sebi, uze šoljicu mleka i otpi gutljaj. Birgita klimnu glavom u znak zadovoljstva, ali Elejna se namršti. Bolje da je žeđala!
„Pa“, kaza gazda Nori gledajući list hartije koji je držao, „jedan od najamničkih kapetana dao je sebi za pravo da ti pošalje veoma... prisno pismo. Ne bih ga iznosio pred tebe, ali kada sam ga drugi put pročitao, učinilo mi se da je ipak reč o nečemu što bi ti trebalo da vidiš. Ta protuva je iznela krajnje neverovatne tvrdnje, ali ne bih voleo da ja budem taj koji će ih zanemariti, u slučaju da se pokažu... ovaj... tačnim.“
Elejna radoznalo pruži ruku da prihvati hartiju. Neverovatne tvrdnje? Ona ne poznaje nijednog najamničkog kapetana. Reči na hartiji bile su nažvrljane, mnoge i precrtane, a pravopis je počesto bio... maštovit. Ko god da je taj čovek, ona...
Kada stiže do kraja pisma, iznenađeno trepnu. A onda ga pročita ponovo.
Tvoje krvavo kraljevsko smetalo,
Krvavo čekamo da razgovaramo sa tobom i polako postajemo besni razjareni (to znači besni). Tom kaže da si sada kraljica, ali ja računam da to ne menja ama baš ništa, pošto si se svejedno sve vreme ponašala kao da si kraljica. Ne zaboravi da sam izneo izvukao tu tvoju slatku malu zadnjicu iz rupčage u Tiru, ali i tada si se ponašala kao kraljica, pa mi zato baš i nije jasno zašto sam iznenađen zbog toga što se sada ponašaš kao kraljica, kada zaista jesi kraljica.
Zato mislim da bi trebalo da se prema tebi ophodim kao prema pravoj krvavoj kraljici i da ti pošaljem krvavo pismo i tako to, obraćajući ti se kitnjastom govorancijom da bih ti privukao pažnju. Čak sam i prsten upotrebio kao pečat, kao što nalikuje dolikuje. I tako ti ja upućujem zvanične zdravice. Zato KRVAVO BATALI VIŠE DA ODBIJAŠ DA ME PRIMIŠ pa da možemo da porazgovaramo. Potrebni su mi tvoji zvonolivci. Krvavo je važno.
P.S. „Zdravice" znači „pozdravi".
P.P.S. Ne obraćaj pažnju na precrtane i loše napisane reči. Nameravao sam da prepišem ovo pismo, ali Tom mi se toliko smeje da sada samo hoću da završim s tim.
P.P.P.S. Ne zameri što sam rekao da ti je pozadina slatka. Skoro da je uopšte nisam merkao, pošto sam krajnje svestan da bi mi ti iskopala oči kad bi me videla da to radim. Sem toga, sada sam oženjen čovek, pa to nije ni bitno.
Elejna nije mogla da odluči oseća li bes ili ushićenje. Met je u Andoru, a Tom je živ! Pobegli su iz Ebou Dara. Jesu li pronašli Olvera? Kako li su utekli od Seanšana?
U njoj navre toliko osećanja i pitanja da se Birgita uspravi i namršti, osećajući isto što oseća ona. „Elejna? Šta je bilo? Je li te taj čovek uvredio? Elejna shvati da klima glavom, dok joj oči suze.
Birgita opsova, pa žustro priđe. Gazda Nori je delovao zatečeno, kao da žali zbog toga što je doneo to pismo.
Elejna prasnu u smeh.
Birgita se ukoči. „Elejna?"
„Dobro sam", kaza Elejna, brišući suze iz očiju i terajući sebe da diše duboko. „O, Svetlosti. To mi je bilo potrebno. Evo, pročitaj."
Birgita zgrabi pismo i razvedri se dok ga je čitala. Zasmeja se. „Ti imaš lepu pozadinu? On će da ti kaže. Met ima dobru zadnjicu kao malo koji muškarac." „Birgita!", prekori je Elejna.
„Pa to je istina", odgovori joj Zaštitnica, vraćajući joj pismo. „Njegovo lice mi je previše lepuškasto, ali to ne znači da ne umem da prepoznam dobru zadnjicu kad je vidim. Svetlosti, baš je dobro što se vratio! Napokon ću moći da pijem s nekim ko me ne smatra svojim krvavim vojnim starešinom."
„Birgita, obuzdaj se", reče joj Elejna, presavijajući pismo. Nori je delovao sablažnjeno njihovim razgovorom. Dijelin ništa nije kazala. Tu ženu nije lako zgranuti, a od Birgite je čula i gori rečnik.
„Dobro su postupio, gazda Nori", reče mu Elejna. „Hvala ti zbog toga što si mi skrenuo pažnju na ovo."
„Dakle, zaista poznaješ ove najamnike?", upita on, a u glasu mu se začu tračak iznenađenja.
„Oni nisu najamnici. Zapravo, nisam sigurna šta su oni. Prijatelji. Nadam se i - saveznici." Zašto je Met doveo Družinu Crvene ruke u Andor? Jesu li oni odani Randu? Može li ona da ih iskoristi? Met je baraba, ali neverovatno dobro poznaje taktiku i vojevanje. Vojnici pod njegovim zapovedništvom vrede za desetoricu najamničkih protuva koje je u poslednje vreme bila prinuđena da unajmljuje.
„Veličanstvo, izvinjavam se zbog svoje greške", kaza joj Nori. „Trebalo je da ti ranije skrenem pažnju na ovo. Moji obaveštajci su mi kazali da je ova družina u skorije vreme radila za murandijsku krunu, te sam stoga zanemario tvrdnje njihovog vođe da on nije najamnik."
„Dobro si postupio, gazda Nori", kaza mu Elejna, i dalje se osećajući istovremeno razgaljeno i uvređeno. Čudno kako se čovek često kreće između ta dva osećanja kada je Metrim Kauton negde u blizini. „Svetlost zna da sam bila prezauzeta. Ali molim te, ako neko tvrdi da me lično poznaje, skreni pažnju na to makar Birgiti."
„Da, veličanstvo."
„Dogovori sastanak sa gazda Kautonom", reče mu ona, priželjkujući da ima vremena da mu napiše pismo jednako uvredljivo kao to koje je on njoj uputio. „Reci mu da mora da povede Toma. Da bi ga... obuzdavao."
„Kako želiš, veličanstvo", odgovori Nori i ukočeno se pokloni, što je za njega bilo uobičajeno. „Ako mogu da se povučem..."
Ona mu klimnu u znak zahvalnosti, a on ode i zatvori vrata za sobom. Elejna je držala Metovo pismo između dva prsta. Može li nekako iskoristiti Meta da joj pomogne s nevoljama koje joj Elorijen stvara? Kao što je iskoristila Krajišnike? Ili je to previše očigledno?
„Šta misliš, zašto je pomenuo zvonolivce?" upita Birgita.
„Možda je reč o nečemu jednostavnom, kao na primer da mu je potrebno novo zvono za odbrojavanje vremena u logoru."
„Ali misliš da nije reč o nečemu tako jednostavnom."
„Radi se o Metu“, odgovori Elejna. „On ume da zamrsi stvari, a po toj rečenici rekla bih da je reč o nekoj od njegovih spletki."
„Istina. A da je želeo samo zvono, za sat vremena kockanja mogao bi da namakne dovoljno para da ga kupi.“
„Ma hajde", kaza joj Elejna. „Nije on baš toliko srećan."
Birgita frknu u čaj. „Elejna, moraš bolje da paziš na stvari oko sebe. Taj čovek bi mogao da se kocka s Mračnim i da pobedi.
Elejna odmahnu glavom. Vojnici, uključujući i Birgitu, umeju da budu previše sujeverni. „Gledaj da na dužnosti bude nešto više gardistkinja kada Met bude došao. On ume da bude preterano razmetljiv, pa ne bih volela da napravi nekakav ispad."
„Ko je taj čovek?" zbunjeno upita Dijelin.
„Jedan od dvojice drugih ta’verena koji su odrasli sa Random al’Torom", odgovori Birgita, iskapivši čaj. Digla je ruke od pića dok traje Elejnina trudnoća. Bar još neko mora da pati, a ne samo ona.
„Met je... veoma poletan čovek", kaza Elejna. „Ume da bude veoma koristan kada je upregnut kako treba. Kada nije - što je najčešće slučaj - ume da bude prava nepogoda. Ali šta god bi moglo da se kaže o tom čoveku, on i njegova Družina umeju da se bore."
„Iskoristićeš ih, zar ne?“, upita Birgita, gledajući je sa odobravanjem.
„Naravno", odgovori joj Elejna. „A na osnovu onoga što se sećam da je Met pričao, u Družini ima mnogo Kairhijenjana. Oni su se tamo rodili. Ako stignem s tim delom Družine u svojoj vojsci, možda će prenos vlasti biti lakši."
„Dakle, ti zaista nameravaš da isteraš to?“, upita je Dijelin. „Da preuzmeš Sunčev presto? Sada?"
„Svetu je potrebno jedinstvo", odvrati Elejna i ustade. „S Kairhijenom ću početi da nas sve spajam. Rand već vlada Ilijanom i Tirom, a povezan je i sa Aijelima. Svi smo povezani."
Baci pogled ka zapadu, odakle je osećala ono klupko strasti koje je Rand. U poslednje vreme, jedino što od njega oseća jeste duboko zakopani ledeni bes. Je li on to u Arad Domanu?
Elejna ga voli, ali nema namere da dozvoli da Andor postane samo još jedan deo Zmajevog carstva. Sem toga, ako Rand zaista pogine u Šajol Gulu, ko će vladati tim carstvom? Moglo bi da se rasturi, ali ona se više brinula zbog mogućnosti da će neko - možda Darlin - biti dovoljno snažan da ga održi na okupu. U tom slučaju, Andor će biti potpuno sam između ratobornog seanšanskog carstva na jugozapadu, Randovog naslednika na severozapadu i jugoistoku i ujedinjenih Krajišnika na severu i severoistoku.
Ne sme dozvoliti da do toga dođe. Žena u njoj grčila se od pomisli na pripremanje za slučaj Randove smrti, ali kraljica ne sme da bude toliko osetljiva. Svet se menja.
„Shvatam da će biti teško upravljati obema državama“, reče Elejna. „Ali moram da vladam Kairhijenom - zarad dobrobiti oba prestola."
Okrenu se i pogleda Dijelin pravo u oči, a starija žena lagano klimnu. „Izgleda da si rešena."
„Jesam", odgovori Elejna. „Ali čini mi se da ću morati da se služim Putovanjem ako mislim da u tome uspem. Hajde da dogovorimo sastanak sa Sumeko i Alisom. Moraćemo da razmotrimo budućnost Srodnica."