Elejna pocrvene. „Niko nije kazao da je on...“
Ninaeva samo pogleda Elejnu, a kraljica pocrvene još više. Obe dobro znaju šta Ninaeva misli da je prikladno kada je o tim stvarima reč - i Egvena je, istini za volju, saglasna s njom. Ali Elejnin život se njih ne tiče.
„Elejna, drago mi je zbog tebe“, kaza Egvena. „I zbog Randa. Nisam sigurna šta da mislim o trenutku. Trebalo bi da znaš kako Rand namerava da polomi preostale pečate na zatvoru Mračnoga, što bi dovelo do opasnosti da on bude pušten na slobodu."
Elejna napući usne. „Pa, preostala su samo tri pečata, a i oni se mrve.“
„Pa šta ako se on igra s tom opasnošću?", upita Ninaeva. „Mračni će biti oslobođen kada se poslednji pečat smrvi; najbolje bi bilo da se to dogodi onda kada je Rand prisutan da se bori protiv njega."
„Da, ali pečati? To je suludo. Zacelo Rand može da se suoči s Mračnim i da ga porazi, pa da ga zapečati a da ne stavlja sve na kocku."
„Možda si u pravu", kaza Ninaeva.
Elejna je delovala uznemireno.
Egvena nije očekivala tako mlak prijem. Mislila je da će joj se Mudre protiviti, dok će Ninaeva i Elejna smesta uvideti opasnost.
Ninaeva je previše s njim, pomislila je Egvena. Verovatno je zahvaćena njegovom prirodom ta’verena. Šara se povija oko njega. Oni koji su u njegovoj blizini prihvatiće njegovo gledište i delati - nesvesno - da bude volja njegova.
Mora da je to pravo objašnjenje. Ninaeva je obično veoma staložena i razumna po tim pitanjima. Ili... pa, nije baš da je Ninaeva staložena - ali obično uviđa pravi način da se nešto završi, sve dok taj pravi način ne podrazumeva da je ona u nečemu pogrešila.
„Potrebno mi je da se vas dve vratite u Kulu“, reče Egvena. „Elejna, znam šta ćeš mi reći - i da, shvatam da si ti kraljica i da moraš da odgovoriš potrebama Andora. Ali sve dok ne položiš zakletve, ostale Aes Sedai će misliti da ne zaslužuješ to zvanje."
„U pravu je, Elejna“, dodade Ninaeva. „Ne moraš da dođeš na dugo - taman dovoljno da zvanično postaneš Aes Sedai i budeš prihvaćena u Zeleni ađah. Andorske velmože neće ni znati da tu ima neke razlike, ali druge Aes Sedai hoće.“
„Istina", saglasi se Elejna. „Ali trenutak je... nezgodan. Ne znam baš želim li da polažem zakletve dok sam u drugom stanju. To bi moglo da naškodi deci."
Ninaeva na to zastade.
„Možda si u pravu", reče Egvena. „Daću nekome da potraži u spisima je li polaganje zaveta u trudnoći opasno. Ali, Ninaeva - hoću da ti svakako dođeš."
„Majko, to znači da će Rand ostati bez ikakvog nadzora."
„Bojim se da se to ne može izbeći." Egvena pogleda Ninaevu pravo u oči. „Neću da mi ti budeš Aes Sedai koja nije vezana zavetima. Ne, zatvori usta - znam da pokušavaš da se pridržavaš zakletvi. Ali sve dok si oslobođena Štapa zakletvi, druge će se pitati mogu li i one da budu oslobođene."
„Da“, saglasi se Ninaeva. „Valjda."
„Dakle, vratićeš se?“
Ninaeva stisnu zube, kao da se bori sama sa sobom. „Da, majko", odgovori. Elejnine oči razrogačiše se od zabezeknutosti.
„Ninaeva, ovo je bitno", kaza joj Egvena. „Čisto sumnjam da ti sama možeš da zaustaviš Randa. Potrebno nam je da prikupimo saveznike kako bismo nastupili ujedinjeno."
„U redu", odgovori Ninaeva.
„Mene brine iskušavanje", nastavi Egvena. „Predstavnice su počele da iznose stav da bi trebalo da prođete kroz iskušavanje, sada kada je Bela kula opet jedinstvena, premda je bilo sasvim u redu to što smo vas dve i ostale uzdigle dok smo bile u izgnanstvu. Iznele su veoma valjane stavove. Možda bih mogla da u odgovor kažem kako bi trebalo da budete izuzete zbog teških izazova s kojima ste se u poslednje vreme suočile. Nemamo vremena da vas naučimo svim potrebnim tkanjima."
Elejna klimnu, ali Ninaeva samo slegnu ramenima. „Ja ću proći kroz iskušavanje. Ako ću već da se vraćam, onda ću to uraditi kako treba."
Egvena iznenađeno trepnu. „Ninaeva, to su veoma zamršena tkanja. Nisam imala vremena da ih sva upamtim; kunem ti se da su mnoga od njih nepotrebno kitnjasta samo da bi bila teška.“ Egvena nije imala namere da i sama prolazi kroz iskušavanje, niti ima potrebe za tim. Zakon je veoma određen. Time što je postala Amirlin, postala je i Aes Sedai. Ali stvari nisu toliko jasne kada je reč o Ninaevi i o ostalima koje je Egvena uzdigla.
Ninaeva opet slegnu ramenima. „Stotinu tkanja za iskušavanje nije toliko strašno. Ako hoćeš, mogla bih da ti ih pokažem na licu mesta.“
„Kada si imala vremena da ih naučiš?", uzviknu Elejna.
„Ja nisam provela poslednjih nekoliko meseci sanjareći i uzdišući zbog Randa al’Tora.“
„Zadobijanje andorskog prestola nije sanjarenje!“
„Ninaeva", prekide ih Egvena, „ako si zaista upamtila tkanja, onda će mi biti od velike pomoći ako budeš bila propisno uzdignuta. Tako će manje izgledati kao da činim usluge prijateljicama."
„Iskušavanje bi trebalo da je opasno", kaza Elejna. „Jesi li sigurna da si savladala tkanja?"
„Biću dobro", odgovori Ninaeva.
„Izvrsno", kaza joj Egvena. „Očekujem te ujutru."
„Tako brzo!", zgroženo uzviknu Ninaeva.
„Što se pre Štap zakletvi bude našao u tvojim rukama, to ću pre moći da prestanem da se brinem zbog tebe. Elejna, i dalje moramo da uradimo nešto u vezi s tobom."
„Trudnoća", odgovori Elejna, „ometa moju sposobnost usmeravanja. To se poboljšava - srećom, mogla sam da dođem ovde - ali i dalje je teško. Objasni Dvorani da će biti preopasno za mene - i za decu - da se podvrgnem iskušavanju u trenutku kada ne mogu da usmeravam stalno i pouzdano."
„Možda predlože da sačekaš", kaza Ninaeva.
„I da me puste da trčkaram bez položenih zaveta?" upita Elejna. „Mada bih zaista volela da saznam je li neka žena položila zavete dok je bila u drugom stanju, čisto da bih bila sigurna."
„Saznaću sve što budem mogla", odgovori Egvena. „Ali u međuvremenu, imam jedan drugi zadatak za tebe."
„Majko, prilično sam zauzeta vladanjem Andorom."
„Znam", reče joj Egvena. „Nažalost, ne mogu to da tražim ni od koga drugog. Potrebno mi je još ter’angreala za snevanje."
„Možda ću moći da ih napravim", reče Elejna. „Pod pretpostavkom da mogu da usmeravam bez prekida."
„Šta se desilo sa onim ter’angrealima koje si imala?", upita Ninaeva Egvenu.
„Ukradeni", odgovori Egveni. „Ukrala ih je Šerijam - koja inače pripada Crnom ađahu."
Ove dve zatečeno uzdahnuše, pa Egvena shvati da ne znaju kako je otkriveno na stotine Crnih sestara. Duboko uzdahnu. „Pripremite se“, kaza im. „Imam da vam ispričam bolnu priču. Pre seanšanskog napada, Verin je došla da...“
U tom trenutku, zvono se opet oglasi u njenoj glavi. Egvena se pomeri snagom volje. Soba zatrepta oko nje i ona se odjednom nađe u hodniku ispred odaje, gde su njeni štitovi bili postavljeni. Stajala je oči u oči s Talvom, jednom mršavom ženom zlatne kose skupljene u punđu. Nekada je pripadala Žutom ađahu, ali je bila jedna od Crnih sestara koje su pobegle iz Kule.
Oko Talve se pojavi tkanje Vatre, ali Egvena je već počela da radi na štitu, pa ga tresnu između druge žene i Izvora, smesta nastavljajući da tka Vazduh kako bi je uvezala.
Iza sebe je začula zvuk. Egvena nije razmišljala; premesti se, oslanjajući se na svoje poznavanje Tel’aran’rioda. Pojavi se tačno iza žene od koje je suktao mlaz Vatre. Alvijarin.
Egvena skoro zareža, počinjući da tka još jedan štit u trenutku kada Alvijarinin talas Vatre pogodi nesrećnu Talvu, terajući je da vrišti dok je gorela. Alvijarin se hitro okrenu, pa ciknu i nestade.
Plamen je spalio!, pomislila je Egvena. Alvijarin je bila na samom vrhu spiska ljudi koje ona želi da zarobi. Hodnikom je vladala tišina, a Talvin leš - pocrneo i zadimljen - padao je na tle. Nikada se više neće probuditi; ako čovek umre tu, umreće i u stvarnom svetu.