Izašao je uz izvestan otpor, a ona je brzo Izlečila tu tačku u kojoj je probio Nefovo telo. Mozak kao da je počeo da deluje zdravije. Izvukla je i ostalo, trn po trn. Bila je primorana da održava tkanja da se trnje ne bi opet zarilo. Počela je da se preznojava. Već se umorila od čišćenja onog područja, pa više nije mogla da se usredsređuje na to da ne oseća vrelinu. U Tiru je tako sparno.
Nastavila je da radi, pripremajući drugo protivtkanje. Kada je izvadila sve i jedan trn, položila je svoje novo tkanje. Tamna mrlja je zadrhtala i zatresla se, kao da je živa.
A onda je nestala.
Ninaeva se zatetura, iznurena do krajnjih granica. Nef trepnu, pa se osvrnu oko sebe i uhvati se za glavu.
Svetlosti!, pomislila je. Jesam li ga povredila? Nije trebalo da onako upadnem u sve to. Trebalo je da...
„Nema ih više“, reče Nef. „Seni... više ih ne vidim." Trepnu. „Zašto bi se Seni uopšte krile u senkama? Da sam mogao da ih vidim, ubile bi me i...“ Pogleda je, usredsređujući se na nju. „Šta si uradila?"
„Ja... mislim da sam upravo Izlečila tvoje ludilo." Pa, nešto mu je učinila. Ono što je ona uradila nije bilo uobičajeno Lečenje, niti je uopšte koristila tkanja koja tome služe. Ali izgleda da je to što je uradila urodilo plodom.
Nef se široko nasmeši, delujući zbunjeno. Uze joj ruku svojim šakama, pa sa suzama u očima kleknu pred nju. „Mesecima sam se osećao kao da sam neprestano pod prismotrom. Kao da ću biti ubijen istog trena kada okrenem leđa senkama. Sada ja... Hvala ti. Moram da idem da nađem Nelavejru."
„Onda idi“, kaza mu Ninaeva. Nef potrča nazad ka Kamenu kako bi potražio svoju Aes Sedai.
Ne smem početi da mislim kako je sve što činim nebitno. To je upravo ono što Mračni želi. Dok je gledala Nefa kako odlazi, primetila je da se oblaci razilaze. Rand se vratio.
Radnici su počeli da raščišćavaju ostatke zgrada koje su se samo napola pretvorile u prah, pa je Ninaeva na kraju završila tako što je smirivala zabrinute Tairence koji su počeli da se okupljaju oko ruba čistine. Nije želela da se javi panika, pa je sve uverila kako je opasnost prošla i onda zamolila da se sastane sa svim porodicama koje su ostale bez nekog svog člana.
I dalje je to radila - tiho razgovarala s jednom mršavom i zabrinutom ženom - kada ju je Rand pronašao. Žena je bila niskog roda, u haljini visokog okovratnika preko koje je nosila tri kecelje, sa slamnatim šeširom na glavi. Njen muž je radio u gostionici u koju je Ninaeva ušla. Žena je stalno gledala ka rupi u zemlji gde je nekada bio podrum.
Trenutak kasnije, Ninaeva primeti Randa kako je posmatra stojeći s rukama iza leđa, držeći se za patrljak. Čuvale su ga dve Device, Soma i Kanara. Ninaeva završi razgovor s Tairenkom, ali ženine suzne oči kidale su joj srce. Kako bi se ona ponašala da ostane bez Lana?
Svetlosti, čuvaj mi ga. Molim te, čuvaj mi ga, molila se. Skinula je s pojasa kesu s novcem i dala je toj ženi pre nego što ju je poslala da ide svojim putem. Možda će to pomoći.
Rand priđe Ninaevi. „Brineš za moj narod. Hvala ti.“
„Brinem za sve kojima je to potrebno", odgovori mu Ninaeva.
„Kao što si oduvek činila", kaza joj Rand. „Uz brigu za neke kojima to nije bilo potrebno."
„Kao što si ti?“, upita ona, izvijajući obrvu.
„Ne, meni je to oduvek bilo potrebno. I više od toga."
Ninaeva se pokoleba. Nije očekivala da će on ikada priznati tako nešto. Zašto se nije otarasio tog starog plašta? Sav je izbledeo i neugledan.
„Ja sam kriv za ovo“, reče Rand i klimnu prema rupi usred grada.
„Rande, ne budi budala.“
„Ponekad ne znam mogu li izbeći da budem budala", reče joj on. „Krivim sebe zbog odlaganja. Predugo smo odlagali sukob s njim. Šta se ovde desilo? Zgrade su se pretvorile u prah?"
„Da“, odgovori Ninaeva. „Njihova suština je uklonjena. Sve se smrvilo istog časa kada je dodirnuto."
„On bi ovo učinio čitavom svetu", kaza joj Rand tišim glasom. „Pokreće se. Što duže čekamo - što se duže noktima držimo za postojeće stanje - to on više uništava ovo što je preostalo. Više ne možemo da odlažemo.
Ninaeva se namršti. „Ali, Rande, zar neće biti još gore ako ga oslobodiš?"
„Možda nakratko", odgovori Rand. „Otvaranje Rupe neće ga smesta osloboditi, mada će mu dati više snage. To svejedno mora da se učini. Razmišljaj o našem zadatku kao o veranju uz visoki kameni zid. Nažalost, mi odlažemo i istrčavamo krugove oko zida pre nego što pokušamo da se uzveremo uz njega. Svakim korakom se više zamaramo za predstojeću bitku. Moramo se suočiti s njim dok smo još snažni. Zato moram da polomim pečate."
„Ja...“, zausti Ninaeva. „Mislim da ti zapravo verujem." Iznenadila se kada je to shvatila.
„Zaista, Ninaeva?", upita je on, zvučeći kao da oseća olakšanje, za divno čudo. „Da li mi zaista veruješ?"
„Da."
„Onda pokušaj da ubediš Egvenu. Zaustaviće me ako bude mogla."
„Rande... pozvala me je da se vratim u Kulu. Moram da odem koliko danas."
Rand kao da se rastužio. „Pa, pretpostavljao sam da će to u nekom trenutku učiniti." On uhvati Ninaevu za ramena, što je delovalo pomalo čudno. „Ninaeva, ne dozvoli im da te upropaste. Pokušaće."
„Da me upropaste?“
„Tvoja strast je deo tebe", objasni Rand. „Pokušao sam da budem poput njih, mada to nisam želeo da priznam. Hladan. Uvek suzdržan. To me je skoro uništilo. To je za neke ljude snaga, ali to nije jedina vrsta snage. Možda bi ti mogla naučiti da se malo više obuzdavaš, ali dopadaš mi se takva kakva si. To si prava ti. Ne bih voleo da postaneš još jedna „savršena" Aes Sedai sa oslikanom maskom umesto lica, koja ne mari za tuđa osećanja."
„Biti Aes Sedai znači biti spokojna", odgovori Ninaeva.
„Biti Aes Sedai znači biti ono što ti odlučiš", odgovori Rand, i dalje držeći patrljak iza leđa. „Moiraini je bilo stalo. To se videlo u njoj, čak i kada je bila spokojna. Najbolje Aes Sedai koje sam ja upoznao upravo su one na koje se druge Aes Sedai žale da se ne ponašaju onako kako bi trebalo."
Ninaeva shvati da klima glavom, pa se naljuti na sebe. Zar ona to prihvata savet od Randa al’Tora?
Ima nečeg drugačijeg u vezi s Random. Neka tiha usredsređenost i pažljivo odabrane reči. Postao je čovek od koga možeš da prihvatiš savet, a da se pri tome ne osećaš kao da ti soli pamet. Zapravo, baš kao što je njegov otac. Mada ona to nikada ne bi priznala ni jednom ni drugom.
„Idi Egveni", kaza joj Rand i pusti joj rame. „Ali kada budeš mogla, veoma bih voleo da mi se vratiš. Opet će mi biti potreban tvoj savet. Ako ništa drugo, voleo bih da budeš uz mene kada odem u Šajol Gul. Ne mogu da ga porazim samo pomoću saidina, a ako ćemo da upotrebimo Kalandor, biće mi potrebne dve žene u koje imam poverenja da obrazuju krug sa mnom. Još nisam odlučio koja će biti druga. Možda Avijenda ili Elejna - ali ti sigurno."
„Biću tamo, Rande." Osećala se neobično ponosno. „Nemoj da se mrdaš na trenutak. Neću te povrediti. Obećavam."
On izvi obrvu, ali ostade nepomičan dok je ona Kopala po njemu. Tako je umorna, ali ako će već da ga ostavi, mora iskoristiti tu priliku da Izleći njegovo ludilo. Odjednom joj se to učini kao najvažnije što bi mogla da uradi za njega. I za čitav svet.
Kopala je, bežeći od rana u njegovom boku, jama mraka što kao da su pokušavale da posišu svu njenu snagu. Svu pažnju je posvetila njegovom umu. Gde je...
Ona se ukoči. Tama je bila neizmerna i prekrivala mu je čitav um. Na hiljade i hiljade crnih trnčića zarilo mu se u mozak, ali ispod njih je bila blistavobela čipka nečega. Beo sjaj, nalik na tečnu Moć. Svetlost kojoj je dat oblik i život. Ona oštro uzdahnu. To je prekrivalo sve mračne grančice i zarivalo mu se u um skupa s njima. Šta li to znači?