„Sigurna sam da to ne bilo dobro zbog širenja glasina“, zajedljivo primeti Faila.
„Faila, ja...“
„Ja ću se pobrinuti za Berelajn“, prekide ga Faila. Glas joj je zvučao opasno. „To je jedna dužnost kojom ne moraš da se baviš.“
„Ali...“
„Ja ću se pobrinuti za nju“, još odlučnije mu reče Faila. Nije pametno izazivati je kada tako miriše, to jest ako on ne želi da započne pravu svađu.Ona se smekša, pa uze još jedan zalogaj ječma. „Kada sam kazala da si kao vuk, mužu moj, nisam pričala o tome kako jedeš. Mislila sam na to kako usredsređuješ svoju pažnju. Ti si nepokolebljiv. Ako uvidiš nešto što treba razrešiti, ma koliko to bila velika muka i nevolja, ti ćeš se postarati da to bude završeno.
Zar ne razumeš? To je predivna odlika za jednog vođu. To je upravo ono što je Dvema Rekama potrebno. Naravno, pod pretpostavkom da imaš suprugu koja će se pozabaviti sitnijim pitanjima." Ona se namršti. „Volela bih da si porazgovarao sa mnom u vezi sa onim barjakom pre nego što si ga spalio. Teško će biti da ga opet razvijemo a da ne delujemo glupo.“
„Ne želim da ga opet razvijem“, reče joj Perin. „Zato sam i naredio da se spali!"
„Ali zašto?"
On uze još jedan zalogaj šunke, očigledno izbegavajući da je pogleda. U mirisu joj se osećala skoro očajnička radoznalost.
Ja ne mogu da ih predvodim, pomislio je. Ne dok ne budem znao mogu li da ovladam vukom. Kako da objasni? Kako da objasni strah koji oseća kada vuk u bici preuzme vlast nad njim, ili kada on suviše žarko nešto želi?
Neće da se otarasi vukova; postali su preveliki deo njega. Ali gde će ostaviti svoj narod, gde će ostaviti Failu, ako se izgubi u onome što se u njemu krije?
Opet se setio onog prljavog stvora, koji je nekada bio ljudsko biće, zaključanog u kavezu. U njemu nije ostalo ništa što pamtim da je nekada bio čovek...
„Mužu moj“, kaza Faila, dodirnuvši ga po ruci. „Molim te.“ Osećala se na bol. Srce mu se pokidalo zbog toga.
„To je u vezi sa onim Belim plaštovima“, odgovori joj Perin.
„Šta? Perine, mislila sam da si kazao...“
„To je u vezi“, odlučno je prekide Perin, „sa onim što mi se desilo kada sam se prvi put susreo s njima. I onim što sam počeo da otkrivam nekoliko dana pre toga."
Faila se namršti.
„Ispričao sam ti da sam ubio dva Bela plašta", kaza joj on. „Pre nego što sam tebe upoznao."
„Da."
„Namesti se“, kaza joj on. „Moraš da čuješ celu priču."
I tako joj je ispričao. Najpre kolebljivo, ali s vremenom su reči bivale sve lakše da se kažu. Pričao joj je o Šadar Logotu i o tome kako se njihova družina raštrkala. O Egveni, koja mu je prepustila vodstvo, što je verovatno bilo prvi put da je on bio primoran da nekoga predvodi.
Već joj je ispričao o svom susretu sa Elijasom. Ona je mnogo toga znala o Perinu - znala je stvari koje on nikome drugom nije rekao, o kojima čak ni sa Elijasom nije razgovarao. Ona zna za vuka. Zna za njegov strah da će se izgubiti.
Ali ne zna kako mu je u bici. Ne zna kako se osećao kada je ubio one Bele plaštove, kada im je okusio krv - bilo u sopstvenim ustima, bilo kroz njegovu vezu s vukovima. Nije znala kako je to izgarati od besa, straha i očajanja dok je ona bila oteta. Te joj je stvari kolebljivo objasnio.
Ispričao joj je za mahnitost koja ga je obuzela dok ju je tražio u vučjem snu. Ispričao joj je za Noama i svoje strahove da će mu se to desiti. A ispričao joj je i u kakvoj je sve to vezi s njegovim ponašanjem u borbi.
Faila ga je slušala, tiho sedeći na vrhu brda, obgrlivši kolena, obasjana svetlošću sveća. U mirisu joj se osećala utučenost. Možda je trebalo da zadrži neke stvari za sebe. Nema te žene koja želi da zna u kakvu joj se zver muž pretvara kada ubija, zar ne? Ali sada kada je već počeo da priča, želi da se otarasi svih svojih tajni. Umoran je od njih.
Sa svakom rečju sve se više opuštao. To je postiglo ono što večera - ma koliko dirljiva bila - nije mogla da postigne. Pričajući joj o svojoj borbi sa samim sobom, osetio je kako mu makar deo bremena spada s pleća.
Završio je pričajući o Skakaču. Nije baš bio siguran zašto je vuka ostavio za kraj; Skakač je veliki deo onoga o čemu je Perin pre toga govorio - Beli plaštovi, vučji san. Ali osećao je kako bi trebalo da Skakača ostavi za kraj, pa je to i učinio.
Završivši, zagledao se u plamen jedne od sveća. Dve su se ugasile, dok su ostale i dalje treperile. To za njega nije bilo slabo svetlo. Teško mu je bio da se seti kako je svet oko njega izgledao kada su mu čula bila slaba kao kod običnih ljudi.
Faila se nasloni na njega i zagrli ga. „Hvala ti“, kaza mu.
On duboko uzdahnu, pa se zavali uz panj iza sebe, osećajući njenu toplinu.
„Želim da ti pričam o Maldenu" kaza mu ona.
„Ne moraš", pobuni se Perin. „To što sam ja...“
„Ćuti. Ja sam ćutala dok si ti govorio. Sada je na mene red.“
„Dobro."
Trebalo je da se brine zbog toga što će slušati o tome kako joj je bilo u Maldenu. Ležao je leđima uz panj, nebo kao da je pucalo od nabijene snage, Šara je bila u opasnosti da se rastoči - i sve to dok je njegova žena pričala kako su je zarobili i tukli. Ali sve je to zajedno u njemu budilo osećaj verovatno najveće opuštenosti koju je ikada iskusio.
Događaji u tom gradu za nju su važni, a možda čak i dobri. Mada je pobesneo kada je čuo kako je Sevana vezala Failu i preko noći je ostavila da bude tako vezana i potpuno naga. Jednoga dana, pronaći će on tu ženu.
Ali ne danas. Danas mu je žena u naručju, a njen snažni glas pruža mu utehu. Trebalo je da shvati kako će ona pripremiti svoje bekstvo. Zapravo, slušajući kako je pažljivo sprovodila pripreme, počeo je da se oseća kao budala. Ona se brinula da će on poginuti pokušavajući da je izbavi - nije to kazala, ali je on zaključio. Kako ga ona samo dobro poznaje.
Faila je izostavila neke stvari. Nije mu to smetalo. Ona bi bez svojih tajni bila kao zver u kavezu. Ali nanjušio je šta ona to otprilike krije. To ima nekakve veze sa onim Bezrodnim koji ju je zarobio, nečega u vezi s Failinim namerama da tog čoveka i njegove prijatelje obmane i navede da joj pomognu prilikom bekstva. Možda joj je bio drag, pa nije želela da on žali zbog toga što ga je ubio. Međutim, to nije bilo nužno. Ti Bezrodni bili su sa Šaidoima i napali su i ubili ljude pod Perinovom zaštitom. To ne može da se iskupi nikakvim dobrim delom. Zaslužili su da umru.
A onda zastade. Beli plaštovi verovatno isto to pričaju o njemu. Ali Beli plaštovi su prvi napali.
Završila je. Već je postalo veoma kasno, pa je Perin pružio ruku ka zavežljaju koji su donele Failine sluge i izvukao ćebe iz njega.
„Pa?“, upita Faila kada se on opet zavali i opet je zagrli.
„Iznenađen sam zbog toga što se nisi izdrala na mene jer sam u sve to upao kao divlji bik i poremetio ti namere."
U njenom mirisu se na te njegove reći osetilo zadovoljstvo. Nije očekivao to osećanje, ali odavno je prestao da pokušava da rastumači šta ta žena misli.
„Skoro da sam to večeras pomenula", kaza Faila, „da bismo mogli da se raspravljamo kako to dolikuje, pa onda da se na prikladan način mirimo."
„Zašto nisi?"
„Rešila sam da ova noć treba da protekne po dvorečanskim običajima."
„A misliš da se muževi i žene ne raspravljaju u Dvema Rekama?", sa smeškom upita on.
„Pa, možda se i raspravljaju. Ali ti, mužu, uvek izgledaš kao da ti je nelagodno kada vičemo. Veoma mi je drago što si počeo da držiš do sebe, kako i priliči. Ali ja sam mnogo tražila od tebe kada sam zahtevala da se prilagodiš mojim običajima. Mislila sam kako bi trebalo da se noćas ja prilagodim tvojim."