„Govori u svoje ime, Alisa", kaza joj Sumeko. „Ja nameravam da budem iskušana i da se vratim u Kulu. Pridružiću se Žutom, pazi šta ti kažem."
„Možda, ali mene neće primiti", reče Alisa. „Preslaba sam kada je o Moći reč. Neću prihvatiti neko srednje rešenje, zbog kojeg bih bila primorana da se klanjam svaki put kada neka sestra prođe, sa željom da joj operem rublje. Ali neću ni prestati da usmeravam. Neću odustati od toga. Egvena Sedai je spominjala da će dopustiti da Srodnice nastave da postoje, ali ako tako bude - hoće li nam biti dozvoljeno da otvoreno koristimo Jednu moć?“
„Pretpostavljam da ćete moći", odgovori Elejna. „Ovo je u najvećoj meri bila Egvenina zamisao. Ona vam svakako ne bi slala Aes Sedai da se kod vas povlače iz službe ako bi im bilo zabranjeno da usmeravaju. Ne, vreme kada su žene van Kule morale da usmeravaju u tajnosti već je prošlo. Vetrotragačice i aijelske Mudre pokazale su da su se vremena promenila.“
„Možda“, kaza Alisa. „Ali stupanje u službu andorske krune nešto je sasvim drugo."
„Postarali bismo se da se ne nadmećemo s Kulom", odgovori Elejna. „A vi biste morale da prihvatite Amirlininu vlast. Dakle, u čemu je nevolja? Aes Sedai pružaju usluge vladarima u raznim zemljama."
Alisa srknu čaj. „Tvoja ponuda ima svojih prednosti, ali sve zavisi od prirode usluga koje kruna Andora zahteva od nas."
„Tražiću samo dve stvari", reče joj Elejna. „Putovanje i Lečenje. Nećete morati da učestvujete u našim sukobima, niti u našoj politici. Samo pristanite da Lečite moj narod i svakoga dana odredite skupinu žena da otvara kapije kada to kruna poželi."
„To mi i dalje veoma liči na tvoju ličnu Belu kulu", primeti Alisa, a Sumeko se namršti.
„Ne, ne", odvrati Elejna. „Bela kula znači vlast i politiku. Vi biste bile nešto sasvim drugačije. Zamislite jedno mesto u Kaemlinu u koje bilo ko može da uđe da bi bio Izlečen, i to bez ikakve nadoknade. Zamislite grad u kom nema bolesti. Zamislite svet u kom hrana može da trenutno dođe do onih kojima je potrebna."
„I kraljicu koja može da šalje vojsku gde god joj je to potrebno", nastavi Alisa. „Čiji vojnici mogu da se danas bore, a sutra da više nemaju rane. Kraljicu koja može da zaradi lepe pare tako što će naplaćivati trgovcima pristup svojim kapijama." Opet srknu čaj.
„Da“, priznade Elejna. Mada baš nije bila sigurna kako će ubediti Egvenu da joj sve to dozvoli.
„Hoćemo pola", reče Alisa. „Pola onoga što budeš naplaćivala za Putovanje ili Lečenje."
„Lečenje je besplatno", odlučno kaza Elejna. „I to za sve koji budu dolazili, bez obzira na stalež. Ljudi će biti Lečeni u odnosu na težinu njihovog oboljenja, a ne u odnosu na njihov položaj u društvu."
„Na to bih mogla da pristanem", kaza Alisa.
Sumeko je razrogačeno pogleda. „Ti ne možeš da govoriš u naše ime. Upravo si mi ti sasula u lice da je Kružok pletilja raspušten sada kada smo otišle iz Ebou Dara. Sem toga, Pravilo..."
„Sumeko, ja govorim samo u svoje ime", prekide je Alisa. „I u ime onih koje bi mi se pridružile. Više ne postoje Srodnice kakve smo mi znali. Bile smo potčinjene našoj potrebi da se držimo u tajnosti, a te potrebe više nema."
Sumeko zaćuta.
„Ti nameravaš da se pridružiš Aes Sedai, prijateljice moja“, kaza Alisa, dodirujući je po ruci. „Ali one mene neće prihvatiti, niti bih ja prihvatila njih. Potrebno mi je nešto drugo, a to će biti potrebno i ostalima."
„Ali vezati se za andorsku krunu..
„Vezujemo se za Belu kulu“, odgovori Alisa. „Ali živimo u Kaemlinu. I jedno i drugo ima svojih prednosti. Nismo dovoljno snažne da bismo bile samostalne. Andor je sasvim dobro mesto. Uživa naklonost Bele kule i naklonost Ponovorođenog Zmaja. A najviše - Andor je ovde, a i mi smo ovde.“
„Možete da se preuredite", reče im Elejna, osećajući sve veće uzbuđenje. „Pravilo može biti opet doneto. Sada možete dozvoliti da se Srodnice udaju, ako to želite. Mislim da bi to još i bilo najbolje."
„Zašto?" upita Alisa.
„Zato što će to vezati Srodnice za mesto", objasni Elejna. „Tako će biti manja pretnja za Belu kulu. To će pomoći da se razlikujete od Aes Sedai. Reč je o nečemu što malo žena u Beloj kuli čini, pa bi Srodnice zbog toga bile privlačnije."
Alisa zamišljeno klimnu. Sumeko kao da se priklanja toj zamisli. Elejna sa žaljenjem priznade sebi kako joj ta žena neće nedostajati kada bude otišla. Elejna namerava da ih pritisne da promene način izbora svojih predvodnica. Bilo bi daleko zgodnije kada bi mogla da radi s nekom ženom poput Alise, umesto s najstarijom među njima, pa koja god to bude.
„I dalje sam zabrinuta zbog Amirlin", kaza Alisa. „Aes Sedai ne naplaćuju svoje usluge. Šta će ona reći ako mi počnemo?"
„Ja ću razgovarati sa Egvenom", ponovi Elejna. „Sigurna sam da ću moći da je ubedim kako Srodnice i Andor ne predstavljaju pretnju po nju."
Bar se nada. Sa Srodnicama se pruža prilika za nešto neverovatno - prilika da Andor ima stalan i jeftin pristup kapijama. To bi nju učinilo bezmalo ravnom Seanšanima.
Provela je još neko vreme u razgovoru s tim ženama, starajući se da se one osete kao da im ona pruža svu dužnu pažnju i poštovanje. Na kraju im je dala dozvolu da odu, ali se zadržala u vrtu, između dve saksije s plavim zvončićima, čiji su se grozdovi sićušnih cvetova nalik na vaze povijali i meškoljili na povetarcu. Pokušala je da ne obraća pažnju na saksiju pored te, koja je bila prazna. Cveće raslo u njoj procvetalo je u boji krvi i zaista krvarilo nešto crveno kada je bilo posečeno. Baštovani su ga počupali.
Seanšani će s vremenom napasti Andor. Tada će Randove vojske verovatno biti oslabljene i rasturene od borbi, a njihov vođa moguće mrtav. Srce joj opet preskoči kada je pomislila na to, ali nije mogla da beži od istine.
Andor će biti primamljiv Seanšanima. Biće na iskušenju zbog rudnika i plodnog zemljišta njenog kraljevstva, kao i zbog njegove blizine Tar Valonu. Sem toga, pretpostavljala je da oni koji tvrde da su potomci Artura Hokvinga neće biti zadovoljni sve dok ne osvoje sve ono što je nekada pripadalo njihovom pretku.
Elejna baci pogled preko svoje države. Svoje države. Prepune onih koji u nju polažu poverenje da će ih štititi i braniti. Mnogi koji su podržavali njeno pravo na presto nisu imali mnogo vere u nju. Ali ona im je bila najbolja prilika - i jedina prilika. Dokazaće im da su pametno izabrali.
Vezivanje Srodnica uza se samo je prvi korak. Pre ili posle, Seanšani će naučiti da Putuju. Treba samo da zarobe jednu ženu koja zna neophodna tkanja da bi ubrzo nakon toga sve do jedne damane obdarene nužnom snagom umele da otvaraju prolaze. I Elejni je potrebno da ima pristup njima.
Međutim, ona nema onih koji su u stanju da usmeravaju i koji su voljni da to čine u boju. Zna da to ne može tražiti od Srodnica. One nikada ne bi pristale na to, a ne bi ni Egvena. Ne bi ni Elejna. Prisiljavanje žena da koriste Moć kao oružje značilo bi da ona nije ništa bolja od Seanšana.
Nažalost, Elejna dobro zna koliko i kakvo uništenje žene koje koriste Jednu moć mogu da izazovu. Bila je vezana u onim kolima dok je Birgita predvodila napad na pripadnice Crnog ađaha koje su je otele tu, u Kaemlinu, ali videla je njegove posledice. Na stotine mrtvih, još stotine ranjenih, na desetine potpuno spaljenih. Izvitopereni leševi s kojih se dizao dim.
Potrebno joj je nešto, nekakva prednost u odnosu na Seanšane. Nešto što će predstavljati borbenu ravnotežu u odnosu na njihove damane. Jedino čega može da se seti jeste Crna kula. Nalazi se na andorskom tlu. Kazala im je kako ih smatra delom svoje zemlje, ali još nije povukla dalje poteze, sem što im je slala odrede vojske da ih obilaze.