Ranjenike su lagano odnosili, a ljudi su počeli da dižu donji logor i da se pripremaju da ga pomere još više unazad. Njegove lukonoše i samostrelci i dalje su odapinjali strele, a kopljanici su bili spremni duž grudobrana. Na raspolaganju mu je i pozamašan odred konjice, ali njih ne može da koristi na brdu.
Oni katapulti, ako ih ostavi na miru, pobiće mu ljude krupnim i sitnim stenama - ali Ituralde namerava da ih pre toga spali, služeći se Aša’manima ili odredom koji će napasti pomoću zapaljenih strela, prolazeći kroz kapiju.
Kad bih samo mogao da se povučem u Maradon. Ali tamošnji saldejski velmoža odbija da ga pusti u grad; ako bi se Ituralde povukao tamo, Troloci bi ga uhvatili između gradskih zidina i zgazili.
Krvave, krvave budale. Kakvi to glupači odbijaju da pruže utočište ljudima - i to kada im na vratima kuca čitava vojska Nakota Senke?
„Hoću procenu štete", reče Ituralde poručniku Nilsu. „Pripremi lukonoše za napad na one opsadne sprave i povedi dva Aša’mana na dužnosti. Prenesi kapetanu Kridinu da drži na oku Troloke koji napadaju preko Gaza. Nakon ovog napada katapultima, napeće se dvostruko više, pretpostavljajući da smo u pometnji."
Mladić klimnu i požuri odatle u trenutku kada Radžabi došepa u paviljon, češkajući se po širokoj bradi. „Bio si u pravu u vezi sa onim katapultima. Zaista su ih namestili da nas napadnu."
„Pokušavam da uvek budem u pravu", odgovori Ituralde. „Kada nisam u pravu, onda gubimo."
Radžabi zastenja u odgovor. Iznad njih je ona oluja ključala. Ituralde je u daljini čuo troločke uzvike. Ratni bubnjevi su dobovali. Ljudi su vikali.
„Nešto nije u redu“, kaza Ituralde.
„Čitav ovaj krvavi rat nije u redu“, odvrati Radžabi. „Ne bi trebalo da smo mi ovde, već Saldejci. I to čitava njihova vojska, a ne samo nekoliko konjanika koje nam je gospodar Zmaj dodelio."
„Ne samo to“, reče Ituralde, šestareći pogledom po nebu. „Zašto lešine, Radžabi?"
„Da bi nas obeshrabrili.“
To nije nečuvena taktika. Ali zašto u prvim napadima? Zašto nisu iskoristili kamenje onda kada ono može da nanese najviše štete, pa potom prešli na leševe, nakon što iskoriste iznenađenje? Troloci se ne razumeju u taktiku, ali Seni... umeju da budu lukave. To je naučio na svojoj koži.
Dok je Ituralde zurio u nebo, s njega se okomila još jedna kiša leševa, kao da pada iz mračnih oblaka. Svetlosti, odakle im toliko katapultova? Dovoljno da bace u vazduh na stotine lešina.
Po njegovoj računici, ima ih šesnaest, kazao je dečak. To nije ni izbliza dovoljno. Da li neke od onih mrcina padaju previše ravnomerno?
A onda shvati šta se dešava i zaledi se. Ta pametna krvava čudovišta!
„Strelci!", vrisnu Ituralde. „Strelci, pazite na nebo! Ono nisu leševi!"
Bilo je prekasno. Dok je on urlao, Dragkari raširiše krila; više od polovine „leševa" zapravo je živ Nakot Senke, sakriven među mrtvima. Nakon što je prvi Dragkar pre nekoliko dana napao njegovu vojsku, on je strelce postavio na trajne straže s naređenjima da i danju i noću motre na nebo.
Ali strelci nisu dobili naređenja da gađaju leševe. Ituralde nastavi da urla skačući iz paviljona i munjevito vadeći mač iz kanija. Gornjim logorom zavladao je metež dok su Dragkari padali među vojnike. Veći broj njih sleteo je oko zapovedničkog paviljona, a njihove prekrupne oči su zablistale, slatkorečivom pesmom privlačeći ljude sebi.
Ituralde zavrišta što je više mogao, tako da nije čuo ništa sem sopstvenog glasa. Jedna od zveri ga napade, ali on od sopstvene dreke nije čuo njeno gugutanje. Zver je delovala iznenađeno - koliko je to moguće za nekoga ko ne pripada ljudskom rodu - kada se on zateturao prema njoj, pretvarajući se da je omamljen, a onda je proburazio kroz vrat. Tamna krv potekla je niz mlečnobelu kožu kada je Ituralde istrgao svoje sečivo, i dalje urlajući.
Video je kako se Radžabi tetura i pada na tle kada je jedan Nakot Senke skočio na njega. Ituralde nije mogao da mu pritekne u pomoć - pošto se i sam suočio s još jednim čudovištem, ali onda blagoslovi čas kada primeti kako ognjene kugle obaraju Dragkare iz vazduha - Aša’mani.
Međutim, istovremeno se u daljini začuše sve glasniji ratni bubnjevi. Baš kao što je predvideo, buljuci Troloka napašće preko gaza svom svojom snagom. Svetlosti, ponekad mrzi kada je u pravu.
Mladiću, bolje bi ti bilo da ispuniš obećanje koje si mi dao, pomislio je Ituralde boreći se protiv drugog Dragkara, već promukao od urlanja. Svetlosti, bolje bi ti bilo!
Faila je hodala kroz Perinov logor, a kroz vazduh su se čuli dreka i žagor razgovora, stenjanje usled napornog rada i glasno izdata naređenja. Perin je Belim plaštovima poslao poslednji zahtev za pregovore, ali još nije bilo nikakvog odgovora.
Faila se osećala odmorno. Čitavu noć je provela ušuškana pored Perina na vrhu njihovog brda. Ponela je dovoljno posteljine i ćebadi. Na neki način, travnato brdo bilo je udobnije od njihovog šatora.
Izviđači su se tog jutra vratili iz Kairhijena; uskoro će podneti izveštaj. Za sada, Faila se okupala i jela.
Vreme je da uradi nešto u vezi s Berelajn.
Prešla je preko izgažene trave, zaputivši se prema majenskom delu logora, osećajući sve veći bes. Berelajn je otišla predaleko. Perin je tvrdio kako su glasine potekle od Berelajninih služavki, a ne od te žene lično, ali Faila je uvidela istinu. Prva majstorski upravlja i vlada glasinama. To je jedan od najboljih načina da se vlada s manje-više slabog položaja. Prva je to činila u Majenu, a sada isto to čini i u taboru, gde je Faila snažnija od nje, pošto je Perinova žena.
Dva pripadnika Krilate garde stajala su na ulazu u majenski deo tabora, oklopnih prsnika obojenih u grimiz, s krilatim kalpacima koji su po obliku podsećali na lonce i spuštali im se niz vratove. Ispraviše se kada im se Faila približi, držeći mahom ukrasna koplja, s kojih su se vijorile zastavice na kojima je bio prikazan zlatni jastreb u letu naspram plavog polja.
Faila je morala da iskrivi vrat kako bi ih pogledala u oči. „Otpratite me do vaše gospe", naredi.
Stražari klimnuše, a jedan diže ruku u oklopnoj rukavici pa mahnu dvojici u logoru da dođu i preuzmu stražu. „Rečeno nam je da te očekujemo", dubokim glasom reče stražar Faili.
Ona izvi jednu obrvu. „Danas?"
„Ne. Prva je samo kazala da te poslušamo ako dođeš."
„Naravno da ćete me poslušati. Ovo je tabor mog supruga."
Stražari se nisu raspravljali s njom, mada verovatno nisu bili saglasni. Berelajn je poslata da prati Perina, ali on nije dobio izričitu vlast da zapoveda ni njom ni njenim vojnicima.
Faila je sledila tu dvojicu. Tle je, nekim čudom, čak počelo da se suši. Faila je kazala Perinu da joj glasine ne smetaju, ali zapravo je Berelajnina drskost zaista dovodi do ludila. Ta žena, pomislila je Faila. Kako se usuđuje da...
Ne. Ne. Faila ne može da nastavi tim putem. Nakon dobre svađe osećala bi se bolje, ali to bi samo osnažilo glasine. Šta bi ljudi pomislili da je vide kako ulazi u njen šator pa urla na nju? Faila mora biti spokojna. A to će biti teško.
Majenski logor bio je uređen tako da redovi ljudi zrače od središnjeg šatora, kao paoci na točku. Krilata garda nema šatore - pošto su oni kod gazda Gila - ali razmešteni su veoma uredno. Skoro kao da joj deluje previše uredno sva ta presavijena ćebad, ukopljena konjanička koplja, stubovi za koje su privezani konji i povremene jame za logorske vatre. Berelajnin središnji paviljon bio je modre boje i boje lavande - osvojen je u Maldenu. Faila je zadržavala pribranost dok su je dva visoka stražara vodila ka šatoru. Jedan pokuca po stubu ispred šatora, moleći za dozvolu da uđe.
Berelajnin spokojan glas mu odgovori, a stražari pomeriše šatorsko krilo prebačeno preko ulaza kako bi Faila mogla da prođe. Kada krenu unutra, neko šuškanje iz šatora natera je da ustukne za korak i Anura izađe. Aes Sedai klimnu Faili, tako da se pletenice oko njenog lica zanjihaše. Delovala je nezadovoljno; još nije vratila naklonost svoje gospodarice.