Faila duboko uzdahnu, pa zakorači u paviljon. Unutra je bilo sveže. Pod je bio zastrt modrim i zelenim tepihom, na kojem je bila izatkana šara u obliku vijugave puzavice. Mada je paviljon delovao prazno bez Berelajninog uobičajenog nameštaja s kojim putuje, ona ipak ima dve stamene hrastove stolice i jedan lagani sto, do kojih je došla u Maldenu.
Prva ustade. „Gospo Faila“, spokojno kaza. Danas je na sebi imala majensku dijademu. Tanana krunica odisala je jednostavnom veličanstvenošću, pošto nije bila ukrašena ničim sem zlatnim jastrebom koji poleće, kao da skače prema sunčevoj svetlosti koja se prebirala kroz rupe u tavanici šatora. Levo i desno odatle šatorska krila su podignuta kako bi propustila svetlost. Haljina koju je Prva nosila bila je zelena i zlatna, opasač jednostavan, a izrez strmoglav.
Faila sede u jednu stolicu. Ovaj razgovor bi mogao biti opasan; mogao bi dovesti do prave nevolje. Ali taj razgovor mora da se obavi.
„Verujem da si dobro?“, upita Berelajn. „Nadam se da te ova kiša poslednjih nekoliko dana nije previše izmorila?"
„Kiša je bila grozna, Berelajn", odgovori joj Faila. „Ali nisam došla da bih pričala o njoj."
Berelajn napući savršene usne. Svetlosti, ali ta žena je prelepa! Faila se u poređenju s njom oseća potpuno neugledno - nos joj je preveliki, a grudi premale. Glas joj nije ni izbliza melodičan kao njen. Zašto Tvorac stvara tako savršene ljude poput Berelajn? Je li to zapravo ruganje upućeno ostatku čovečanstva?
Ali Perin ne voli Berelajn. On voli Failu. Upamti to.
„U redu“, reče Berelajn. „Znala sam da će ovaj razgovor neumitno uslediti. Ali najpre mi dozvoli da ti dam reč da su glasine u potpunosti neistinite; između mene i tvog supruga nije bilo ničeg neprikladnog."
„On mi je to već kazao", odvrati Faila, „a njegovoj reči verujem više nego tvojoj."
Berelajn se na to namršti. Ona je majstor političkog razgovora, obdarena veštinom i istančanošću na kojima Faila može samo da joj zavidi. Iako mlada, Berelajn je sačuvala svoju sićušnu grad-državu od daleko moćnijeg i većeg Tira. Faila je mogla samo da nagađa koliko je žongliranja, političkih neverstava i čiste pameti bilo potrebno da bi se to postiglo.
„Zašto si onda došla kod mene?", upita Berelajn pa sede. „Ako ti je srce spokojno, onda nema nikakvih nevolja."
„I ti i ja znamo da uopšte nije reč o tome jesi li spavala s mojim suprugom ili nisi", odvrati Faila, a Berelajn razrogači oči. „Nisam besna zbog onoga što se nije desilo, već zbog onoga što se pretpostavlja da se desilo."
„Glasina ima svuda gde ima okupljenih ljudi", odgovori Berelajn. „Naročito muškarci vole da ogovaraju."
„Malo je verovatno da je do tako snažnih i trajnih glasina došlo bez nekog ohrabrenja", na to kaza Faila. „Sada svi u ovom taboru - uključujući i izbeglice koje su mi se zavetovale na vernost - pretpostavljaju da si spavala s mojim suprugom dok sam ja bila odsutna. To ne samo da mene pravi budalom, već kalja i Perinovu čast. On ne može da predvodi ako ga smatraju čovekom koji će pobeći u naručje druge žene čim je njegova supruga odsutna."
„Drugi vladari su savladali takve glasine", primeti Berelajn, „a u slučaju mnogih od njih te glasine nisu bile neosnovane. Monarhije umeju da prežive nevernost."
„Možda u Ilijanu ili Tiru", odgovori Faila, „ali u Saldeji se očekuje da naši vladari ne budu takvi. Isto važi za Dve Reke. Perin nije poput drugih vladara. Izjeda ga to kako ga njegovi ljudi gledaju."
„Mislim da ga potcenjuješ", odgovori joj Berelajn. „On će sve to nadvladati i naučiće kako da se služi glasinama u svoju korist. To će ga osnažiti i kao čoveka i kao vladara."
Faila se zagleda u ženu pred sobom. „Ti ga zaista ne razumeš, zar ne?"
Berelajn se na to ponese kao da je ošamarena, pa se lecnu kao da će ustuknuti. Očigledno joj se ne dopada neposrednost u tom razgovoru. To bi moglo pružiti Faili izvesnu blagu prednost.
„Ja razumem muškarce, gospo Faila“, hladnim glasom odgovori Berelajn. „A tvoj suprug nije nikakav izuzetak. Pošto si rešila da budeš iskrena, odgovoriću ti istom merom. Bila si pametna što si ugrabila Ajbaru u trenutku kada si to učinila, tako vezujući Saldeju za Ponovorođenog Zmaja, ali nemoj misliti da će on ostati tvoj bez ikakvog nadmetanja."
Faila duboko udahnu. Vreme je da povuče svoj potez. „Moja gospo Prva, Perinov ugled je ozbiljno narušen tvojim postupkom. Možda bih mogla da ti oprostim svoje gubljenje časti - ali ne i njegovo."
„Ne vidim šta tu može da se uradi."
„Ja vidim", odgovori joj Faila. „I prilično sam sigurna da će jedna od nas morati da umre."
Berelajnino lice ostade bezizražajno. „Molim?"
„Ako u Krajinama žena otkrije da je neka druga spavala s njenim suprugom, onda ima mogućnost da je izazove na borbu noževima." To jeste tačno, mada je taj običaj veoma star i sada se retko poštuje. „Jedini način da osvetlam obraz jeste da se nas dve borimo."
„A šta bi se time postiglo?"
„Ako ništa drugo, ako umreš, svi će prestati da misle kako mi iza leđa spavaš sa suprugom."
„Da li ti to meni pretiš - i to u mom rođenom šatoru?"
„Ovo nije pretnja", odlučno odgovori Faila. Svetlosti, nadala se da će to proći kako treba. „Ovo je izazov."
Berelajn je proračunato pogleda. „Objaviću izjavu. Javno ću prekoriti svoje služavke zbog glasina i saopštiću taboru da se ništa nije dogodilo."
„Zar zaista misliš da će to zaustaviti glasine? Nisi se bunila zbog njih pre mog povratka; na to se gleda kao na dokaz. Sem toga, naravno, od tebe se sada očekuje da se ponašaš kao da se ništa nije dogodilo."
„Nije moguće da si ozbiljna glede tog tvog... izazova."
„Berelajn, ja sam uvek ozbiljna kada je reč o časti moga muža." Pogleda tu ženu pravo u oči i u njima ugleda zabrinutost. Berelajn ne želi da se bori protiv nje. A, naravno, Faila ne želi da se bori protiv Berelajn - i to ne samo zbog toga što nije sigurna da li bi pobedila. Mada, zaista bi volela da se osveti Prvoj za ono kada joj je otela nož.
„Večeras ću ti zvanično uputiti izazov, pred čitavim logorom", kaza joj Faila, pazeći da joj glas sve vreme bude ravan. „Imaćeš jedan dan da odgovoriš na to ili da odeš."
„Neću da učestvujem u ovoj gluposti."
„Već učestvuješ", reče joj Faila ustajući. „Upravo si ovo pokrenula onog trena kada si dopustila da one glasine počnu da kruže."
Faila se okrenu da izađe iz šatora. Morala se potruditi da prikrije svoju strepnju. Je li Berelajn primetila da su joj se veđe orosile znojem? Faila se osećala kao da hoda oštricom mača. Ako Perin čuje za taj izazov, ima da pobesni. Ona se jedino nada da...
„Gospo Faila", začu se Berelajn iza nje. Glas Prve bio je ispunjen zabrinutošću. „Zacelo možemo da postignemo nekakav dogovor. Ne istrajavaj u ovome."
Faila stade, dok joj je srce divlje lupalo. Okrenu se. Prva je delovala iskreno zabrinuto. Da, ona veruje da je Faila dovoljno krvožedna da joj uputi taj izazov.
„Berelajn, hoću da te više ne bude u Perinovom životu", kaza joj Faila. „To ću i postići - ovako ili onako."
„Želiš da odem?", upita Berelajn. „Zadaci koje mi je gospodar Zmaj poverio obavljeni su. Pretpostavljam da bih mogla da povedem svoje ljude i da se zaputimo u nekom drugom smeru."
Ne, Faila ne želi da ona ode. Odlazak njenih vojnika bio bi težak udarac, a naročito ako se u obzir uzme pretnja koju vojska Belih plaštova predstavlja. Sem toga, Faila pretpostavlja da će Perinu Krilata garda opet biti potrebna.
„Ne“, reče Faila. „Tvoj odlazak neće upokojiti glasine, Berelajn."