„Prikladno?", ponovi Serin. „Ovo nije bilo prikladno. To je bilo osvetoljubivo, Rubinda! Skoro sva ta iskušenja bila su gora od bilo čega što sam videla da se tražilo od drugih žena. Trebalo bi da se stidite. Sve vi. Svetlosti, vidite samo šta ste uradile ovoj devojci!"
„To nije bitno", hladnim glasom reče Barasina iz Crvenog. „Nije savladala iskušenje."
„Molim?" promuklo izusti Ninaeva, naposletku dižući pogled. Ter’angreal je prestao da svetli, a Rosil je donela jedno ćebe i Ninaevinu odeću. Egvena je stajala sa strane, ruku sklopljenih ispred sebe. Lice joj je bilo spokojno dok je slušala ostale. Ona neće glasati, ali ostale će glasati je li Ninaeva savladala iskušenje ih ne.
„Poklekla si, dete", reče Barasina, bezosećajno zureći u Ninaevu. „Nisi pokazala prikladno držanje."
Lelejna iz Plavog samo klimnu, delujući kao da je razdražena zbog toga što je u saglasju s jednom Crvenom. „Ovo je bilo iskušenje tvoje sposobnosti da budeš spokojna kako bi jedna Aes Sedai trebalo da bude. Nisi pokazala taj spokoj."
Ostale su delovale kao da im je nelagodno. O pojedinostima iskušenja ne bi trebalo da se govori. Ninaeva zna za toliko. Takođe zna da se neuspeh uglavnom svodi na smrt. Mada, sada kada razmisli o tome, i nje preterano iznenađena što čuje tvrdnje da nije uspela da savlada iskušenja.
Jeste prekršila pravila. Jeste potrčala kako bi spasla Perina i ostale. Usmeravala je pre nego što je trebalo. Međutim, teško joj je bilo da žali zbog svega toga. Trenutno su joj sva osećanja bila prožeta prazninom i gubitkom koji ju je ispunjavao.
„Barasina jeste u pravu", nevoljno kaza Siejn. „Na kraju si bila vidljivo besna i trčala si kako bi stigla do mnogih belega. A tu je i tvoja upotreba zabranjenog tkanja. To je veoma uznemirujuće. Ne kažem da bi trebalo da proglasimo da nisi uspela, ali bilo je nepravilnosti."
Ninaeva pokuša da se digne na noge. Rosil je uhvati za rame kako bi joj to zabranila, ali Ninaeva se samo uhvati za njenu ruku i iskoristi je kao podršku da bi teturavo ustala. Uzela je ćebe i prebacila ga preko ramena, držeći ga ispred sebe da se ne rastvara.
Osećala se potpuno iscrpljeno. „Radila sam ono što sam morala. Koja od vas ne bi potrčala kada bi ugledala ljude u opasnosti? Koja bi među vama zabranila sebi da usmerava ako bi videla Nakot Senke da napada? Ponašala sam se baš kao što bi jedna Aes Sedai trebalo."
„Ovo iskušenje", kaza Barasina, „osmišljeno je tako da pruži uveravanja da je neka žena u stanju da se posveti višem cilju. Da se vidi kako ona ima snage da zanemari stvari koje joj trenutno skreću pažnju i da teži opštem dobru."
Ninaeva šmrknu. „Završila sam sva tkanja. Zadržala sam usredsređenost. Da, nisam bila spokojna - ali bila sam dovoljno pribrana da završim sve zadatke. Spokoj ne bi trebalo da se traži samo spokoja radi, a zabrana trčanja kada ima ljudi koje čovek mora da spasi krajnje je glupa.
Moj cilj u ovom iskušenju bio je da dokažem kako zaslužujem da budem Aes Sedai. Pa, u tom slučaju - mogla bih da iznesem stav kako su životi ljudi koje sam videla daleko važniji nego što je sticanje tog zvanja. Ako je gubitak mog zvanja Aes Sedai ono što je nužno da bih spasla nečiji život - a da nema nikakvih drugih posledica - učinila bih to bez razmišljanja. Uvek. To da ih ne spasem ne bi služilo opštem dobru; to bi bilo samo sebično."
Barasina razrogači oči od besa. Ninaeva se okrenu da - sa izvesnom teškoćom - ode do zida te prostorije, gde može da sedne na klupu i da se odmori. Žene se okupiše da tiho porazgovaraju, a Egvena - i dalje spokojno - priđe Ninaevi. Amirlin sede pored nje. Mada joj je bilo dopušteno da učestvuje u iskušenju i da stvori neka od iskustava koja su iskušavala Ninaevu, odluka o uzdizanju biće prepuštena drugima.
„Naljutila si ih", kaza Egvena. „I zbunila."
„Govorila sam istinu", progunđa Ninaeva.
„Možda", odgovori Egvena. „Ali nisam mislila na tvoj ispad. Za vreme iskušavanja, zanemarila si naređenja koja su ti bila data."
„Nisam mogla da ih zanemarim. Nisam se uopšte sećala da sam ih dobila. Ja... pa, zapravo sam pamtila šta je trebalo da radim, ali ne i razloge zašto je to trebalo da radim." Ninaeva se namršti. „Zato sam prekršila pravila. Mislila sam da su data tek tako. Nisam mogla da se setim zašto ne bi trebalo da trčim, pa mi je delovalo glupo da hodam a da gledam kako ljudi umiru."
„Trebalo bi da se snažno pridržavaš pravila, čak i ako ih ne pamtiš", kaza joj Egvena. „A nije trebalo da možeš da usmeravaš pre nego što stigneš do belega. To je usađeno u samu prirodu iskušenja."
Ninaeva se namršti. „Onda kako..."
„Previše si vremena provela u Tel’aran’riodu. Ovo iskušenje... izgleda da je veoma slično Svetu snova. Ono što stvorimo u našem umu postaje naše okruženje." Egvena coknu jezikom i odmahnu glavom. „Upozorila sam ih da bi to moglo da predstavlja opasnost. Tvoj boravak u Svetu snova učinio te je sposobnom da prevariš iskušenje."
Ninaeva na to nije odgovorila, osećajući mučninu. Šta ako zaista ne prođe? Šta ako je sada izbace iz Kule, nakon što je došla nadomak svog cilja?
„Ali mislim da će ti tvoji prestupi možda i pomoći", tiho kaza Egvena.
„Molim?"
„Ti si previše iskusna za ovo iskušenje", objasni Egvena. „Na neki način, ovo što se desilo dokaz je da si zaslužila šal onda kada sam ti ga ja dala. Sva tkanja si izatkala veoma vešto, brzo i umešno. Naročito mi se dopalo kako si povremeno znala da iskoristiš navodno beskorisna tkanja da napadneš stvari koje si videla."
„Borba u Dvema Rekama", zausti Ninaeva. „To je bilo tvoje maslo, zar ne? Ostale ne poznaju to mesto dovoljno dobro da bi ga stvorile."
„Ponekad možeš da stvoriš prikaze i okolnosti koje se oslanjaju na um žene koja prolazi kroz iskušenja", odgovori Egvena. „Koristiti ovaj ter’angreal veoma je neobično. Nisam baš sigurna da ga razumem."
„Ali Dve Reke jesu tvoje maslo."
„Da“, priznade Egvena.
„A ono poslednje što se desilo. S Lanom?"
Egvena klimnu. „Žao mi je. Mislila sam da ako to ne učinim ja, niko neće..."
„Drago mi je zbog toga što si to uradila", prekide je Ninaeva. „To mi je pokazalo nešto."
„Zar jeste?"
Ninaeva klimnu, pa se nasloni na zid, držeći ćebe da joj se ne rastvori i sklopi oči. „Shvatila sam da bih izabrala Lana da sam morala da biram između toga da postanem Aes Sedai ili da odem s njim. To kako me ljudi nazivaju zapravo ne menja ništa u meni. Ali Lan... on je nešto više od zvanja. I ako nikada ne postanem Aes Sedai, i dalje ću moći da usmeravam - i dalje ću biti ja. Ali nikada ne bih mogla da budem ja ako bih ga izneverila i napustila. Svet se promenio kada sam se udala za njega."
Osećala se... nekako oslobođeno kada je to shvatila i izgovorila.
„Moli se da ostale to ne shvate", kaza joj Egvena. „Ne bi valjalo da zaključe kako bi ti bilo šta stavila ispred Bele kule."
„Pitam se", reče Ninaeva, „da li mi nekada stavljamo Belu kulu - kao ustanovu - ispred ljudi kojima služimo. Pitam se jesmo li dozvolile da Bela kula postane sama sebi cilj, umesto da nam pomogne da ostvarimo neke više ciljeve."
„Ninaeva, posvećenost je veoma bitna. Bela kula štiti i vodi ceo svet."
„A opet, mnogi od nas to čine bez porodica", primeti Ninaeva. „Bez ljubavi, bez ikakve strasti - sem naših zasebnih težnji i ciljeva. Tako da mi same sebe odvajamo od sveta, istovremeno pokušavajući da ga vodimo. Egvena, dovodimo sebe u opasnost od bahatosti. Stalno pretpostavljamo da smo najpametnije i da znamo najbolje, ali u opasnosti smo od toga da postanemo nesposobne da shvatimo i pojmimo ljude za koje tvrdimo da im služimo."
Egvena je delovala uznemireno. „Nemoj da iznosiš te misli, bar ne danas. Već su dovoljno ljute na tebe. Ali ovo iskušenje jeste bilo surovo, Ninaeva. Žao mi je. Nisam smela da dozvolim da izgleda kao da sam blagonaklona prema tebi, ali možda je trebalo da ga zaustavim. Ti si činila stvari koje nije trebalo da činiš, pa je to navelo ostale da sve budu strože. Videle su da su te ona bolesna deca povredila, pa su ih sve više stavljale u iskušenje. Činilo mi se kao da su mnoge od njih tvoje pobede smatrale ličnim uvredama i svojevrsnim nadmetanjem. To ih je navelo da budu stroge, pa čak i okrutne."