Mirela se okrenu i vrati u šator. Ninaeva klonu tako da na kraju sede na zemlju. Nešto joj se rascvetavalo u umu. Svest o nečemu. Nečemu prelepom, predivnom.
To je on. Još je živ.
Blagoslovena Svetlosti, pomislila je sklopljenih očiju. Hvala ti.
21
Otvorena kapija
„Mislili smo da je najbolje", poče Seonid, „da ti jedno od nas da potpuni izveštaj. Prikupila sam sve podatke od ostalih zarad ovog iskaza."
Perin rasejano klimnu glavom. Sedeo je na jastucima u paviljonu za sastajanje. Pored njega je bila Faila. Paviljon je opet bio prepun ljudi.
„Naravno, Kairhijen je i dalje u stanju pometnje", poče Seonid. Štura Zelena bila je odsečna žena. Nije bila ni zlobna ni neprijatna, ali kao da se čak i prema svojim Zaštitnicima stalno ponašala kao imućni seljak s najamnim radnicima. „Sunčev presto je predugo prazan. Svi znaju da je gospodar Zmaj taj presto obećao Elejni Trakand, ali ona se upinjala da obezbedi sopstveni tron. Sudeći po svim izveštajima, to joj je pošlo za rukom."
Ona pogleda Perina da vidi ima li on nekih primedbi, a u mirisu joj se osećalo zadovoljstvo. On se počeša po bradi. To je važno i mora da obraća pažnju na te stvari, ali kroz glavu su mu neprestano promicale misli o svojoj obuci u vučjem snu. „Dakle, Elejna je kraljica. Mora da je Rand srećan zbog toga."
„Stav gospodara Zmaja nije poznat", nastavila je Seonid, kao da čita s nekog spiska. Mudre nisu iznosile nikakve primedbe niti postavljale pitanja; sedele su na jastucima pomalo zgurane jedna uz drugu, kao zakivci na šarci. Vrlo je verovatno da su im Device već sve to ispričale.
„Prilično sam sigurna da je gospodar Zmaj u Arad Domanu", nastavi Seonid. „Nekoliko glasina govori o tome - mada, naravno, on je na mnogim mestima, ako je verovati glasinama. Međutim, ima taktičkog smisla da on osvoji Arad Doman, a tamošnji nemiri prete da podriju Krajine. Nisam sigurna je li tačno to da je on tamo poslao Aijele."
„Jeste", jednostavno kaza Edara. Dalje ništa nije objašnjavala.
„Da“, kaza Seonid. „Pa, mnoge glasine tvrde kako on namerava da se sastane sa Seanšanima u Arad Domanu. Pretpostavljam da će hteti da klanovi budu tamo kako bi mu pomogli."
To je pobudilo misli o Maldenu. Perin je zamislio damane i Mudre kako ratuju, Jednu moć kao kida redove vojnika, krv, zemlju i vatru kako pršte kroz vazduh. Biće to kako Dumajski kladenci, samo gore. Naježi se. Bilo kako bilo, iz pričina - koje su se pojavile čim je Seonid progovorila - znao je da je Rand tamo gde je ona rekla.
Seonid nastavi, pričajući o trgovini i snabdevanju hranom u Kairhijenu. Perin shvati kako razmišlja o onom čudnom ljubičastom zidu koji je video u vučjem snu. Budalo, prekori sebe. Slušaj šta žena priča. Svetlosti! Zaista je loš vladar. Nije mu teško da trči ispred vukova kada ga puste da love s njima. Zašto ne može da čini isto to za svoj narod?
„Tir sakuplja vojsku", kaza Seonid. „Kruže glasine da je gospodar Zmaj naredio kralju Darlinu da prikupi ljudstvo za rat. Usput, izgleda da sada Tirom vlada kralj. Zanimljiv događaj. Neki kažu da će Darlin poći na Arad Doman, dok drugi tvrde kako se ti vojnici zacelo okupljaju za Poslednju bitku. S druge strane, treći uporno ističu kako Al’Tor namerava da najpre porazi Seanšane. Sve tri mogućnosti deluju izvesno i ja ne mogu da ti kažem ništa više a da pre toga ne odem u Tir." Ona pogleda Perina, a u mirisu joj se oseti nada.
„Ne“, kaza Perin. „Ne još. Rand nije u Kairhijenu, ali Andor deluje mirno i sigurno. Mislim da je najpametnije da odem tamo i porazgovaram sa Elejnom. Ona će imati vesti za nas."
Faila je mirisala zabrinuto.
„Lorde Ajbara", poče Seonid, „misliš li da će te kraljica dočekati s dobrodošlicom? S barjakom Maneterena i plemićkom titulom koju si sam sebi dodelio..."
Perin se namršti. „Oba ta glupa barjaka sada su skinuta, a Elejna će uvideti pravo stanje stvari kada joj to budem objasnio."
„A šta je s mojim vojnicima?" upita Alijandra. „Verovatno bi trebalo da pitaš za dozvolu pre nego što uvedeš stranu vojsku na andorsko tle."
„Ti nečeš sa mnom", odgovori Perin. „To sam ti već rekao, Alijandra. Ti ćeš biti u Džehani. Odvešćemo te tamo čim izađemo na kraj sa ovim Belim plaštovima."
„Je li odlučeno šta s njima?“, upita Arganda, naginjući se ka njemu željno i uzbuđeno.
„Zahtevaju bitku", odgovori Perin, „i prenebregavaju moje zahteve za daljim pregovorima. Rešio sam da im izađem u susret."
Počeše da razgovaraju o predstojećoj bici, mada se to ubrzo pretvorilo u razgovor o tome šta znači to što Tir sada ima kralja. Nakon nekog vremena, Seonid se nakašlja i opet usmeri razgovor na svoj izveštaj.
„U Kairhijenu se mnogo priča o Seanšanima", reče Seonid. „Zavojevači su izgleda usredsređeni na potpuno potčinjavanje zemalja koje su osvojili, uključujući i Altaru. Međutim, i dalje se šire ka zapadu i na Almotskoj ravnici se vode žučne bitke."
„Šire se prema Arad Domanu", ubaci se Arganda. „Tamo se zaista priprema rat."
„Najverovatnije", saglasi se Seonid.
„Ako se Poslednja bitka bliži", javi se Anura, „onda će biti korisno da se sklopi savezništvo sa Seanšanima." Delovala je zamišljeno, dok je prekrštenih nogu sedela na svom izvezenom jastuku u navlaci od plave i žute svile.
„Okovali su Mudre", kaza Edara, a njeno premlado lice se smrknu. Mirisala je opasno. Besno ali hladno, baš kao što čovek miriše dok kuje planove da nekoga ubije. „Ne samo Šaido Mudre, koje su tu sudbinu i zaslužile. Ako i dođe do savezništva sa Seanšanima, okončaće se čim se Kar’a’karnov posao okonča. Među mojim narodom mnogi već spominju krvnu zavadu sa tim zavojevačima."
„Čisto sumnjam da Rand hoće da počne rat između vas", primeti Perin.
„Godina i jedan dan", jednostavno odgovori Edara. „Mudre ne mogu da se uzmu kao gai'šaini, ali možda su seanšanski običaji drugačiji. Bez obzira na sve to, daćemo im godinu i jedan dan. Ako ne oslobode svoje zatočenike kada nakon tog vremena to budemo zatražili od njih, upoznaće se s našim kopljima. Kar’a’karn više od toga ne može da traži od nas."
Paviljonom zavlada muk.
„Bilo kako bilo", reče Seonid i kašljucnu. „Kada smo završili s Kairhijenom, sastali smo se sa onima koji su otišli u Andor, kako bismo proverili tamošnje glasine."
„Čekaj", ote se Perinu. „Andor?"
„Mudre su rešile da tamo pošalju Device."
„Dogovor nije bio takav", zareža Perin, streljajući Mudre pogledom.
„Ti ne vladaš nama, Perine Ajbara", spokojno mu odvrati Edara. „Morale smo da saznamo ima li i dalje u tom gradu Aijela, ili ne, kao i to je li Kar’a’karn i dalje tamo. Tvoji Aša’mani su nam izašli u susret kada smo ih zamolili da nam otvore kapiju koja vodi tamo.“
„Neko je mogao da vidi Device", progunđa on. Pa, jeste kazao Grejdiju da otvori kapije kada mu Aijeli to zatraže, ali je mislio na vreme odlaska i povratka. Trebalo je da bude određeniji.
„Pa, niko ih nije video", razdraženo mu reče Seonid, kao da se obraća tupavom detetu. „Bar ne niko s kim nisu nameravale da razgovaraju." Svetlosti! Čini li mu se ili je ona počela u velikoj meri da liči na jednu Mudru? Jesu li zbog toga Seonid i one druge u aijelskom logoru? Uče kako da budu tvrdoglavije? Svetlost im svima pomogla.
„Kako god", nastavi Seonid, „bilo je pametno to što smo otišli u Kaemlin. Glasinama se ne može verovati, naročito ne kada se priča da u okolini deluje jedan od Izgubljenih."
„Izgubljeni?", upita Galen. „U Andoru?"
Perin klimnu, pa mahnu da zatraži još jednu šolju podgrejanog čaja. „Rand kaže da je to bio Rahvin, mada sam ja bio u Dvema Rekama kada se ta bitka odigrala." Boje se uskomešaše u Perinovoj glavi. „Rahvin je oponašao nekog velmožu; čoveka po imenu Gabral ili Gabil ili već tako nešto. Zloupotrebio je kraljicu - naterao ju je da se zaljubi u njega, ili već nešto slično - a onda ju je ubio."